Ko ispolji neprijateljstvo prema Mom evliji, Ja mu objavljujem rat! A neće Mi se Moj rob približiti nečim Meni dražim kao onim što Sam mu Ja naredio. A neprestano će se Moj rob približavati Meni nafilama, sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, postat ću njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, ruka kojom uzima, noga kojom kroči. Ako Me zamoli, Ja ću mu dati; ako traži utočište kod Mene, Ja ću mu utočište dati. Ja ne oklijevam ni oko jedne stvari, a koju sam naredio, kao što oklijevam oko uzimanja duše Mog roba vjernika. On prezire smrt, a Ja prezirem njegovo razočarenje.

Čuo sam Vjerovjesnika, a.s. kako govori: Najbolja među ženama (tog doba) je Merjem, kćerka Imranova, a najbolja među ženama (mog naroda) je Hatidža.

"Samo troje djece progovorilo je u kolijevci: Isa, sin Merjemin, i Džurejdžov sahibija. Džurejdž je bio jedan veoma pobožan čovjek. Sebi je sagradio samačku kućicu i u njoj ibadet činio. Jednoga dana dođe mu majka, a on bijaše u namazu, i poče ga zvati: "O Džurejdž!" On se poče dvoumiti i pomisli: "Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz?" On se odluči za namaz i nastavi klanjati, a majka mu se vrati kući. Sutradan je ponovo došla i opet ga našla na namazu i ponovo ga pozvala: "O Džurejdž!" On ponovo pomisli: "Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz?" I ponovo se odluči za namaz. Sljedeći dan majka ponovo dođe i opet ga nađe na namazu i pozva, a on joj se ponovno ne odazva, nastavljajući sa namazom. Ona tada ljutito reče: "Allahu, ne daj mu smrt dok ne vidi lica prostitutki!" Benu Israil (njegovi sunarodnici) međusobno su često razgovarali i spominjali Džurejdža i njegov ibadet. Među njima je bila i jedna prostitutka, o čijoj se ljepoti nadaleko pripovijedalo, koja im (nakon što je čula kako o Džurejdžu pričaju) reče: "Ako hoćete, ja ću ga zavesti." Zatim je otišla do njega i ponudila mu se, a on se na nju ni ne obazrije. Vidjevši to, ona dođe jednom čobaninu koji je ponekad navraćao kod Džurejdža i s njim učini blud i osta trudna. Kada je rodila dijete, ona reče: "Ovo dijete je Džurejdžovo!" Oni na to odu do njegove kućice i pošto ga zatekoše u njoj, izbace ga vani, kuću sruše i počnu ga nemilice tući. On im reče: "Šta vam je?" "Ti si blud učinio s ovom nevaljalicom, pa je ona rodila tvoje dijete", rekoše oni. "Gdje je dijete?", upita on. Oni ga donesoše, a on im reče: "Pustite me da klanjam." Kada je završio s namazom, on priđe djetetu i prstom uprije u njegov stomak i reče: "O dijete, ko je tvoj otac?" Dijete odgovori: "Moj otac je taj i taj, čobanin." Oni tada priđoše Džurejdžu i počeše ga grliti i ljubiti, a onda mu rekoše: "Mi ćemo ti sagraditi kuću od zlata." On im reče: "Ne, nego je napravite od blata, onakvom kakva je bila", što oni i učiniše. Jedne prilike, dok je neko dijete njegova majka dojila, pored njih naiđe jedan konjanik na izuzetno skupocjenom i ukrašenom konju, i ona reče: "Allahu, učini da ovaj moj sin bude ovakav kad poraste!" Dijete pusti majčinu dojku, okrenu se prema konjaniku, pogleda ga i reče: "Allahu dragi, ne učini me onakvim!" Zatim se ponovo okrenu majci i poče dojiti. Ravija veli: "Kao da sada gledam u Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, kako, pričajući o dojenju djeteta, stavi svoj kažiprst u usta i poče ga sisati." Zatim reče: "Poslije toga, pored njih naiđoše neki ljudi, s jednom robinjom, koju su tukli, vičući: "Ti si prostitutka, ti si kradljivica", a ona samo viče: "Hasbijellahu ve ni'mel-vekil" (Allah mi je dosta. Divan li je On zaštitnik). Majka djeteta tada reče: "Allahu dragi, nemoj mi učiniti ovo moje dijete da bude kao ova robinja!" Dijete tada ponovo prekide dojenje, pa pogleda u robinju i reče: "Allahu dragi, ti me učini da budem kao ona!" Majka mu, zatim, začuđeno ga propitivajući, reče: "Prošao je čovjek lijepa izgleda, pa sam ja rekla: 'Allahu dragi, učini da ovo moje dijete bude kao on.', a ti si rekao: 'Allahu, ne učini me sličnim njemu'. Zatim su prošli sa ovom robinjom udarajući je i vičući: 'Prostitutka, kradljivica!' Pa sam ja rekla: 'Allahu dragi, nemoj mi moje dijete učiniti njoj sličnim, a ti si rekao: 'Allahu dragi, učini me da budem njoj sličan!'" On joj na to odgovori: "Onaj čovjek je bio silnik, pa sam zbog toga rekao: 'Allahu dragi, nemoj me učiniti njemu sličnim!' A ona robinja, što su je šibali i govorili da je prostitutka i kradljivica, ona ništa od toga nije bila, pa sam zbog toga rekao: 'Allahu dragi, učini me njoj sličnim!'" (Muttefekun alejhi)

