Buharija | 5094

Profesor Fadil Maljoki kaže: Ako i prihvatimo da ovaj hadis nije deskriptivno iskazan, u njemu se ne tvrdi da je zloslutnja u kući, ženi i konju, budući da je iskazan u obliku pogodbene rečenice, koja podrazumijeva ostvarenje sadržaja glavne rečenice samo ako se ostvari sadržaj zavisne rečenice. Zavisna rečenica: „Ako je zloslutnja u nečemu“, ne znači nužno da zloslutnja jeste u nečemu.

 Zbog toga će Aṭ-Ṭabarī (u. 923.) kazati da ova verzija hadisa ne potvrđuje postojanje zloslutnih predznaka. Po njemu, ovakva forma rečenice više ukazuje na nepostojanje sadržaja zavisne rečenice (irealna pogodbena rečenica) nego što ukazuje na njegovo postojanje (realna ili potencijalna pogodbena rečenica).[1]

 Prema trećoj verziji ovog hadisa, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Nema zaraze niti zloslutnje. Zloslutnja je u trome: konju, ženi i kući (Lā ʻadwā wa la ṭiyara. Innamā aš-šuʼmu fī talāta: fī al-faras wa al-marʼa wa ad-dār). Ova ili slična verzija bilježi se od ‘Abdullāha b. ‘Umara.[2]

 U prvom dijelu hadisa negira se postojanje bilo kakvog oblika zloslutnje, dok se u drugom dijelu, ako ga shvatimo kao preskriptivni iskaz, negira ono što je kazano u prvom dijelu, zbog čega bismo morali ustanoviti da su prvi i drugi dio hadisa kontradiktorni. Međutim, ukoliko prvi dio hadisa razumijemo kao preskriptivni, a drugi kao deskriptivni iskaz kojim je Poslanik, s.a.v.s., htio da ukaže na činjenično stanje i, vjerovatno, upozori one kojima se obraća, između dva dijela hadisa ne bi bilo nikakve kontradiktornosti. U tom slučaju, značenje ovog hadisa bilo bi da nema zloslutnih predznaka, a da paganski Arapi ili Poslanikovi, s.a.v.s., savremenici vide konja, ženu i kuću kao zloslutne predznake, ili da se naprosto zloslutnja kod ljudi javlja zbog konja, žene i kuće. Da je Poslanik, s.a.v.s., zaista smatrao konja, ženu i kuću zloslutnim predznacima, za očekivati je da bi bio eksplicitniji i kazao: „Ne postoje zloslutni predznaci izuzev konja, žene i kuće“, ili tome sl.

 Prema četvrtoj verziji, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Nema inkarniranja u sovu, nema zaraze niti zloslutnje, a ako je zloslutnja u nečemu, onda je u konju, ženi i kući (lā hāma wa lā ‘adwā wa lā ṭiyara, wa in takun aṭ-ṭiyara fī šay’ fa-fī al-faras wa al-mar’a wa ad-dār).“ Ova verzija se bilježi od Sa‘da b. Abī Waqqāṣa,[3] a slična verzija zabilježena je od Abū Sa‘īda al-Hudrīja.[4]

 I u ovoj verziji je u prvom dijelu zanegiran svaki oblik zloslutnih predznaka. Drugi dio može se dvojako protumačiti: a) Kao deskriptivan iskaz: „Ako ljudi u nečemu vide zloslutni predznak, onda ga vide u konju, ženi i kući“; b) Kao irealnu pogodbenu rečenicu: „Kada bi zloslutni predznaci postojali, onda bi konj, žena i kuća bili zloslutni predznaci.“

 Premda su neki učenjaci, poput Aṭ-Ṭabarīja i Al-Albānīja (u. 1999.), smatrali da ovaj hadis treba razumjeti kao irealnu pogodbenu rečenicu,[5] smatramo da je puno argumentiraniji stav da je riječ o deskriptivnom iskazu. To što je ovaj hadis prenesen u kategoričkoj formi („Zloslutnja je u trome...“), zatim činjenica da se ovaj hadis ne mora razumjeti kao irealna pogodbena rečenica, jer Poslanik, s.a.v.s., nije kazao: „Kada bi zloslutni predznaci postojali, oni bi bili u konju, ženi i kući“, kao i predanje od ʻĀiše koje ćemo nešto kasnije navesti, a iz kojeg se može zaključiti da je Poslanik, s.a.v.s., ove riječi izrekao zbog toga što su paganski Arapi u konju, ženi i kući vidjeli zloslutne predznake, ukazuju da ovaj hadis nije izrečen kao irealna pogodbena rečenica.

