Izišao sam s Omerom, pa je Omera sustigla jedna mlada žena i rekla: Vladaru pravovjernih, moj muž je poginuo i ostavio sitnu djecu. Tako mi Allaha, oni ne mogu skuhati ni jelo od bravljih nogu, niti imaju usjeva niti stoke, i bojim se da ih ne pojede nerodna godina. Ja sam kćerka Hufafa ibn Imaa Gifarija, i moj otac je učestvovao na Hudejbiji s Vjerovjesnikom, s.a.v.s. Tada je Omer zastao s njom i rekao: Dobro, neka mi je došao moj bliski rod! Potom se okrenuo prema devi, jakih leđa, koja je bila svezana u kući, i na nju natovario dvije velike vreće, koje je napunio hranom, a između kojih je stavio namirnica i odjeće, te joj predao njen povodac i rekao: Vodi je! To neće nestati dok vam Allah ne dadne neko dobro. Jedan čovjek reče: Vladaru pravovjernih, puno si joj dao. Izgubila te majka, reče Omer, tako mi Allaha, gledao sam njenog oca i brata kako dugo vremena opsjedaju jednu tvrđavu, a onda je osvojiše, a sad je došlo vrijeme da vraćamo udio njih dvojice u tom ratnom plijenu." (Hadis bilježi Buhari, 4161, 4160.)