Hidr je nazvan tako jer je on sjeo na bijelu zemlju i odjednom se ona počela zelenjeti, iza njega." (A glagol hadire znači: biti zeleno). El-Hamevi kaže da mu je prenio Muhammed ibn Jusuf ibn Metar el-Firebrijj od Alije ibn Hašrema, a on od Sufjana ovaj cjelokupan hadis.

Mnogi ljudi su dostigli stepen potpunosti, a od žena su postigle stepen potpunosti samo Asija, žena faraonova, i Merjema, kćerka Imranova. Vrijednost Aiše u odnosu na ostale žene je slična vrijednosti popare s mesom u odnosu na ostalu hranu."

Najvrednija žena (prijašnjih ummeta) je Merjema, kćerka Imranova, najvrednija žena (našeg ummeta) je Hatidža."

Vrijednost Aiše u odnosu na ostale žene je poput vrijednosti potkriže u odnosu na ostalu hranu. Mnogi ljudi su dostigli stepen potpunosti, a od žena stepen potpunosti su dostigle samo Merjema, kćerka Imranova, i Asija, žena faraonova."

U kolijevci su progovorila samo trojica: Isa, a među Izraelićanima bijaše jedan čovjek koga su zvali Džurejdž. Dok je on klanjao, došla mu je majka i pozvala ga (a on joj se nije odazvao). Razmišljao je. Da li da joj se odazovem ili da klanjam? Ona je tada rekla: Bože moj, ne usmrti ga dok ne pogleda bludnicama u lica!" Džurejdž boraviše u svom samostanu i jedan žena mu se ponudi i s njim razgovaraše, ali ju je on odbio. Ona je zatim otišla nekom pastiru, sama mu se omogućila, a poslije rodila dječaka i izjavila: Ono je od Džurejdža." Tada su (mještani) došli, srušili mu samostan, izveli ga i grdili. On je uzeo abdest i klanjao, a zatim prišao djetetu (u kolijevci) i rekao: Dijete, ko je tvoj otac?
Pastir – odgovorilo je ono. Izgradit ćemo ti samostan od zlata – rekli su oni tada.
Ne – reče on – nego samo od blata (zemlje).
I jedna žena među Izraelićanima je dojila svoga sina kad je pored nje naišao jedan naočit čovjek, jašući, te ona reče: "Moj Gospodaru, učini da ovaj moj sin bude poput njega." Tada ono ostavi njenu dojku, okrenu se prema jahaču i reče: Moj Gospodaru, nemoj me učiniti poput njega", a zatim se okrenu njenoj dojci i nastavi da je sisa.
Kao da gledam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Ebu Hurejre, kako sisa svoj prst. Potom je provedena neka robinja, a (dječakova majka) reče: Moj Gospodaru, nemoj učiniti moga sina poput ove!"
Ono ostavi dojku i reče: Moj Gospodaru, učini me poput nje!"
– Zašto to? – upita (njegova majka), a ono odgovori:
Onaj jahač je jedan od silnika, a za onu robinju govore: Ukrala si, učinila si blud, a ona to nije učinila."