 Drugi hadisi

 Postoje brojni vjerodostojni hadisi u kojima se negira postojanje zloslutnih predznaka, a pripisivanje krajnjeg uzroka nekome ili nečemu drugom izuzev Allahu Uzvišenom se u nekima od njih izjednačava sa mnogoboštvom. Za ovu priliku bit će dovoljno da navedemo četiri hadisa.

 Od Anasa b. Mālika prenosi se da je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ʻNema zaraze niti zloslutnje, a sviđa mi se optimističko predviđanje (faʼl).ʼ Upitaše ga: ʻŠta je to optimističko predviđanje (faʼl)?ʼ Poslanik, s.a.v.s., reče: ʻLijepa riječ.ʼ“[6]

 Od Abū Hurayre prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nema zaraze niti ima mjesta za zloslutnju i praznovjerje vezano za noćnu pticu i zmiju u stomaku, a bježi od gubavoga kao što bježiš od lava.“[7]

 Od ʻAbdullāha b. Masʻūda prenosi se da je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ʻZloslutnja je širk. Zloslutnja je širk.ʼ Ponovio je to tri puta. ʻNema nijednog među nama da se kod njega ne javlja zloslutnja,[8] ali je Allah odagnava čvrstim pouzdanjem u Njega.ʼ“[9]

 Od Ḥakīma b. Muʻāwiye se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne postoje zloslutni predznaci, a sreću mogu donositi kuća, žena i konj.“[10]

 Ovi hadisi jasno ukazuju da zloslutni predznaci ne postoje te da razmatrani hadis treba razumijevati tako što će se dovesti u sklad sa citiranim hadisima.

 Socio-kulturni kontekst

 U predanju stoji da su dva čovjeka rekla ʻĀiši da Abū Hurayra prenosi hadis: „Zloslutnja je u ženi, kući i jahalici“, pa se žestoko rasrdila i kazala: „Paganski Arapi su u tome vidjeli zloslutne predznake.“[11] Prema drugoj verziji ovog predanja, ʻĀiša se Allahom zaklela da Poslanik, s.a.v.s., to nije rekao, već da je kazao: „Paganski Arapi su u tome vidjeli zloslutne predznake.“[12]

 Ova predanja od ʻĀiše ukazuju da ona nije smatrala da je Poslanik, s.a.v.s., ove riječi izrekao preskriptivno, kao što pojašnjavaju razlog zbog kojeg ih je mogao izreći: Zloslutnja je u ženi, kući i jahalici jer su paganski Arapi u tome vidjeli zloslutne predznake. To što su ova dva čovjeka ovaj hadis uzimali kao argument da su žena, kuća i jahalica zaista zloslutni predznaci ili što ga je ʻĀiša shvatila na način da on potvrđuje postojanje zloslutnih predznaka jeste ono što ju je rasrdilo.

 Interpretativna tradicija

  U nastavku rada navest ćemo mišljenja učenjaka koja potvrđuju naš zaključak.

 Već smo kazali da ʻĀiša nije prihvatala da je Poslanik, s.a.v.s., ovaj hadis izrekao preskriptivno. Ibn ʻAbbās, jedna od najistaknutijih intelektualnih figura iz redova ashaba, također, nije prihvatio da je Poslanik, s.a.v.s., rekao da su konj, žena i kuća zloslutni predznaci. Ibn Abī Mulayka je jedne prilike došao Ibn ʻAbbāsu rekavši mu da se kod njega javlja zloslutnja zbog njegove robinje, a da se govori da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ako je zloslutnja u nečemu, onda je u kući, ženi i konju.“ Ibn ʻAbbās je zanijekao da je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao i da zloslutni predznaci postoje, pa je rekao: „Ako se kod tebe javlja zloslutnja zbog nje, onda je prodaj ili oslobodi.“[13]

 Prenosi se da je Mālik b. Anas (u.  795.), kada je upitan o zloslutnji u konju i kući, kazao: „Po našem mišljenju, to nisu zloslutni predznaci. Koliko je kuća u kojima su propali oni koji su u njima živjeli, a zatim, u istim tim kućama, zaimali oni koji su došli nakon njih.“[14]

 Brojni učenjaci nakon generacije ashaba smatrali su da se ovaj hadis može protumačiti na način da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., htio kazati da paganski Arapi/njegovi savremenici konja, kuću i ženu smatraju zloslutnim predznacima.

