(Ashabi) su spominjali vatru i zvono, potom su spominjali jevreje i kršćane, pa je Bilalu naređeno da ezan uči parno, a ikamete neparno."

Pokuđeno je da (klanjač) stavi ruku na struk." Ona bi govorila: Tako rade Jevreji." (Ovo bilježe Rezin i Buhari, 3458.)

"Allahov Poslanik, a.s., podučio me je sjedenju u namazu (tešehhudu), kao što me podučava suri iz Kurana – a moja je šaka bila među njegovim šakama. – Et-tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu es-selamu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, es-selamu alejna ve ala ibadillahis-salihin. Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu! (Najbolji pozdravi, salavati i pohvale (riječi) pripadaju Allahu! Selam tebi, Vjerovjesniče, Allahova milost i Njegovi blagoslovi! Selam nama i Allahovim dobrim robovima! Svjedočim da nema Boga osim Allaha te da je Muhammed Njegov rob i poslanik!) – tako smo učili dok je Poslanik, a.s, bio živ među nama, a kada je preselio, učili smo: Es-selamu (selam Vjerovjesniku, a.s.)." (Buhari 6264)

Kad se (muslimanski) svijet uvećao, govorilo se o potrebi da se namaska vremena obznanjuju, pa da ljudi to znaju. Neki su spominjali da lože vatru ili da udaraju o zvono, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da se dijelovi ezana uče dva puta, a ikamet jedanput." (Hadis su zabilježili: Buhari 606., Muslim 378., Ebu Davud 508., Tirmizi 193 i Nesai 3/2.)

Kad su muslimani došli u Medinu, sakupljali su se i s poteškoćom određivali vrijeme klanjanja namaza. Na njega se tada nije pozivalo ezanom. Jednog dana oni su o tome raspravljali i neko između njih reče: 'Uzmite zvono, kao što je zvono kršćana!' Neki drugi od njih rekoše: 'Ne, nego trubu, kao što je truba Jevreja!' Tada je Omer kazao: 'Što ne bismo slali nekog čovjeka koji bi redovno pozivao na namaz?' Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Bilale, ustani i uči ezan za namaz!'" (Hadis su zabilježili: Buhari 604., Muslim 377., Tirmizi 190. i Nesai 23/2.)

Potvrdili su mi neki ljudi kojima čovjek može biti zadovoljan, a od njih najveće povjerenje kod mene ima Omer, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., stvarno zabranio svaki namaz poslije obavljenog sabaha pa dok sunce ne izađe, i poslije ikindije pa sve dok sunce ne zađe." (Hadis bilježi Buharija 581.)

Kad se pojavi rub sunca, ostavite namaz dok se sunce ne pokaže (odskoči), a kada zađe rub sunca, ostavite namaz dok ono ne zađe, i nemojte svojim namazom čekati vrijeme izlaska i zalaska sunca, jer ono izlazi među šejtanovim rogovima." (Hadis su zabilježili: Buhari 3272., Muslim 829., Malik 17016/1 i Nesai 279/1.)

Ko stigne pravovremeno obaviti samo jedan rekat (ruku) nekog namaza, on je stigao navrijeme obaviti taj namaz." (Hadis bilježi Buharija 580.)

Proučen je ikamet za jacija-namaz pa neki čovjek reče: 'Ja imam neku potrebu', pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., razgovarao s njim sve dok ljudi nisu utonuli u san", ili je rekao: ...neko od svijeta." (Hadis bilježi Buharija 642.)

Nema niko od ljudi da sada klanja osim vas", ili je rekao: Niko nije klanjao u ovo doba osim vas." (Hadis su zabilježili Buhari 567. i Muslim 641.)

Jedne noći Poslanik, s.a.v.s., odgodio je klanjanje jacije do iza polovine noći (ili je umalo prošla polovina noći), a zatim je došao i rekao: 'Svijet je već klanjao i zaspao, a vi ste neprekidno u namazu sve dok ga iščekujete.'" (Hadis su zabilježili Buhari 661. i Muslim 640.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom ostavio je obavljanje jacija-namaz za kasnije, pa je Omer, r.a., izišao i rekao: 'Namaz, Allahov Poslaniče! Pospaše žene i djeca!' Tada je on izišao mokre kose i rekao: 'Kada ne bih opteretio moj umet' (ili je rekao: '...ljude'), 'naredio bih im da klanjaju jaciju u ovo doba!'" (Hadis su zabilježili: Buhari 7239, Muslim i Nesai 266/1.)

