"Allah je milost podijelio na stotinu dijelova. Kod Sebe je zadržao devedeset devet, a samo jedan dio spustio je na Zemlju. Od tog dijela dolazi i međusobna samilost među stvorenjima, tako da i životinja pazi gdje će stati nogom, iz bojazni da ne zgazi svoje mladunče." U drugoj predaji stoji: "Zaista Allah Uzvišeni ima stotinu milosti, jednu je spustio među džine, ljude, životinje i insekte, pa na temelju te milosti oni međusobno saosjećaju i milostivi su jedni prema drugima, tako da je, uslijed te milosti, i divlja životinja naklonjena prema svome mladunčetu. A ostalih devedest devet milosti Allah Uzvišeni ostavio je za Sudnji dan, kojima će se smilovati Svojim robovima." A od Selmana el-Farisija prenosi se da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Zaista Allah Uzvišeni ima stotinu milosti, od jedne dolazi međusobna samilost među stvorenjima, a devedeset devet je ostavio za Sudnji dan.'" U jednoj predaji stoji i ovo: "Zaista je Uzvišeni Allah na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju stvorio stotinu milosti, svaka je milost veličine koliko je razdaljina između nebesa i Zemlje. Jednu je ostavio na Zemlji, pomoću koje je majka milostiva prema svome djetetu, te divlje životinje i ptice jedne prema drugima, a kada bude Sudnji dan, upotpunit će je sa ostalom milosti."