Muslim
HADIS
Pričao nam je Ishak b. Ibrahim el-Hanzali, obavijestio nas je Sufjan b. Ujejne koji je prenio od El-Alaa b. Abdurahmana, a on od svog oca, da je Ebu Hurejre, r.a., prenio riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s.:
Ko klanja namaz u kojem ne prouči Ummu el–Kuran on je krnjav (ponovio je tri puta) i nije potpun. - Ebu Hurejre je bio upitan: - Je li i onda kada smo za imamom? – Odgovorio je: - Učite je u sebi, jer sam čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaže: - Rekao je Allah, dž.š.: - Podijelio sam namaz između Mene i Mog roba na dva dijela. Mom robu pripada ono što traži. Kada rob kaže: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Allah, dž.š., kaže: - Zahvaljuje Mi Moj rob! Kada rob kaže: Svemilosnom, Milostivom, Allah, dž.š., odgovori: - Slavi Me Moj rob! Kada rob kaže: Gospodaru Dana Sudnjeg, rekne Allah, dž.š.: - Uzdiže Me Moj rob! Nekada kaže: - Predaje Mi se Moj rob. Kada rob kaže: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo, On uzvrati: - Ovo je između Mene i Mog roba, a Mom robu pripada ono što traži. A kada rob kaže: Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si darovao Svoje blagodati a ne na put onih na koje si se Ti rasrdio, niti na put onih koji su zalutali, tada On kaže: - Ovo pripada Mom robu, a Mom robu pripada ono što on traži.
ARAPSKI
عن أبى هريرة– رضى الله عنه– عن النبى– صلى الله عليه و سلم– قال:﴿"مَنْ صَلَّى صَلاةً لَمْ يَقْرَأْ فِيهَا بِأُمِّ القُرْآنِ، فَهِىَ خِدَاجٌ."، ثَلاثًا– غَيْرَ تَمَامٍ!"، –فقيل لأبى هريرة: "إنَّا نَكُونُ وَرَاءَ الإمَامِ؟"، فقال: "إقْرَأْ بِهَا فِى نَفْسِكَ، فَإنِّى سَمِعْتُ النَِّبَّى– صلى الله عليه و سلم– يَقُولُ: ﴿"قَالَ اللهُ–عز و جل: "قَسَمْتُ الصَّلاةَ بَيْنِى وَ بَيْنَ عَبْدِى نِصْفَيْنِ، وَ لِعَبْدِى مَا سَأَلَ."، فَإذَا قَالَ العَبْدُ: ("الحَمْدُ ِللهِ رَبَّ العَالمَِينَ.")، قَالَ اللهُ–عز و جل–: "حَمِدَنِى عَبْدِى!"، وَ إذَا قَالَ: ("الرَّحْمنِ الرَّحِيم.")، قَالَ اللهُ –عز و جل–: "أَثْنَى عَلَىَّ عَبْدِى!"، و إذَا قَالَ: ("مَالِكِ يَوْمِ الدِّين.")، قَالَ للهُ: "مَجَّدَنِى عَبْدِى!"–و قال مَرَّةً: "فَوَّضَ إِلَىَّ عَبْدِى!"، و إذَا قَالَ: ("إيَّاكَ نَعْبُدُ وَ إيَّاكَ نَسْتَعِيَن.")، قَالَ: ("هَذَا بَيْنِى وَ بَيْنَ عَبْدِى، وّ لِعَبْدِى مَا سَأَلَ!")، فإذَا قَالَ: ("اهْدِنَا الصِّرَاطَ المُسْتَقِيمَ، صِرَاطَ الَّذِينَ أَنْعَمْتَ عَلَيْهِمْ غَيْرَ المَغْضُوبِ عَلَيْهِمْ وَ لا الضَّالِّينَ.")–قال: "هَذَا لِعَبْدِى، وَ لِعَبْدِى مَا سَأَلَ!"﴾
Komentar hadisa od En-Nevevija iz njegovog komentara Muslimove zbirke, 3. džuz, str.12, iz El-Kastalanijevog komentara koji se nalazi u margini
Rekao je En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao: „Kazali su El-Halil b. Ahmed, El-Asme’i, Ebu Hatem es-Sidžistani, El-Hervi i drugi da riječ خِداج znači „sa nedostatkom“. Kaže se: Hadidžeti en-nakatu: pobacila je deva, onda kada ona donese na svijet mladunče prije nego što se završi njena steonost, a ono bude potpuno formirano. Kada rodi abnormalno mladunče, kaže se:-ﺍﺧﺪﺟﺖ, onda kada donese na svijet mladuče s nedostatkom, a nakon isteka vremena steonosti. Navedeni kažu da riječ ﺧﺪﺍﺝoznačava manjkavost, nepotpunost. Grupa lingvista navodi i značenje pobacila je, rodila je abnormalno mladunče u oba slučaja kada ono bude doneseno na svijet s nekim nedostatkom.
