Enciklopedija hadisa

Istraživanje naslijeđa poslanika Muhammeda, a.s. kroz najpoznatije zbirke hadisa.

Zadnji dodani hadisi

VRIJEDNOST KUR'ANA

"Istiniti snovi bili su počeci objave Allahovom Poslaniku, a.s. Što god je vidio u snu, to se i ostvarivalo jasno kao što dolazi svjetlost jutra. Često je odlazio u pećinu Hira i u njoj, nakon što bi uzeo potrebnu hranu, činio ibadet. Potom bi se vraćao Hatidži, koja bi ga opskrbila hranom za još neko vrijeme, (a onda bi opet odlazio i boravio tamo) sve dok mu, za vrijeme dok je bio u pećini Hira, nije došla objava. Javio mu se melek i rekao: Čitaj! Ja ne znam čitati!, odgovorio mu je Vjerovjesnik, a.s.

Tada me je on uhvatio, pričao je Vjerovjesnik, a.s., i stisnuo tako jako da sam to jedva podnio. Zatim me je pustio i ponovio: Čitaj! Ja ne znam čitati!, odgovorio sam. Uhvatio me je ponovo i stisnuo tako jako da sam to jedva podnio. Onda me je pustio i uzviknuo: Čitaj! Ja ne znam čitati!, odgovorio sam. Tada me je on i treći put uhvatio i stisnuo tako jako da sam to jedva podnio. Onda me je pustio i rekao: Čitaj, u ime Gospodara svoga, koji stvara... sve do riječi: ... ono što on, čovjek, ne zna!, pripovijedao je Allahov Poslanik, a.s.

Vratio se nakon toga kući i, drhteći od straha, ušao kod Hatidže: Pokrijte me, pokrijte me!, uzvikivao je. Pokrili su ga, i ostao je tako sve dok ga strah nije napustio. Šta mi se ovo desilo, Hatidža?!, uzvikivao je pričajući šta mu se dogodilo. Bojim se za sebe!, dodao je. Nemoj tako, reče mu ona, već, naprotiv, budi veseo! Tako mi Allaha, On te nikada neće poniziti, jer ti održavaš rodbinske veze, govoriš istinu, pomažeš siročad, prihvataš goste i podržavaš samo ono što je pravedno.

Hatidža je nakon toga otišla s njim svome amidžiću Vereki b. Nevfelu b. Esedu b. Abdul-Uzzau b. Kusajju. To je bio čovjek koji je u predislamsko doba prihvatio kršćanstvo. Poznavao je arapsko pismo, te je često prepisivao Indžil. Tada on već bijaše starac, a usto još i slijep. Amidžiću, reče mu Hatidža, poslušaj šta će ti tvoj bratić reći! Šta imaš reći, bratiću?, upitao je Vereka. Vjerovjesnik, a.s., obavijestio ga je o svemu što mu se desilo, a Vereka na to reče: To je melek koji je dolazio i Musau, a.s. Eh, da sam mladić, pa da budem živ kada te tvoj narod bude protjerivao! A zar će me oni progoniti?, upitao je Allahov Poslanik, a.s. Niko prije tebe nije došao s onim s čime ti dolaziš, odgovori Vereka, a da nije doživio neprijatnosti. Ako doživim taj dan, pomoći ću ti koliko mogu.

Ubrzo nakon toga Vereka je umro, a i Objava je jedno vrijeme bila prestala dolaziti. Vjerovjesnik, a.s., toliko se bio rastužio (na osnovu onoga što smo saznali) da je nekoliko puta odlazio na vrh stijene namjeravajući baciti se s nje, ali kad bi god došao, javljao bi mu se Džibril: Muhammede, ti si, uistinu, Allahov poslanik! Tako je iz njega iščezavala uznemirenost, srce bi mu se smirivalo, pa bi odustajao od svoje nakane. Ali kako se vrijeme bez objave oduljio, bio se odlučio još jednom na sličan korak. No kada je došao na vrh brda, i taj mu se put javio melek Džibril s istim riječima."

Ibn-Abbas veli da falikul-isbah znači "svjetlost sunca danju i svjetlo mjesečine noću". (Buharija 6982)

Buharija | 6982
DOVE I ZIKR

Čuo sam Allahova Poslanika, a.s., kad se noću probudio iz sna radi namaza, kako uči sljedeću dovu: 'Allahu, molim Te za milost kojom ćeš uputiti moje srce, objediniti moje aktivnosti, popraviti moje stanje, popraviti, kod mene, ono skriveno, podići na viši stepen ono javno, uvećati moje djelo, inspirisati moju spoznaju, povratiti mi intimnost i sačuvati me od svega ružnog. Allahu, podari mi takvo vjerovanje i uvjerenje nakon čega više ne može biti nevjerništva, i milost kojom ću postići kod Tebe ugled i na ovome i na budućem svijetu. Allahu, tražim od Tebe ljubaznost prilikom suđenja, deredžu šehida, život sretnika i pobjedu nad neprijateljem. Allahu, ja Te molim, ispuni mi želje, bez obzira na ograničenost mojih shvatanja i manjkavost mojih aktivnosti. Prijeko mi je potrebna Tvoja milost. Molim Te, Sudijo (svih) sporova, o Liječniče (svih) srca, da onako kako si postavio branu među morima, postaviš branu između mene i džehennemske patnje, mene i prizivanja propasti i mene i kaburskog iskušenja. Allahu, ja Te molim za ono dobro koje nisam uspio da spoznam, koje nije obuhvatio moj nijet i moja dova, a koje si obećao nekim Svojim stvorenjima, ili dobro koje ćeš podariti nekim Svojim robovima, a kojem težim, podari mi ga, Gospodaru svjetova, Tvojom milošću. Allahu, Vlasniče Kur'ana i Ispravne riječi, tražim od Tebe sigurnost na Obećanom danu i Džennet kao vječito boravište s onima koji su Ti bliski, koji će gledati u svoga Gospodara, koji su mnogo vremena na sedždi provodili i koji su svoje obaveze izvršavali. Uistinu si Ti samilostan, pun ljubavi i činiš šta hoćeš. Allahu, učini da budemo od onih koji usmjeravaju na Pravi put i koji su upućeni, a nemoj da budemo oni koji su zalutali i koji druge zabluđuju. Učini me pomirljivim prema Tvojim prijateljima, a neprijateljski raspoloženim prema Tvojim neprijateljima. Učini da budemo oni koji u ime Tebe vole one koji Tebe vole, a u ime Tebe preziru one koji Tebe ne vole i koji Ti protivriječe. Allahu, evo ja upućujem dovu, a na Tebi je hoćeš li je uslišiti, ja se trudim, a na Tebi je potvrda toga. Allahu, podari svjetlo u moje srce, u moj kabur ispred mene, iza mene, s moje desne strane, s moje lijeve strane, iznad mene, ispod mene, u moj sluh, u moj vid, u moju kosu, u moju kožu, u moje meso, u moju krv, u moj mozak i moje kosti. Allahu, uvećaj mi svjetlo, podari mi ga i učini me svijetlim. Neka je slavljen Onaj Koji je snažan i Koji to voli! Neka je slavljen Onaj Koji je darežljiv i Koji to traži od Svojih robova! Neka je slavljen Onaj Koji je jedini dostojan slave! Neka je slavljen Onaj Koji obasipa robove dobrotom i blagodatima! Neka je slavljen Onaj Koji posjeduje ugled i plemenitost! Neka je slavljen Uzvišeni i Plemeniti.'" (Bilježi Tirmizi, 3419)

Tirmizi | 3419