Enciklopedija hadisa

Neki od Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba su, kad je on preselio na ahiret, bili ožalošćeni za njim, toliko da su neki skoro bili obuzeti šejtanskim došaptavanjima (vesvesama). Bio sam jedan od njih. Dok sam sjedio u hladu jedne utvrde (zidine), prošao je Omer i nazvao mi selam, a ja nisam osjetio niti da je prošao niti da je selam nazvao. Omer je otišao kod Ebu Bekra i rekao mu: 'Iznenađuje li te da sam prošao pored Osmana i nazvao mu selam, a on mi nije uzvratio.' Došli su on i Ebu Bekr i zajedno mi nazvali selam, a potom je Ebu Bekr rekao: 'Došao mi je tvoj brat Omer i spomenuo da je prošao pored tebe i nazvao selam, a ti mu nisi uzvratio selam, šta te navelo na to?' 'Nisam to učinio', rekoh. Omer mi reče: 'Tako mi Allaha, učinio si, ali je posrijedi vaša uznositost (ponos, umišljenost), o, Benu Umejja.' 'Tako mi Allaha', rekoh, 'nisam osjetio ni da si prošao ni da si pozdravio.' Ebu Bekr reče: 'Istinu govori. Nešto te je zabavilo, pa to nisi učinio?' 'Da', rekoh. 'A šta to?' 'Allah je Sebi uzeo Svoga Poslanika prije nego što sam ga upitao o spasu u ovoj stvari (u islamu).' 'Ja sam ga o tome pitao', reče Ebu Bekr. Ustadoh spram njim i rekoh: 'Neka moj otac i moja majka budu otkup za tebe, ti si za to najdostojniji.' Ebu Bekr reče: 'Rekao sam: 'Božiji Poslaniče, šta je uspjeh u ovome (u islamu)?' Božiji Poslanik reče: 'Ko od mene prihvati riječ koju sam ponudio svome amidži (šehadet), pa je on odbije, ona će mu biti spas.''" (Bilježe Ahmed, Taberani i Bezzar.)

[1] Fraza kojom se iskazuje poštovanje.

Hazreti Omer vidio je Talhu utučenog nakon smrti Božijeg Poslanika i izbora Ebu Bekra za halifu, pa mu rekao: 'Šta je s tobom, možda ti nije pravo što je na rukovodećem položaju tvoj amidžić Ebu Bekr?' 'Nije to', reče on i pohvalno se izrazi o njemu. 'Meni ponajviše od svih vas ne smeta njegovo rukovođenje, već se radi o riječima koje sam čuo od Božijeg Poslanika, s.a.v.s.: 'Ja znam riječi, kad ih na samrti rekne rob (vjernik), zbog kojih mu Allah odagna nevolje, čak mu i tijelo i duša osjećaju njihov miris.' Spriječilo me je da pitam za njih samo to što sam uvijek bio u prilici to učiniti, dok nije umro.' Omer reče: 'Ja ih znam!' On reče: 'Neka je hvala Allahu! Koje su?' On reče: 'Znaš li riječi koje bi bile veće od riječi koje je ponudio svome amidži na samrti? Da je znao da je nešto veće, to bi mu naredio.' Talha reče: 'To su te, tako mi Allaha!'" (Ahmed i Ebu Ja'la)

Čudno je sve što je u vezi s vjernikom – sve je dobro po njega, i nije tako ni s kim osim s vjernikom: ako ga snađe dobro, on zahvali, pa bude dobro po njega, a ako ga snađe nevolja, strpi se, pa bude dobro po njega." (Muslim.)

Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, ko god iz ovog naroda, bio on Jevrej ili kršćanin, čuje za mene, a ne povjeruje u ono s čime sam poslan bit će među žiteljima Vatre." (Muslim.)