 Al-Qāḍī ʻIyāḍ (u. 1149.), tumačeći hadis: „Ako je zloslutnja u nečemu, onda je u konju, ženi i kući“, kaže da neki učenjaci smatraju da ovaj hadis znači: „Ako ljudi vjeruju da je u nečemu zloslutni predznak, onda vjeruju da je u konju, ženi u kući.“[15] Isto mišljenje Az-Zarkašī (u. 1392.) pripisuje grupi istaknutih učenjaka.[16]

 Tumačenje vrlo slično navedenom jeste da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ove riječi izrekao zbog toga što je čovjeku urođena zloslutnja po pitanju onoga sa čime najviše dolazi u kontakt ukoliko mu je Allah u tome odredio neku nevolju i iskušenje. U hadisu se, prema ovom tumačenju, ne misli da paganski Arapi ili Poslanikovi, s.a.v.s., savremenici vjeruju da se zlo dešava zbog same kuće, žene ili konja, već da se kod ljudi općenito javlja zloslutnja po pitanju spomenutih stvari. Ova zloslutnja je u prirodi čovjeka i različita je od zloslutnje koja se dovodi u vezu sa vjerovanjem da je krajnji uzrok zla određena kuća, žena ili konj, a koju je Poslanik, s.a.v.s., nazvao određenim oblikom mnogoboštva/širka.

 Ibn al-Qayyim (u. 1350.) ovakvo mišljenje pripisuje grupi učenjaka i ističe da ovi učenjaci smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., izrekao ove riječi kako bi ashabe upozorio da se posebno pričuvaju zloslutnje po pitanju kuće, žene i konja.[17] Od savremenih hadiskih učenjaka ovakvog mišljenja je ʻAbdullāh b. Ḍayfullāh ar-Ruḥaylī, profesor na Univerzitetu Ṭayba u Medini.[18]

 Na osnovu svega navedenog smatramo da je najvjerovatnije i najvjerodostojnije da je Poslanik, s.a.v.s., ove riječi izgovorio deskriptivno i vjerovatno kao upozorenje onima kojima se obraćao. Razlog tome može biti to što su paganski Arapi smatrali da konj, žena i kuća mogu biti zloslutni predznaci, kao što se u predanju od ʻĀiše navodi, ili što se zloslutnja kod ljudi najčešće javlja zbog u hadisu spomenutih stvari.

 Pored ovih tumačenja postoje i druga tumačenja.[19] Njima se ovdje nećemo baviti budući da se ne mogu podvesti pod temu našeg rada i da ih ne smatramo dovoljno argumentiranim kao ponuđena tumačenja. I ovaj primjer nam pokazuje da su učenjaci bili mišljenja da su neki Poslanikovi, s.a.v.s., hadisi deskriptivno iskazani i da njegov krajnji cilj nije ustanovljavanje normi.

 A Uzvišeni Allah najbolje zna!

[1] Muḥammad b. Ǧarīr aṭ-Ṭabarī, Tahdīb al-ātār, stručna obrada: Maḥmūd Muḥammad Šākir, četiri toma, Muassasa al-madanī, Kairo, 1402/1482., tom I, str. 34.;

[2]  Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb aṭ-ṭibb, Bāb lā ʻadwā, br. 5772. Sličnu verziju Al-Buhāri bilježi pod rednim brojem 5753; Ṣaḥīḥ Muslim: Kitāb as-salām, Bāb aṭ-ṭiyara  wa al-fa’l wa mā yakūnu fīhi min aš-šu’m,  br. 2225.;

[3] V. podnožnu napomenu 48.

[4] V. podnožnu napomenu 49.

