Malik | 998

HADIS

Od Kasima ibn Muhammeda prenosi se:

Preselila mi je žena, pa mi dođe Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi da mi izjavi saučešće. Ispričao mi je: 'Među Israelićanima živio je pobožan, učen i vrijedan čovjek. Imao je ženu i bio je zadivljen njome. Ona umrije, a on poče toliko za njom tugovati, da se osamio u kući i sakrio se od ljudi. Zatim je jedna žena Israelićanka čula za njega, pa dođe do njega i reče (ljudima): 'Imam potrebu da ga nešto upitam, tako da moram s njim lično razgovarati.' Tada su ljudi otišli, a ona je ostala kod vrata. Kada mu je to rečeno, on joj dozvoli da uđe, pa mu ona reče: 'Imam nešto da te pitam.' 'Šta je to?', upita on, a ona reče: 'Ja sam od jedne komšinice posudila nakit, pa sam ga nosila i čuvala jedno vrijeme. Ona sada traži da ga vratim. Trebam li joj ga vratiti?' On odgovori: 'Da, tako mi Allaha!', a ona reče: 'Ali, on je kod mene bio dugo!' On reče: 'U tome slučaju još je veća obaveza da ga vratiš', a ona na to uzvrati: 'Neka ti se Allah smiluje! Zašto ti tuguješ zbog nečega što ti je Allah pozajmio, a zatim ti to uzeo? On od tebe ima veće pravo na to!' Nakon tih riječi učenjak postade svjestan svoga stanja, i Allah mu dade da se okoristi riječima te žene." (Bilježi Malik 998)

ARAPSKI

القاسمُ بنُ محمَّدٍ: هلكت امرأةٌ لي، وأتاني محمَّدُ بن كعبٍ القرظي يعزِّيني بها، فقال: إنه كان في بني إسرائيل رجل عابد عالمٌ مجتهدٌ، وكانت له امرأةٌ، وكان بها معجبًا، فماتت فوجد عليها حتى خلا في بيته واحتجب من النَّاس، ثم إنَّ امرأةً من بني إسرائيل سمعت به فجاءتهُ فقالت: إنَّ لي إليه حاجةً أستفتيه فيها ليس يُجزيني إلا أن أشافهه فذهب النَّاس ولزمت الباب، فأخبر فأذن لها، فقالت: أستفتيك في أمرٍ، قال وما هو؟ قالت: إني استعرتُ من جارةٍ لي حليًا فكنت ألبسهُ وأعيره زمانًا، ثمَّ إنَّهم أرسلوا إليَّ فيه، أفأؤدِّه إليهم؟ فقال: نعم، والله، قالت: إنه قد مكث عندي زمانًا، قال: ذلك أحقُّ لردِّك، فقالت: يرحمك اللهُ، أفتأسف على ما أعارك الله ثمَّ أخذهُ منك وهو أحقُّ به منك؟! فأبصر ما كان فيه ونفعه الله بقولها