Mahmud ibn er-Rebi izvijestio me je da pamti Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i pamti kako ga je polio po licu iz bunara koji je bio u njihovoj kući. Tvrdi da je čuo Itbana ibn Malika el-Ensarija, koji je s Božijim Poslanikom, s.a.v.s., učestvovao na Bedru, kako govori: 'Klanjao sam (kao imam) svojima iz Benu Salima. Dijelila nas je dolina. Kad bi došle kiše, teško sam je prelazio da bih došao do njihovog mesdžida. Došao sam Božijem Poslaniku i rekao mu: 'Oslabio mi je vid, a dolinom između mene i mojih suplemenika kada dođu kiše, teče voda, pa mi ju je teško preći. Bilo bi mi drago da dođeš i da u mojoj kući klanjaš na mjestu koje ću ja koristiti kao musallu (prostor za klanjanje).' Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Učinit ću to.' Božiji Poslanik i Ebu Bekr došli su mi nakon što je pripeklo. Zatražio je dozvolu da uđe, dopustio sam mu, pa nije sjeo dok nije rekao: 'U kojem dijelu kuće želiš da klanjam?' Pokazao sam na mjesto na kojem sam želio da klanja, pa je on stao i donio tekbir, a mi smo se poredali iza njega. Klanjao je dva rekata i predao selam, a i mi. Zadržao sam ga na haziru koji mu se pripremao. Ukućani su čuli da je u mojoj sobi Božiji Poslanik, pa su muškarci u velikom broju pohrlili u nju. Neko od njih je rekao: 'Šta je to s Malikom, ne vidim ga?' Drugi je rekao: 'To je munafik koji ne voli Allaha i Njegovog Poslanika.' Božiji Poslanik rekao je: 'Ne govori tako, zar nije rekao 'La ilahe illallah', zarad Allahovog zadovoljstva?' Ovaj reče: 'Allah najbolje zna i Njegov Poslanik najbolje zna. A mi, Allaha mi, vidimo da voli i da priča samo s munaficima.' Božiji Poslanik je rekao: 'Allah je zabranio vatri (da prži) onoga ko rekne 'La ilahe illallah' zarad Allahovog zadovoljstva.'" Mahmud veli: Pričao sam to ljudima među kojima je bio Ebu Ejjub, ashab Božijeg Poslanika, s.a.v.s., za vrijeme vojnog pohoda na teritoriju Bizantije, kojim je rukovodio Jezid ibn Muavija, a u kojem je Ebu Ejjub umro, pa je to Ebu Ejjub zanijekao, rekavši: 'Tako mi Allaha, ne mislim da je Božiji Poslanik ikada rekao to što veliš.' To mi je teško palo, pa sam se zavjetovao Allahu da ću, ako me sačuva do povratka s moga pohoda, o tome pitati Itbana ibn Malika, ako ga nađem živog u mesdžidu njegova plemena. Vratio sam se, pa sam krenuo na hadž ili umru i otišao do Medine. Došao sam do Benu Salima, kad tamo Itban, kao slijepi starac, klanja svome plemenu. Kada je predao selam, nazvao sam mu selam, rekao mu ko sam, pa ga pitao za taj hadis, a on mi ga je prenio onako kako mi ga je prenio i prvi put." (Buhari i Muslim.)

Ko bude podučavao znanje imat će nagradu onih koji budu postupali u skladu s njim, ne umanjujući nagradu onoga ko radi." (Bilježi Ibn Madža.)

Dvije stvari su obavezne." Neki čovjek reče: Božiji Poslaniče, koje su to dvije obavezne stvari?" On reče: Ko umre, a bude pripisivao Bogu druga, ući će u Vatru, a ko umre a ne bude pripisivao Bogu druga, ući će u Džennet." (Muslim.)

