Čuo sam svog oca da priča sljedeće: 'Ebu Sehl ibn Hanif kupao se u jednom vodopadu. Skinuo je sa sebe odjeću, a Amir b. Rebi gledao je u njega. Sehl bijaše izrazito bijele puti i lijepe kože, pa je Amir rekao: 'Nikada kao danas ne vidjeh tako lijepu, netaknutu kožu!' Sehl odmah osjeti groznicu koja se sve više povećavala. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je obaviješten o njegovom stanju. Rekli su mu: 'Ne podiže glavu, a trebao je poći u pohod.' On upita: 'Optužujete li ikoga za njegovo stanje?' Rekoše: 'Amira ibn Rebiu.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao ga je i srdito mu rekao: 'Zašto ubijaš svoga brata? Zašto nisi uputio dovu za bereket? Operi ga (vodom kojom si uzeo abdest)!' Potom je Amir oprao njegovo lice, ruke, podlaktice, koljena i stopala. Uzeo je šolju te vode, uvukao je pod Sehlovu odjeću i prosuo je, a ostatak vode izlio po Sehlovoj glavi. Nedugo zatim Sehl je ozdravio." U dugoj verziji stoji: Sehl je krenuo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., ne osjećajući se nimalo loše." (Hadis bilježi Malik, 2/116, 1972.)
