Ko klanja namaz u kojem ne prouči Ummu el–Kuran on je krnjav (ponovio je tri puta) i nije potpun. - Ebu Hurejre je bio upitan: - Je li i onda kada smo za imamom? – Odgovorio je: - Učite je u sebi, jer sam čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaže: - Rekao je Allah, dž.š.: - Podijelio sam namaz između Mene i Mog roba na dva dijela. Mom robu pripada ono što traži. Kada rob kaže: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Allah, dž.š., kaže: - Zahvaljuje Mi Moj rob! Kada rob kaže: Svemilosnom, Milostivom, Allah, dž.š., odgovori: - Slavi Me Moj rob! Kada rob kaže: Gospodaru Dana Sudnjeg, rekne Allah, dž.š.: - Uzdiže Me Moj rob! Nekada kaže: - Predaje Mi se Moj rob. Kada rob kaže: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo, On uzvrati: - Ovo je između Mene i Mog roba, a Mom robu pripada ono što traži. A kada rob kaže: Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si darovao Svoje blagodati a ne na put onih na koje si se Ti rasrdio, niti na put onih koji su zalutali, tada On kaže: - Ovo pripada Mom robu, a Mom robu pripada ono što on traži.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je dva mujezina, Bilala i slijepog Ibn Ummu Mektuma." (Predanje su zabilježili Muslim 380 i Ebu Davud.)

'Jeste li klanjali ikindiju?' On mu reče: 'Mi smo sad došli s podne-namaza.' On mu reče: 'Klanjajte ikindiju', i mi smo ustali i klanjali, a kad smo završili, on reče: 'Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'To je namaz munafika, on čeka prateći sunce, pa kad ono dođe među dva šejtanska roga (na zalasku), ustane i kljucne (brzo klanja) četiri rekata i prilikom toga vrlo malo spominje Allaha, dž.š.''" (Hadis bilježi Muslim 622.)

Ovaj namaz je bio ponuđen onima koji su bili prije vas pa su ga zapostavili, pa ko ga bude čuvao imat će dvostruku nagradu za njega. Nema namaza poslije njega, sve dok se ne pojavi zvijezda." (Hadis su zabilježili Muslim 830. i Nesai 260259/1.)

Upitao sam: 'Allahov Poslaniče, ima li neko vrijeme u kojem je čovjek bliži Allahu od nekog drugog vremena?' On reče: 'Ima, zaista je Gospodar najbliži Svome robu u posljednjoj trećini noći, pa ako si u mogućnosti da tada budeš jedan od onih koji spominju Uzvišenog Allaha, budi, jer tom namazu prisustvuju meleki.'" (Slično predanje zabilježio je Muslim 832.)

Tri su vremenska perioda u kojima nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da klanjamo i pokopavamo naše umrle: u vrijeme kada se sunce rađa, pa dok se ne podigne; u vrijeme kada je sunce u zenitu (na sredini neba), pa dok se ne pomakne; i u vrijeme kad sunce počne zalaziti, pa sve dok potpuno ne zađe." (Hadis su zabilježili Muslim 831. i autori četiri Sunena.)

Kad bude velika žega, odgodite klanjanje (podne-namaza) dok ne zahladi, jer je žega zapah džehennemskog pakla." (Hadis bilježi Muslim 615.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao nam je ikindija-namaz, pa kad je završio, došao je neki čovjek iz Benu Seleme i rekao: 'Allahov Poslaniče, mi želimo da zakoljemo neke naše deve, a imamo želju da ti budeš prisutan.' On to prihvati i krenu, a i mi krenusmo s njime. Našli smo da deve nisu bile još zaklane, pa su ih zaklali, iskomadali njihovo meso i skuhali nešto od toga. Mi smo jeli nešto od tog meso prije nego što je zašlo sunce." (Hadis je zabilježio Muslim 624.)

Požalili smo se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na vrelinu žege, ali nam žalbu nije prihvatio." Zuhejr je upitao Ebu Ishaka: 'Je li se to radilo o podnevskom namazu?' On mu odgovori: 'Da.' On opet upita: 'Je li o njegovom klanjanju u prvo vrijeme?' On reče: 'Da.'" (Hadis su zabilježili Muslim 619. i Nesai 247/1.)

Vrijeme podne-namaza jeste kada sunce pređe polovicu neba, kad čovjekova sjenka bude onolika kolika je njegova visina, pa sve dok ne nastupi ikindija-namaz. Vrijeme ikindije je sve dok sunce ne požuti. Vrijeme akšama je sve dok ne zađe večernje rumenilo. Vrijeme jacije je do polovine noći. Vrijeme sabaha je od zore pa sve dok ne izađe sunce. A kad izlazi sunce, onda nemoj klanjati, jer ono izlazi između šejtanskih rogova." (Hadis su zabilježili: Muslim 612., Ebu Davud 396. i Nesai 260/1.)

Između čovjeka i širka (pripisivanje druga Allahu) jeste ostavljanje namaza." (Hadis bilježi Muslim 82.)

Poslanik, s.a.v.s., u povratku s Hajbera putovao je noću, te kad je nastupila posljednja trećina noći, zaustavio se da odspava, pa je rekao Bilalu: 'Dežuraj i budno prati!' Bilal je bio budan onoliko koliko je mogao izdržati, a Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi utonuli su u san. Kad se približilo vrijeme zore, naslonio se Bilal na svoju devu i san ga je savladao", uz dodatak: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je prvi od njih koji se probudio, skočio i rekao: 'Bilale, šta je ovo?' Bilal odgovori: 'Omamilo me je ono što je i tebe omamilo.' Poslanik, s.a.v.s., naredi pokret, pa su jedno vrijeme putovali na svojim devama. Potom se abdestio Poslanik, s.a.v.s., i naredio Bilalu da prouči ikamet, te je s njima klanjao sabah-namaz, a nakon namaza rekao je: 'Ako neko od vas zaboravi klanjati namaz, neka ga klanja kad se sjeti, jer Allah, dž.š., kaže: 'I obavljaj namaz da bi Me se sjećao.''" (Ta-Ha, 14). (Hadis bilježe: Muslim 680., Ebu Davud 435., Tirmizi 3163., Nesai 1/295 i Malik 1/13.)