Ummul-Kur’an je ime za suru El-Fatiha. Ime joj je i otvaranje, jer otvara Kur’an, kao što je Meka nazvana Ummul-kura أم القرى, jer je centar, osnov svih naselja. En-Nevevi kaže: - U pogledu propisa koje on sadrži, to je obaveza učenja El-Fatihe (u namazu), a ona je propisana i ne može je klanjač ničim nadomjestiti, osim onaj ko nije u stanju da je prouči. - Zatim on navodi razilaženje učenjaka o tome, a ovaj komentar nije dovoljan da se ovdje iznesu[1].
Imperativ uči je u sebi! En-Nevevi upotrebljava kao dokaz obligatnosti njenog učenja (u namazu) za one koji klanjaju za imamom, potvrđujući to riječima Ebu Hurejre: Uči je u sebi!, tj. uči je tiho, onako kako ćeš čuti samo ti. Onda navodi razilaženje učenjaka i po ovom pitanju, kao i njihove dokaze o tome. Ko želi, može ih potražiti tamo. A Allah najbolje zna!
Za riječi pa kada kaže rob: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova u komentaru En-Nevevija, Allah mu se smilovao, stoji da su islamski učenjaci naveli da Njegove riječi: Zahvaljuje Mi Moj rob; Slavi Me Moj rob; Uzdiže Me Moj rob izgovara zbog toga što je tahmid zahvala na lijepim djelima, a temdžid predstavlja zahvalu i slavu Njegovih uzvišenih svojstava.
A kaže se: Zahvaljuj sa svima njima i hvali ga. Zbog čega dolazi odgovor: Svemilosnom, Milostivom, jer ove dvije riječi sadrže u sebi svojstva Allahovog Bića/Zata.
Riječi: A možda je On rekao: - Predaje Mi se Moj rob! - naveo je En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao: „Smisao ovog govora je podudaran njegovom govoru: Gospodaru Sudnjeg dana –Allah Uzvišeni je jedini koji će tog dana imati vlast, i jedini koji će nagrađivati i kažnjavati robove i svoditi im njihove račune. U ovom priznanju je očito veličanje, slavljenje i prepuštanje Allahu.“
Riječi: Ovo pripada Mome robu, a Mome robu pripada ono što on traži znače: ovo obraćanje, a, osim Muslima, preneseno je: Ove pripadaju Mome robu. Smisao je: ono što sadrže ove riječi, ili ovi ajeti.
Za riječi: Podijelio sam namaz kažu islamski učenjaci da se pod riječju salat الصلاة ovdje misli na suru El-Fatiha الفاتحة, koja je tako nazvana, jer namaz nije ispravan ako ona ne bude proučena u njemu, u smislu riječi Poslanika, s.a.v.s.: Hadž je Arefat. Smisao njenog dijeljenja je u njenom značenju, jer njena prva polovina predstavlja zahvalu, uzdizanje, slavljenje i pokornost Allahu Uzvišenom, dok drugi dio predstavlja molbu, traženje, iskazivanje potrebe i poniznosti prema Njemu (iz En-Nevevijevog komentara).
[1] Ovdje je iznesen stav šafi'ijskog mezheba po pitanju učenja sure El-Fatiha na kijamu (stajanje u namazu) od strane muktedije kada klanja neki od propisanih namaza za imamom u džema'atu, a imajući u vidi da je kod muslimana na našim područjima najvećim dijelom zastupljen hanefijski mezheb ovdje je potrebno istaći njegov stav. Naime, u svim namazima (izuzimajući dženeazu namaz) kada se klanjaju u džema'atu, po hanefijskom mezhebu muktedija (onaj koji klanja za imamom) u svim namaskim zikrovima (učenjima) slijedi imama izuzev na kijamu tih namaza kada ne uči ništa od kira'eta (niti El-Fatihu, niti odlomak iz Kur'ana), nego sluša i prati imama koji ga predvodi u džema'atu. Kao dokaz se iznosi Kur'anski ajet koji glasi: „A kada se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.“ (sura El-E'araf, 204) (vidi šire u Hanefijski fikh, Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Knjiga 1, Izdavač Haris Grabus, Sarajevo 2002, str.335-336) (op.prev.)