Neka muslimane u njihovim nevoljama osnaži nevolja koja je mene zadesila!" (Bilježi Malik 983)

Preselila mi je žena, pa mi dođe Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi da mi izjavi saučešće. Ispričao mi je: 'Među Israelićanima živio je pobožan, učen i vrijedan čovjek. Imao je ženu i bio je zadivljen njome. Ona umrije, a on poče toliko za njom tugovati, da se osamio u kući i sakrio se od ljudi. Zatim je jedna žena Israelićanka čula za njega, pa dođe do njega i reče (ljudima): 'Imam potrebu da ga nešto upitam, tako da moram s njim lično razgovarati.' Tada su ljudi otišli, a ona je ostala kod vrata. Kada mu je to rečeno, on joj dozvoli da uđe, pa mu ona reče: 'Imam nešto da te pitam.' 'Šta je to?', upita on, a ona reče: 'Ja sam od jedne komšinice posudila nakit, pa sam ga nosila i čuvala jedno vrijeme. Ona sada traži da ga vratim. Trebam li joj ga vratiti?' On odgovori: 'Da, tako mi Allaha!', a ona reče: 'Ali, on je kod mene bio dugo!' On reče: 'U tome slučaju još je veća obaveza da ga vratiš', a ona na to uzvrati: 'Neka ti se Allah smiluje! Zašto ti tuguješ zbog nečega što ti je Allah pozajmio, a zatim ti to uzeo? On od tebe ima veće pravo na to!' Nakon tih riječi učenjak postade svjestan svoga stanja, i Allah mu dade da se okoristi riječima te žene." (Bilježi Malik 998)

Kad se čovjek razboli, Allah mu pošalje dva meleka i kaže im: 'Poslušajte šta govori onima koji ga posjete!' Pa ako on, kad mu posjetioci dođu, zahvaljuje Allahu i hvali Ga, meleki to uzdignu prema Allahu, a On najbolje zna!, te On kaže: 'Stavljam Sebi u obavezu da ću ako usmrtim ovoga Moga roba, uvesti ga u Džennet, a ako mu podarim izlječenje, njegovo ću mu meso zamijeniti boljim, njegovu krv zamijenit ću mu boljom i izbrisat ću mu grijehe!'" (Bilježi Malik 1976)

Dovoljno ti je to što je o tome spomenuto u ajetu objavljenom ljeti koji se nalazi na kraju sure En-Nisa." (Malik, 533/2, 3045)

Tražila je žena Abdurrahmana b. Avfa da je pusti (da se razvede), pa on reče: Kad budeš čista, onda me pitaj. Pa kad je tražila, dobila je razvod (pustio ju je), ali je ostala uz njega, jer je bio bolestan (smrtno), pa joj je h. Osman dopustio da učestvuje u nasljedstvu svoga (bivšeg) muža, nakon što joj je prošao idet (priček)." (Malik, 629-630/1, 1635)

Omer je imao poluciju, pa u karavanu nije našao vode (za kupanje), pa je jahao dok nije došao do vode i stao prati tragove polucije koje je vidio, sve dok nije svanulo. Amr b. As reče mu: 'Osvanuo si, a imamo odjeće, pa skini svoju odjeću da se opere.' Omer je rekao: 'Čudim ti se, sine Asov, ako ti možeš naći (drugu) odjeću, zar je svi ljudi mogu naći? Tako mi Allaha, da sam to uradio, to bi postalo sunnet (prihvaćena praksa), stoga ja perem što vidim a kvasim ono što ne vidim.'" (Malik)

Imao je moj djed Habban dvije žene, Hašimijku i ensarijku, pa je pustio ensarijku, a ona je dojila. Prošla je godina kad djed umrije, a ona nije imala hajza. Rekla je: I ja sam nasljednica, nisam imala mjesečnicu, pa je problem iznesen pred h. Osmana. On joj je odobrio nasljedstvo, ali je Hašimijka prigovorila h. Osmanu, a on reče: Ovako je učinio tvoj amidžić, pokazujući na nas išaretom i ukazujući na h. Aliju." (Malik, 650/1, 1636)

Ne smeta da se čovjek okupa ostatkom iza žene, ako ona nema hajz (ciklus) i ako ona nije džunup." (Malik)

Došle su dvije nane Ebu Bekru, pa je htio da da šestinu onoj što je s majčine strane, pa je rekao jedan ensarija: Zar nisi ostavio onu koju ako bi umrla, a on bude živ, on bi je naslijedio? Nakon toga je Ebu Bekr objema dao jednu šestinu." (Hadis bilježi Malik)