[5] Aṭ-Ṭabarī, Tahdīb al-ātār, tom I, str 34.; Nāṣiruddīn al-Albānī, Silsila al-aḥādīt aṣ-ṣaḥīḥa wa šayʼ min fiqhihā wa fawāidihā, sedam tomova, Maktaba al-maʻārif, 1415/1915., tom I, str. 804. (br. 442.)

[6]  Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb aṭ-ṭibb, Bāb lā ʻadwā, br. 5776. Ovaj hadis Al-Buhārī bilježi i pod rednim brojem 5756; Ṣaḥīḥ Muslim: Kitāb as-salām, Bāb aṭ-ṭiyara wa al-fa’l wa mā yakūnu fīhi min aš-šu’m,  br. 2224.; Sunan Abī Dāwūd: Kitāb al-kahāna wa at-taṭayyur, Bāb aṭ-ṭiyara, br. 3916.; Sunan At-Tirmidī: Abwāb as-siyar ‘an Rasūlillāh, ṣ.‘a.w.s., Bāb mā ğāa fī aṭ-ṭiyara, br. 1615.; Sunan Ibn Māğa: Abwāb aṭ-ṭibb, Bāb man kāna yuʻǧibuhū al-faʼl wa yakrahu aṭ-ṭiyara, br. 3537.

[7]  Ṣaḥīḥ Al-Buhārī: Kitāb aṭ-ṭibb, Bāb al-ǧudām, br. 5776.

[8] Hadiski učenjaci smatraju da je jedan od prenosilaca napravio grešku u dijelu hadisa: „Nema nijednog među nama da se kod njega ne javlja zloslutnja“,  jer je ove riječi pripisao Poslaniku, s.a.v.s., a izrekao ih je, ustvari, ʻAbdullah b. Masʻūd. (V.: Šarafulḥaqq al-ʻAẓīm al-Ābādī, ʻAwn al-maʻbūd: šarḥ Sunan Abī Dāwūd, stručna obrada: Abū ʻAbdullāh an-Nuʻmānī al-Atarī, Dār Ibn Ḥazm, Bejrut, 1426/2005., str. 1776-1777. (br. 3910.)

[9]  Sunan Abī Dāwūd: Kitāb al-kahāna wa aṭ-ṭaṭayyur, Bāb fī aṭ-ṭiyara, br. 3910.; Sunan At-Tirmidī: Abwāb as-siyar ‘an Rasūlillāh, ṣ.‘a.w.s., Bāb mā ğāa fī aṭ-ṭiyara, br. 1614.; Sunan Ibn Māğa: Abwāb aṭ-ṭibb, Bāb man kāna yuʻǧibuhū al-faʼl wa yakrahu aṭ-ṭiyara, br. 3538.

[10]  Sunan At-Tirmidī: Abwāb al-adab ‘an Rasūlillāh, ṣ.‘a.w.s., Bāb mā ğāa fī aš-šu’m, br. 2824.

[11]  Musnad Aḥmad b. Ḥanbal: Musnad ‘Āiša, r. ‘anhā, br. 25807.

[12] Ibid., br. 26674.

[13] Aṭ-Ṭabarī, Tahdīb al-ātār, str. 27.

[14] Abū al-Walīd Sulaymān b. al-Halaf al-Bāǧī, Al-Muntaqā: šarḥ Muwaṭṭaʼ imām Dār al-hiǧra Mālik b. Anas, sedam tomova, Dār as-saʻāda, 1332. po H., tom VII, str. 293.

[15] Ibid., str. 293-294.

[16] Badruddīn az-Zarkašī, Al-Iǧāba li-īrād mā istadrakathu ʻĀiša ʻalā aṣ-ṣaḥāba, stručna obrada: Saʻīd al-Afgānī, Al-Maktab al-islāmī, Bejrut, 1390/1970., str. 115.

[17] Ibn Qayyim al-Ǧawziyya, Miftāḥ dār as-saʻāda, Dār al-kutub al-ʻilmiyya, Bejrut, 1419/1998., str. 579-580.

[18] ʻAbdullāh b. Ḍayfullāh ar-Ruḥaylī, Manhaǧiyya fiqh as-sunna an-nabawiyya, 1430/2009., str. 238.

[19] Više v.: Ibn Ḥaǧar, Fatḥ Al-Bārī, tom VI, str. 71-74.; Ibn al-Qayyim, Miftāḥ dār as-saʻāda, str. 575-581.