Enciklopedija hadisa

Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo! Moj Gospodaru, Ibrahim je Mekku učinio svetom, a ja (proglašavam) svetim ono što je između dva kamenjara (Medine)." Ovaj hadis prenosi i Abdullah ibn Zejd od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Zar ne znaš da je tvoj narod (Kurejšije) – kad su popravljali Kabu – umanjio je u odnosu na Ibrahimove temelje? Allahov Poslaniče – rekla sam – zašto je ne vratiš na Ibrahimove temelje? Da nije vremenske bliskosti tvoga naroda (Kurejšija) i nevjerovanja, (ja bih to uradio) – odgovorio je on. Abdullah ibn Omer je rekao: Aiša je ovo zaista čula od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ja ne mislim da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izostavio doticanje dvaju uglova koji su do Hidžra, nego samo zato što Kaba nije u potpunosti (izgrađena) na Ibrahimovim temeljima."
Ismail kaže: Abdullah je sin Muhammeda, sina Ebu Bekrova."

Allahov Poslaniče, kako ćemo donositi salavat ne tebe? Recite: – reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem – Bože, ukaži svoju milost Muhammedu, njegovim ženama i njegovom potomstvu, kao što si podijelio svoj blagoslov porodici Ibrahimovoj. Zaista si ti hvaljen i slavljen.

Hoćeš li da ti poklonim dar kojeg sam čuo od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem?" Naravno, pokloni mi ga" – rekoh ja, a on zatim reče: Pitali samo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Allahov Poslaniče, kako se donosi salavat na tebe i tvoju porodicu? A Allah nas je naučio kako ćemo te pozdravljati. On je rekao: Recite: Bože, ukaži svoju milost Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si je ukazao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Zaista si Ti hvaljen i slavljen! Bože, udijeli svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao što si udijelio svoj blagoslov Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Zaista si Ti hvaljen i slavljen."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je tražiti zaštitu za Hasana i Husejna govoreći: Vaš otac (Ibrahim, alejhis-selam) ovim (riječima) tražio je zaštitu za Ismaila i Ishaka: Tražim zaštitu s potpunim Allahovim riječima od svakog šejtana i otrovnice i od svakog oka urokljivoga."

Mi smo preči (da sumnjamo u način proživljenja) od Ibrahima kad je rekao: Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljavaš! On reče: Zar ne vjeruješ? Vjerujem – odgovori on – ali bih da mi se srce smiri." – Neka se Allah smiluje Lutu, on se oslanjao na jak oslonac! – Da sam ostao u zatvoru onoliko koliko je ostao Jusuf, odazvao bih se onom koji poziva (na izlazak iz zatvora).

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored jedne grupe iz (plemena) Eslem. Oni su se natjecali u gađanju strijelama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: – Gađajte, potomci Ismailovi, vaš otac je bio strijelac, a i ja ću biti na strani jedne vaše grupe.
Jedna grupa, kaže (Seleme), ustegla se od strijeljanja, pa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: – Šta vam je, zašto ne gađate? – Allahov Poslaniče – rekoše oni – zar da gađamo, a ti s njima. – Gađajte – reče on – ja sam sa svima vama.

Ko je najplemenitiji čovjek? – Najplemenitiji čovjek je onaj koji je najbogobojazniji – reče on. – Allahov Vjerovjesniče – rekoše oni – ne pitamo te o tome. – Pa, najplemenitiji čovjek je Jusuf, Allahov vjerovjesnik, sin Allahovog vjerovjesnika (Jakuba), unuk Allahovog vjerovjesnika (Ishaka), praunuk Allahovog prijatelja (Ibrahima) – reče on, ali oni (opet) rekoše: – Ne pitamo te o tome. – Onda me pitate o rodovima Arapa – reče on. – Da – rekoše oni, a on reče: – Oni od vas koji su bili najbolji (dok su bili) u neznaboštvu, najbolji su i u islamu, ako postanu učeni."

"Neka Allah oprosti Lutu, on se zaista oslanjao na Nekog snažnog."

Plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog, praunuk plemenitog je Jusuf, sin Jakuba, unuk Ishaka, praunuk Ibrahima – neka im se Allah smiluje."

Ko je najplemenitiji čovjek? – Onaj koji najviše Allahu ibadet čini – reče on. – Ne pitamo te o tome – rekoše oni, a on reče: – Pa, najplemenitiji čovjek je Jusuf, Allahov vjerovjesnik, sin Allahovog vjerovjesnika, unuk Allahovog vjerovjesnika, praunuk Allahovog prijatelja. – Ne pitamo te o tome – rekoše oni (opet). – Onda me pitate – reče on – o rodovima Arapa. Oni od vas koji su bili najbolji (dok su bili) u neznaboštvu, najbolji su i u islamu ako postanu učeni. Pričao mi je Muhammed ibn Selam, njemu saopćio Abde od Ubejdullaha, on od Seida, ovaj od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj hadis.