Izašao sam jedne noći, kad ono Božiji Poslanik ide sam, s njim nije bio niko, pa rekoh sebi: 'Nije mu drago da neko ide s njim', pa sam išao sjenovitim mjestima. Osvrnuo se, vidio me je, pa upita: 'Ko je to?' 'Ebu Zerr, neka me Allah učini otkupom za tebe', rekoh. On reče: 'Dođi, Ebu Zerre.' Išao sam s njime neko vrijeme, pa je rekao: 'Oni koji imaju puno na Sudnjem danu imat će malo, osim onoga kome Allah da dobro, pa ga on bude dijelio u dobre svrhe desno i lijevo, ispred i iza sebe.' Išao sam s njime još neko vrijeme, pa mi je rekao: 'Sjedi ovdje.' Posadio me na zaravan oko koje je bilo kamenje, rekavši mi: 'Ostani ovdje dok ti se ne vratim.' Otišao je stazom dok mi se nije izgubio iz vida i dugo se zadržao. Potom sam ga čuo kako govori, dolazeći: 'Pa makar krao i blud činio.' Kada je došao, nisam se mogao strpiti, pa sam rekao: 'Božiji Vjerovjesniče, neka me Allah učini otkupom za tebe, kome si se obraćao na stazi, nisam čuo da ti neko uzvraća?' On je rekao: 'To je Džibril, koji me susreo pored puta i rekao: 'Obraduj tvoj umet: 'Ko umre a ne bude ništa pripisivao Bogu, ući će u Džennet.'' Ja sam rekao: 'O Džibrile, i ako bude krao i bludničio?' 'Da', reče on.' Rekoh: 'Božiji Poslaniče, i ako bude krao i bludničio?' On reče: 'Da.' 'I ako bude krao i bludničio?', rekoh. On reče: 'Da, i ako bude pio alkohol.'" (Buhari i Muslim.)

Jahao sam iza Poslanika, s.a.v.s., na magarcu po imenu Ufejr, pa je rekao: 'O Muaze, znaš li šta je obaveza Allahovih robova prema Njemu, a šta je Allahova obaveza prema robovima?' Rekoh: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', a on reče: 'Robovi su prema Allahu dužni da Mu robuju i da Mu nikoga ravnim ne drže, a Njegova je obaveza da ne kazni onoga ko Mu ništa ne pripisuje.' 'Božiji Poslaniče, hoću li obradovati ljude?', rekoh. 'Nemoj ih radovati, jer će se pouzdati', reče on." Enes veli: Muaz je na samrti izvijestio o tome, bojeći se grijeha ako to ne učini." (Buhari, Muslim i Tirmizi)

"Božiji Poslanik, s.a.v.s., Omeru je naredio da među ljudima obznani nešto slično, pa je Omer rekao: 'Pouzdat će se', a on je rekao: 'Pusti ih neka se pouzdaju!'" (Bilježi Bezzar)

"Lijep je san od Allaha, a ružan od šejtana. Kada neko usnije nešto što ga uznemirava, neka pljune na lijevu stranu tri puta i zatraži kod Allaha utočište od šejtana, pa mu taj san neće nauditi; a šejtan se ne može pokazati u mome liku." (Buharija 6995)

Božiji Poslaniče, ti imaš najbolje mišljenje (razumijevanje) od svih ljudi: kada ljudi za ovo čuju, pouzdat će se (pa će prestati raditi)." (Bilježi Bezzar.)

"Ko mene usnije usnio me je u mome pravom liku, jer se šejtan ne može prikazati u njemu. San je vjernika jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva." (Buharija 6994)

"Da sam ja proveo u zatvoru koliko je proveo Jusuf, i da mi je došao glasnik s viješću da trebam izići iz zatvora, ja bih ga odmah poslušao." (Buharija 6992)

"Neki su ljudi usnili da je Lejletul-kadr u posljednjih sedam noći, a drugi da je u posljednjih deset noći (ramazana), pa im je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Tražite je u posljednjih sedam noći." (Buharija 6991)

Došao sam Božijem Poslaniku, s.a.v.s., s još nekim svojim suplemenicima, pa je rekao: 'Radujte se i obradujte one iza vas. Ko bude iskreno svjedočio da nema boga osim Allaha ući će u Džennet!' Izašli smo od Poslanika prenoseći ljudima radosnu vijest, pa nas je susreo Omer i s nama se vratio Božijem Poslaniku, rekavši: 'Božiji Poslaniče, ljudi će se pouzdati (pa neće raditi)!' Božiji Poslanik je na te njehove riječi prešutio." (Bilježe Ahmed i Taberani.)