Allah je odredio da trojicu Izraelićana: gubavca, ćelavca i slijepca, stavi na kušnju, te im je poslao meleka. Melek je došao gubavcu i rekao:
– Šta bi tebi bilo najdraže?
– Lijepa boja i lijepa koža. Ljudi osjećaju odvratnost prema meni – reče on, a ovaj ga potra (po tijelu) i s njega nesta (gubavosti) i on dobi lijepu boju i lijepu kožu.
– Koji ti je imetak najdraži? – upita potom (melek), a on odgovori:
– Deve – ili je rekao: krave, dvoumi se u tome (Ishak ibn Abdullah) da li su gubavac i ćelavac rekli, prvi: deve, a drugi: krave.
Potom on dobi devu koja je bila u desetom mjesecu trudnoće, a (melek) reče: "Neka ti bude berićet u njoj!"
(Melek) ga potra te s njega nesta (ćelavosti) i on dobi lijepu kosu.
– Koji ti je imetak najdraži? – upita (melek), a on odgovori:
Krave!"
Ovaj mu dade steonu kravu i reče: Neka ti bude berićet u njoj!"
Zatim je (melek) otišao ćelavcu i rekao:
Šta bi tebi bilo najdraže?"
– Lijepa kosa – reče on – i da nestane ovoga sa mene. Ljudi prema meni osjećaju odvratnost.
(Melek) ga potra te s njega nesta (ćelavosti) i on dobi lijepu kosu.
– Koji ti je imetak najdraži ? – upita (melek), a on odgovori:
Krave!"
Ovaj mu dade steonu kravu i reče: Neka ti bude berićet u njoj!"
Potom on dođe slijepcu i reče:
– Šta bi tebi bilo najdraže?
– Da mi Allah vrati moj vid pa da gledam ljude – odgovori slijepac.
Kaže (prenosilac): "On ga potra (po očima) i Allah mu vrati njegov vid.
– Koji ti je imetak najdraži? – upita (melek).
– Ovce – reče on, i ovaj mu dade sjanjenu ovcu.
Kod one dvojice su se (deve i krave) množile, a kod ovog (ovce) janjile, tako da je jedan imao dolinu deva, drugi dolinu krava, a treći dolinu ovaca.
Kasnije (onaj melek) dođe gubavcu u njegovom izgledu i liku (gubavca) pa reče: Ja sam jedan siromah kome je nestalo sredstava da nastavi put, i nema mi danas pomoći osim od Allaha, a zatim od tebe. Molim te, u ime Onog koji ti je dao lijepu boju, lijepu kožu i imetak, da mi daš jednu devu, kako bi njome produžio svoj put."
– Obaveze su mnogobrojne – odgovori mu on, a (melek) mu reče:
– Kao da ja poznajem tebe. Zar nisi bio šugav, ljudi te prezirali, i siromašan, pa ti Allah dao (ovaj imetak)?
– Ja sam to naslijedio od svojih predaka – reče on.
– Ako si slagao, neka te Allah vrati u ono što si bio – reče (melek).
Potom je otišao ćelavcu u njegovom izgledu i liku (ćelavca) i rekao mu slično onom što je rekao (gubavcu), a on mu je odgovorio kao što mu je odgovorio i onaj, i melek reče: "Ako si slagao, neka te Allah vrati u ono što si bio!"
Zatim je došao slijepcu u njegovom izgledu i rekao:
– Ja sam siromašan čovjek, putnik kome je nestalo sredstava da nastavi put, i nema mi dana pomoći osim od Allaha, a zatim od tebe. Molim te, u ime Onog koji ti je vratio vid, da mi daš jednu ovcu da pomoću nje produžim svoj put.
– Bio sam slijep – reče on – pa mi je Allah vratio moj vid, i siromašan sam bio pa me je učinio bogatim. Uzmi što god hoćeš! Tako mi Allaha, danas ti neću dodijavati ni za šta što uzmeš u ime Allaha!
– Zadrži svoj imetak – reče (melek) – vi ste samo bili stavljeni na kušnju, i Allah je zadovoljan tobom, a srdit na tvoja dva druga.

Jedna žena je dojila svoga sina, a pored nje je naišao konjanik. Ona, i dalje dojeći dijete, reče: Moj Allahu, ne usmrti mi sina dok ne bude poput ovoga. Moj Allahu, nemoj me učiniti poput njega, reče (dijete) i vrati se dojci. Potom je provedena neka žena koju su vukli i poigravali se njome, pa je (dječakova majka) rekla: Moj Allahu, ne učini mi dijete poput ove! Moj Allahu, učini me poput ove, reče (dijete), a potom nastavi: Što se tiče jahača, on je nevjernik, a što se tiče one žene, za nju govore: Ti činiš blud, a ona govori: Meni je dosta Allah, i govore: Ti činiš blud, a ona govori: Meni je dosta Allah, i govore: Ti kradeš, a ona govori: Meni je dosta Allah!"

"Jedna je žena ensarijka došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se on s njom odvojio, rekavši: Zaista ste vi meni najdraži narod!"