Došla je jednom prilikom jedna nana, majka majke" ili je kazao: majka oca Ebu Bekru, pitajući ga o svom nasljedstvu, a Ebu Bekr joj reče: Ja u Allahovoj knjizi za tebe ne nalazim nikakva prava, niti sam čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ti išta pripada, pa se vrati, dok ja, za svaki slučaj, ne upitam (o tome) i druge ljude, pa je pitao i druge, a Mugira b. Šuba reče: Bio sam prisutan kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nani davao šestinu. Ebu Bekr upita: Ko je to još osim tebe čuo? Ustade", veli on, Muhammed b. Meslema i reče kao što je rekao i El-Mugira, pa joj je ispunio to Ebu Bekr. Kasnije je i druga nena došla kod Omera, pitajući ga o svome nasljedstvu, a on reče: Ja u Allahovoj knjizi za tebe ne nalazim nikakva prava, a ono što je bilo propisano otišlo je drugima mimo tebe. Ja u nasljednom pravu ne dodajem ništa, ali to je ta šestina. Ukoliko vi obje (nene) nasljeđujete, objema vam pripada jedna šestina, a ukoliko nasljeđuje samo jedna od vas, onda ta šestina pripada sa mo njoj." (Hadis bilježe Malik, 530/2, 3038, Tirmizi, 2101, i Ebu Davud, 2894)

Muavija je pisao Zejdu ibn Sabitu s upitom za djeda (u nasljedstvu), pa je Zejd odgovorio: Pitaš me o djedu, a Allah najbolje zna, o tome nisu sudili, osim vladari, tj. halife. Bio sam prisutan kod dvojice halifa prije tebe kad su djedu dali polovinu s jednim bratom (kada je umrli imao jednog brata), a trećinu s dvojicom braće i više. Nije mu davano manje od trećine, bez obzira koliko (umrli) imao braće." (Malik, 3032, 527-528/2)

Da oni zabranjuju nasljeđivanje onih koji su poginuli u bitkama: Jevmul-džemeli (Bitka kod deve), Jevmu Sifini, Jevmul-harreti (predio blizu Medine), te Jevmu Kudejdi, te da jedni druge nisu mogli nasljeđivati, osim ako se znalo da je neki od njih poginuo prije svog prijatelja na jasan i čist način (tj. nije žrtva fitne). (Hadis bilježi Malik, 3051, 535/2)

Umrla mi je tetka s očeve strane, a bila je Jevrejka ili kršćanka, pa sam to spomenuo h. Omeru i upitao ga: Ko će je naslijediti? On reče: Pripadnici njene vjere. Nakon toga sam otišao h. Osmanu s istim pitanjem, pa mi Osman reče: Zar misliš da sam ja zaboravio šta ti je h. Omer rekao: Naslijedit će je pripadnici njene vjere." (Hadis bilježi Malik, 3064, 540/2)

Tako mi Allaha, ne znam šta da radim s ovim 'kirbasima', jer je Vjerovjesnik rekao: 'Kad neko od vas vrši veliku (ili malu) potrebu neka se stidnim mjestima ne okreće ni prema kibli ni suprotno od nje.'"

Do mene je došlo da je Aiša slala svojoj čeljadi nakon jacije (nekoga) i govorila: 'Zar nećete odmoriti pisare (meleke koji pišu dobra djela)?'"

Havla, kći Tuvejtova prošla je pored mene, a pored mene Božiji Poslanik, a.s., pa sam rekla: 'Ovo je Havla, kći Tuvejtova, kažu da ne spava noću', pa je rekao: 'Ne spava noću! Radite koliko ste u stanju. Tako mi Allaha, Allahu neće dosaditi, već će vama dosaditi.'" (Buhari, Muslim, Nesai i Malik)

Do mene je stiglo da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: 'Ostavio sam među vama dvije stvari, nećete zalutati ako ih se budete pridržavali: Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, a.s.'"

Dok je Božiji Poslanik, a.s., sjedio u džamiji, došla su trojica, pa su dvojica prišla Božijem Poslaniku i stala kod njega. Jedan od njih vidio je prazno mjesto u halki i sjeo na njega, drugi je sjeo iza, a treći se udaljio. Kad je Božiji Poslanik završio, rekao je: 'Hoćete li da vas izvijestim o trojici. Jedan je našao utočište kod Allaha, drugi se postidio, pa se Allah njega postidio (nije odbio njegovo djelo), a treći se okrenuo, pa se Allah od njega okrenuo.'" (Bilježe: Buhari, Muslim, Tirmizi i Malik.)

Dok je Božiji Poslanik sjedio, došao mu neki čovjek pa s njim potajno (tiho) razgovarao. Nismo znali o čemu je riječ, dok Božiji Poslanik nije počeo glasno govoriti, kad ono ovaj traži dopuštenje da ubije jednog od munafika. 'Zar ne svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji poslanik?' 'Naravno, ali ništa od njegovog svjedočenja.' 'Zar ne klanja?' 'Svakako, ali nema ništa od njegovog namaza.' 'Allah mi je zabranio da ih ubijam.'" (Malik)

Čuo sam da je Ibn Abbas rekao: 'Nikad neka zajednica ne prekrši postignuti sporazum, a da nad njom neprijatelj ne zavlada!'" (Hadis bilježi Malik, I/359, 922.)