"San je vjernika jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva." (Buharija 6987)

"Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., kad je rekao: Od poslanstva nije ostalo ništa osim lijepih snova (el-mubešširat). A šta su to el-mubešširat?, upitali su ga. Lijepi snovi, odgovorio je." (Buharija 6990)

"Lijep je san od Allaha, a ružan od šejtana. Kada neko usnije ružan san, neka zatraži utočište kod Allaha od njega i neka pljune na svoju lijevu stranu, pa mu tako neće nauditi."

Od njegovog se oca prenosi da im je pričao Abdullah b. Ebu-Katada, prenoseći od svoga oca, a on od Vjerovjesnika, a.s., isti hadis. (Buharija 6986)

Sjedili smo oko Božijeg Poslanika, s.a.v.s. S nama su bili, između ostalih, i Ebu Bekr i Omer. Božiji Poslanik udaljio se od nas i zadržao, te smo se pobojali da mu se nešto nije dogodilo, pa smo požurili da ga potražimo. Bio sam prvi koji je krenuo tražiti Božijeg Poslanika. Došao sam do zidom ograđenog imanja ensarija iz plemena Nedžar i tražio vrata, ali ih nisam našao, kad ono potočić ulazi u unutrašnjost zida Haridžinog bunara (Bi'ru Haridže, ime bunara), pa sam prokopao i ušao do Božijeg Poslanika, koji je rekao: 'Ebu Hurejra?' 'Da, Božiji Poslaniče', rekao sam. 'Šta je s tobom?', reče on. 'Bio si s nama i otišao i zadržao se, pa smo se bojali da ti se nešto ne dogodi i krenuli smo da te tražimo. Ja sam bio prvi, došao do ovog zida i prokopao ga kao lisica i ušao, a oni su za mnom', rekao sam. 'O Ebu Hurejra', reče on, davši mi svoju obuću, 'ponesi ovu moju obuću i koga sretneš iza ovog zida da svjedoči da nema boga osim Allaha, uvjeren u to svim srcem, obraduj ga Džennetom.' Prvi me susreo Omer i rekao: 'Kakva je to obuća, Ebu Hurejra?' Rekoh: 'Ovo je obuća Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji me poslao s njom da onoga koga sretnem a da svjedoči da nema boga osim Allaha, srcem uvjerenog u to, obradujem Džennetom.' Omer me udario posred grudi, pa sam pao na stražnjicu, rekavši: 'Vrati se, Ebu Hurejra.' Vratio sam se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i stao plakati, a Omer me slijedio. Božiji Poslanik pitao je: 'Šta ti je, Ebu Hurejra?' 'Sreo sam Omera', rekoh, 'i izvijestio ga o onome s čime si me poslao, pa me on udario u prsa tako da sam pao na stražnjicu, i rekao mi da se vratim.' Božiji Poslanik je rekao: 'Omere, šta te navelo na to što si uradio?' On reče: 'Božiji Poslaniče, za tebe bih dao i oca i majku, jesi li poslao Ebu Hurejru sa svojom obućom da onoga koga susretne, a taj bude svjedočio iskreno iz srca da nema boga osim Allaha, obraduje Džennetom?' 'Da', reče on. On reče: 'Ne čini to, bojim se da će se ljudi u to pouzdati, pusti ih neka rade.' Božiji Poslanik reče: 'Pa pusti ih.'" (Bilježi Muslim.)