Zapovjedi Ebu Bekru neka klanja (kao imam) ljudima. On je sažaljiv čovjek – reče ona. – Kad stane na tvoje mjesto, on će se raznježiti. On je ponovio (zapovijed), a i ona je ponovo (rekla svoje mišljenje). Šube kaže: – Poslije treće ili četvrte zapovijedi on je rekao: Vi ste baš kao žene koje su bile s Jusufom. Zapovjedite Ebu Bekru!"

Zapovjedite Ebu Bekru neka klanja (kao imam) ljudima." Ebu Bekr je nježan čovjek" – rekla je (Aiša). On je ponovo rekao isto, ali je i ona rekla isto, a potom on reče:
Zapovjedite mu! Vi ste kao žene što su bile s Jusufom." Tako je Ebu Bekr bio imam za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Husein je, (prenoseći ovaj hadis) od Zaide, rekao: Nježan čovjek."

Bože, spasi Ajjaša ibn Ebu Rebiju! Bože, spasi Selemu ibn Hišama! Bože, spasi Velida ibn Velida! Bože, spasi nemoćne vjernike! Bože, pojačaj pritisak na Mudar! Bože, podaj mu gladne godine, poput godina Jusufovih!"

Neka se Allah smiluje Lutu, on se oslanjao na Nekog Snažnog. Da sam ostao u zatvoru onoliko koliko je ostao Jusuf, a zatim mi došao glasnik (da iziđem iz zatvora), odazvao bih mu se."

Pitao sam Ummu Ruman, a ona je Aišina majka, o onom što je o njoj rečeno u pogledu potvore, pa je rekla: – Dok sam sjedila s Aišom, uđe nam jedna ensarijka govoreći: "Neka Allah kazni toga i toga." – A zašto? – upitala sam, kaže ona. – On je klevetnički prenosio priču – reče ova. – Kakvu priču? – upitala je Aiša, i ona joj je saopćila. – Da li su to čuli Ebu Bekr i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? – upita ona. – Da – reče ona, (Aiša) pade onesviještena, a kad se osvijestila, imala je groznicu s drhtavicom. Potom je došao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Šta joj je?" Tada sam ja rekla: Zadesila je groznica zbog priče koja se priča o njoj", a ona sjede i reče: – Tako mi Allaha, ako se zakunem, nećete mi vjerovati, a ako se pravdam, nećete prihvatiti moje opravdanje. Moj slučaj s vama je poput slučaja Jakuba s njegovim sinovima. Ja tražim pomoć od Allaha protiv onog što vi iznosite. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, a Allah je kasnije objavio ono što je (u pogledu nje) objavio, i on joj je to saopćio, a ona je rekla: – Zahvaljujući Allahu, a ne zahvaljujući nikom drugom."

Šta misliš o riječima Uzvišenog: I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, ili (to znači) da su (od Gospodara) krivo obaviješteni?"
– Naprotiv – reče ona – njihov narod je njih u laž utjerivao.
– Tako mi Allaha – rekoh – oni su bili uvjereni da ih njihov narod u laž utjeruje, i to nije bila sumnja!
– O, Urviću – reče ona – oni su bili uvjereni u to!
– Možda to onda znači: krivo obaviješteni – rekoh, a ona će na to:
Bože sačuvaj, nisu poslanici tako pomislili o svom Gospodaru."
– Što se tiče ovog ajeta – reče ona – (oni koji sumnjaju) sljedbenici su poslanika, koji su vjerovali u svoga Gospodara i potvrđivali (poslanika), ali su im bila dugotrajna iskušenja, i pomoć im je dugo odgađana, sve dok (poslanici) nisu izgubili nadu u pogledu onih od njihova naroda koji su ih u laž utjerivali, i pomislili da će ih njihovi sljedbenici utjerati u laž, a onda im je došla Allahova pomoć. Ebu Abdullah (Buhari) kaže: Istejesu je (oblik) iftealu od (glagola) jeistu: izgubiti nadu. Menhu, to jest: od Jusufa". La tejesu imn revhillahi: Ne gubite nadu u Božiju milost, označava nadu.

Plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog, praunuk plemenitog je Jusuf, sin Jakubov, unuk Ishakov, praunuk Ibrahimov – Allah bio njima zadovoljan."

Kad se jednom prilikom Ejjub kupao go, na njega je pala skupina zlatnih skakavaca. On ih poče sakupljati u svoje odjeće, a njegov Gospodar ga viknu: Ejjube, zar ti Ja nisam dao veće bogatstvo od onog koje ti vidiš?" Da, Gospodaru" – reče on – ali ja bez Tvoga blagoslova ne mogu (biti bogat)."

Bio je to čovjek koji je (u predislamsko doba) primio kršćanstvo i čitao Evanđelje na arapskom jeziku. Šta je to što si vidio? – upita Vereka, te mu on saopći, a Vereka reče: To je Džibril, koga je Allah slao Musau. Ako doživim tvoje (vjerovjesničko) vrijeme, pomoći ću te koliko god mognem."
Namus je poznavalac tajne, koji njemu saopćava ono što krije od drugih.