Došao je neki čovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: Nemam ništa, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao jednu od svojih supruga, a ona mu je rekla: Tako mi Onoga Koji te je poslao s istinom, ja nemam ništa drugo osim vode. Zatim je pozvao drugu, pa mu je i ona rekla isto. I sve su rekle isto, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Ko će ga ugostiti, Allah mu se smilovao? Tada je ustao Ebu Talha i rekao: Ja ću. Zatim je krenuo s njim svojoj kući. Potom je upitao svoju suprugu: Imaš li išta za jelo? Rekla je: Ne, ništa osim nešto jela za djecu. On je rekao: Zabavi ih nečim i uspavaj. A kad uđe naš gost, ti se pravi kao da i mi jedemo. A kada spusti ruku da uzme jelo, ti ustani prema svjetiljci kao da je hoćeš popraviti, pa je ugasi. Tako je i učinila, pa su sjedili a gost je jeo. Njih dvoje su zanoćili gladni. Kad je osvanuo dan, otišao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., koji je rekao: Allah, dž.š., čudi se, ili smije, i jednom i drugome čovjeku." (Bilježe Buhari, 4889, i Muslim, 2054.)

Ebu Bekr je naš gospodin i oslobodio je našeg gospodina, ukazujući na Bilala." (Bilježi Buhari, 3754.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je Bilalu, r.a., za vrijeme sabah-namaza: 'Kaži mi koje si djelo učinio u islamu a za koje se nadaš da ćeš imati od njega najviše koristi, jer sam ja sinoć čuo bat tvoje obuće ispred mene u Džennetu?' Bilal je odgovorio: 'Nisam uradio nikakvo djelo u islamu za koje se nadam da je najkorisnije osim što bih ponekad uzeo abdest u bilo koje doba dana ili noći. Klanjao sam onoliko koliko mi je odredio Allah, dž.š., da klanjam.'" (Bilježe Buhari, 1149, i Muslim, 2458.)

Neki bi ljudi za vrijeme života Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada bi usnili neki san, ispričali bi ga Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa sam tako i ja poželio da usnijem san i da mu ga ispričam. Bio sam neoženjen mladić i spavao sam u džamiji, pa sam tako jednom usnio kako su me dva meleka uzela i ponijela u vatru, ali je ona bila ograđena kao što je ograđen bunar, i imala je dva zaliska, kao što bunar ima dva stupa. Začudio sam se kad sam u njoj vidio neke meni poznate ljude, pa sam počeo izgovarati: 'Tražim utočište kod Allaha od Vatre!' Njih je sreo drugi melek, a meni je rekao: 'Zašto si se prepao.' To sam ispričao Hafsi, a ona je ispričala Vjerovjesniku, s.a.v.s., koji je rekao: 'Divan li je čovjek Abdullah, samo kad bi klanjao noćni namaz!'" Salim veli: Poslije toga Abdullah je veoma malo spavao noću."

(Bilježe Buhari, 1121, i Muslim, 2479.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., otišao je da obavi fiziološku potrebu, pa sam mu ja ostavio posudu za abdest, a kad je izašao, rekao je: Ko je ovo ostavio? Rekli su mu, a on je izgovorio: Moj Gospodaru, daj mu da razumije vjeru, i poduči ga tumačenju!" (Bilježe Buhari, 143, i Muslim, 2477.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., prigrlio me je uz svoje grudi i rekao: Moj Gospodaru, poduči ga Knjizi!" (Bilježi Buhari, 75.)

Muhammed, s.a.v.s., rekao je: Arš se protresao zbog smrti Sada ibn Muaza, pa je neki čovjek rekao: El-Bera kaže: Protresao se krevet. Zatim je rekao: Između ova dva kvarta bile su netrpeljivosti. Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: Arš se protresao zbog smrti Sada ibn Muaza." (Bilježe: Buhari, 3803, Muslim, 2466, i Tirmizi, 3848.)

Pitao sam Huzejfu ko je najsličniji Vjerovjesniku, s.a.v.s., po izgledu, uputi i ponašanju, kako bismo ga mogli slijediti, a on je odgovorio: Ne znam nikoga ko je sličniji po izgledu, uputi i ponašanju Vjerovjesniku, s.a.v.s., i bližeg Allahu, dž.š., po svojim djelima od Ibn Ummu Abda." (Bilježe Buhari, 3762, i Tirmizi, 3807.)

Et-Tufejl ibn Amr ed-Devsi došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: Devs je propao, bili su neposlušni, pa ih prokuni. Ljudi su pomislili da će ih on prokleti, ali je on rekao: Moj Gospodaru, uputi Devs i vrati ih na Pravi put." (Bilježe Buhari, 2937, i Muslim, 2524.)