Bili smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na jednom putovanju i mujezin htjede proučiti ezan za podne-namaz, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Sačekaj dok zahladi!' Malo kasnije mujezin htjede proučiti ezan, a Poslanik, s.a.v.s., mu opet reče: 'Sačekaj dok zahladi!' I tako smo vidjeli sjenu brežuljaka. Potom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Velika žega je zapah džehennemskog pakla, i kad god bude jaka žega, odgodite klanjanje namaza dok ne zahladi!'" (Hadis su zabilježili: Buhari 539., Muslim 616., Ebu Davud 401. i Tirmizi 158.)

Ko stigne obaviti jednu sedždu od ikindija-namaza prije zalaska sunca neka upotpuni svoj namaz, a ko stigne obaviti jednu sedždu od sabah-namaza prije izlaska sunca neka upotpuni svoj namaz." (Hadis je zabilježio Buhari 556.)

Ko stigne klanjati jedan rekat sabah-namaza prije izlaska sunca stigao je klanjati taj namaz; ko stigne klanjati jedan rekat ikindija-namaza prije zalaska sunca stigao je klanjati ikindiju." (Hadis Buharija 579.)

Klanjali bismo akšam s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i kad bi se neko od nas vraćao poslije namaza, mogao bi vidjeti mjesto pada svoje (s luka bačene) strijele." (Hadis su zabilježili Buhari 559. i Muslim 637.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao je akšam kada bi sunce zašlo i prekrilo se zastorom (brda)." (Hadis su zabilježili: Buhari 561., Muslim 636. i Tirmizi 164.)

Omer ibn Abdul-Aziz jednog je dana malo odložio obavljanje namaza. Tada je došao Urva ibn Zubejr i obavijestio ga da je Mugira ibn Šu'ba jednog dana odložio obavljanje namaza dok je bio namjesnik Kufe, pa je kod njega došao Ebu Mesud el-Ensari i upitao ga: 'Šta je s tobom Mugira, zar ne znaš da je Džibril, a.s., sišao i (u određenom vremenu) klanjao, pa je s njim klanjao i Allahov Poslanik, s.a.v.s.?! Kasnije je Džibril opet klanjao, pa je s njim klanjao i Poslanik, s.a.v.s. Poslije je klanjao opet, pa je i Poslanik, s.a.v.s., klanjao. Zatim je opet klanjao, pa je i Poslanik, s.a.v.s., opet klanjao. Tada je Džibril, a.s., rekao: 'Ovako mi je naređeno (da ti prenesem da klanjaš).'' Tada Omer ibn Abdul-Aziz reče: 'Pazi šta pričaš, o Urva, zar nije Džibril, a.s., Vjerovjesniku, s.a.v.s., precizirao vrijeme obavljenja namaza?' Urva reče: 'Ovako je to prenosio Bešir ibn Ebu Mesud od svoga oca.' Urva zatim dodade: 'A pričala mi je Aiša, r.a., Poslanikova supruga, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao ikindiju, a sunce bi još bilo u njenoj sobi, sve dok se ne pokaže (na stropu).'" (Hadis bilježi Buharija 521.)

Klanjali smo podne s Omerom ibn Abdul-Azizom pa smo izašli i došli do Enesa ibn Malika, r.a., i zatekli ga kako klanja ikindiju. Upitali smo ga: 'Amidža, koji je to namaz što si ga klanjao?' On reče: 'Ikindija, i ovo je namaz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji bismo s njim klanjali.'" (Hadis su zabilježili: Buhari 549., Muslim 623. i Nesai 253/1.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjaše ikindiju dok bi sunce bilo još visoko, živog sjaja. Čovjek je mogao otići do sela El-Avali (jugoistočno od Medine) i tamo stići, a sunce bi bilo još visoko. Neka od ovih sela El-Avali bila su na udaljenosti od četiri milje od Medine." (Hadis su zabilježili: Buhari 550., Muslim 621., Ebu Davud 404. i Nesai 253252/1.)