Ebu Davud | 3178
HADIS
Ispričao nam je Ubejdullah b. Muaz, kog je obavijestio njegov otac, prenijevši od Šu'bea, on od Simaka, da je Džabir b. Abdullah kazao:
"Vjerovjesnik, s.a.v.s., je klanjao dženazu Ibnud-Dahdahu, a i mi smo bili prisutni. Pošto je završio (sa ukopom), doveden mu je konj pripremljen za jahanje, te ga je uzjahao. Kaskao je na njemu, a mi smo (žurno) išli pored njega."
ARAPSKI
حَدَّثَنَا عُبَيْدُ اللَّهِ بْنُ مُعَاذٍ، حَدَّثَنَا أَبِي، حَدَّثَنَا شُعْبَةُ، عَنْ سِمَاكٍ، سَمِعَ جَابِرَ بْنَ سَمُرَةَ، قَالَ صَلَّى النَّبِيُّ صلى الله
عليه وسلم عَلَى ابْنِ الدَّحْدَاحِ وَنَحْنُ شُهُودٌ ثُمَّ أُتِيَ بِفَرَسٍ فَعُقِلَ حَتَّى رَكِبَهُ فَجَعَلَ يَتَوَقَّصُ بِهِ وَنَحْنُ نَسْعَى حَوْلَهُ.
Šejh Karalić dodaje: I ovaj hadis pojašnjava smisao prvog hadisa. Iz njega
saznajemo da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pješke pratio dženazu, a da je jahao kada su
se vraćali. Kao što smo ranije isticali, mekruh je jašući, bez opravdanog razloga,
pratiti dženazu, dok nije mekruh vraćati se sa nje jašući.