Ibn Abbas održao nam je govor u kojem je rekao: Da ljudi nisu tražili da se kazne Osmanove ubice bili bi kamenovani kamenjem iz nebesa." (Bilježi Taberani u Kebiru.)

Ovaj će biti nepravedno ubijen u njoj, misleći na Osmana." (Bilježi Timizi, 3709, i kaže da je dobar.)

Bio sam prisutan u Osmanovoj kući kada ih je on nadzirao, paje rekao: Dovedite mi vaša dva prijatelja koja su vas meni poslala. Dovedeni su kao da su dvije deve ili dva magarca a Osman je stajao iznad njih pa je rekao: Zaklinjem vas Allahom..." s istim nastavkom. Zatim je još dodao: Zaklinjem vas Allahom, znate li da sam ja bio na brdu Subejr iznad Meke s Vjerovjenikom, s.a.v.s., Ebu Bekrom i Omerom kad se brdo pokrenulo i počelo kamenje da se osipa i pada ka podnožju. Tada ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., udario nogom i rekao: Smiri se, o Subejre, jer se na tebi nalaze Vjerovjesnik, Siddik i dva šehida! Oni su rekli: Naš Gospodaru, da! On je rekao: Allah je najveći, oni su mi posvjedočili da ću ući u Džennet, tako mi Gospodara Kabe, rekavši to tri puta." (Bilježe Tirmizi, 3703, i Nesai.)

Nisam zapjevao, niti sam slagao, niti sam dodirnuo spolni organ ovom svojom desnom rukom otkako sam njome dao prisegu Allahovom Poslaniku, a.s." (Bilježi Ibn Madža, 311.)

Poslanik, s.a.v.s., sreo je Osmana kod vrata džamije i rekao: Osmane, evo Džibril me je obavijestio da ti je Allah, dž.š., dao za ženu Ummu Kulsum uz isti mehr kao što je bio Rukajjin brak." (Bilježi Ibn Madža, 110.)

Svaki poslanik ima svoga druga i pratioca, a moj drug u Džennetu je Osman." (Bilježi Tirmizi, 3698.)

'Hoću da te pitam nešto pa mi odgovori. Da li ti je poznato da je Osman pobjegao iz Bitke na Uhudu?' Rekao je: 'Poznato nam je da je bio odsutan i nije učestvovao ni u Bici na Bedru?' Rekao je: 'Da.' Egipćanin je nastavio pitati: 'Poznato nam je bio odsutan i prilikom davanja prisege Allahovom Poslaniku, a.s., na Hudejbiji.' Odgovorio je Ibn Omer: 'Da.''Allahu ekber', uzviknuo je čovjek. Ibn Omer mu je rekao: 'Dođi da ti pojasnim. Što se tiče njegovog bjekstva s Uhuda, ja svjedočim da mu je Allah, dž.š., oprostio. Kad je riječ o njegovom odsustvu iz Bitke na Bedru, on je bio oženjen kćerkom Allahovog Poslanika, a.s., koja je bila bolesna, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Ti imaš istu nagradu kao čovjek koji je učestvovao u Bici na Bedru i udio u ratnom plijenu.' Što se pak tiče njegovog odsustva prilikom davanja prisege na Hudejbiji, da je bio iko drugi ko je važniji u okolini Meke, poslao bi ga. Međutim, Poslanik, a.s., poslao je Osmana, a davanje prisege Poslaniku, a.s., bilo je poslije njegova odlaska u Meku. Zato je Poslanik, a.s., rekao pokazujući svojom desnom rukom: 'Ova ruka je Osmanova.'"Zatim mu je Ibn Omer rekao: S ovim sada možeš da ideš!" (Bilježe Buhari, 3130, i Tirmizi, 3706.)

Osman je došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., s hiljadu dinara u u rukavu kad je trebalo opremiti vojsku za Tebuk, pa ih je istresao u Poslanikovoj, s.a.v.s., sobi. Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako ih prevrće u svojoj sobi i govori: Ništa neće naškoditi Osmanu nakon ovoga njegovog današnjeg djela, dva puta." (Bilježi Tirmizi, 3701.)

Omer je ostao na vlasti deset godina, a zatim je umro." (Bilježi Taberani, I/68, 63.)

Bio sam prisutan kad je umro Omer, a tog se dana pomračilo sunce." (Bilježi Taberani, I/71, 79.)

Bio sam najstrožiji prema Poslaniku, a.s., od svih ljudi. Tako, dok sam bio jednom na jednom mekanskom putu, vidio me je neki čovjek iz plemena Kurejš i rekao mi: Kuda ideš, Hattabov sine? Rekao sam: Hoću ovog čovjeka. On mu je rekao: Tako govoriš, a i tvoja sestra mu je išla. Vratio sam se ljut i pokucao na njena vrata. Vjerovjesnik, a.s., je, kad bi primio islam neki čovjek koji nije imao ništa, priključio jednog ili dva čovjeka tom čovjeku koga bi izdržavali. Tako je bio udružio dva čovjeka sa mojim zetom. Kad sam pokucao na njihova vrata, upitali su: Ko je? Rekao sam: Omer. Oni su učili odlomke iz Knjige koja im je bila u rukama. Kad su čuli moj glas, ustali su kako bi se sakrili na određenom mjestu i ostavili Knjigu. Kada mi je sestra otvorila, rekao sam: Neprijatelju same sebe, ti si promijenila vjeru. Udario sam je po glavi, pa je zaplakala i rekla: Hattabov sine, radi šta hoćeš, ja sam prihvatila islam. Otišao sam i sjeo na krevet na kojem su bili listovi. Pitao sam: Kakvi su ovo listovi? Ona je rekla: Ostavi nas na miru, ti se ne kupaš poslije spolnog općenja, niti se čistiš, a ovo mogu dohvatati samo oni koji su čisti. Ostao sam kod nje sve dok mi ih nije dala, a na njima je pisalo: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Kada sam pročitao: ...Milostivog, Samilosnog, sjetio sam se odakle je izvedeno. Zatim sam se vratio i pročitao: Allaha hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri, dok nisam sti- gao do kuranskih riječi i proučio Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaga

nje (El-Hadid, 1-7). Izgovorio sam: Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha i vjerujem da je Muhammed Allahov poslanik. Ljudi su hitro izašli uzvikujući tekbire i oglašavajući radosnu vijest. Zatim su rekli: Raduj se, Hattabov sine! Znaj da je Vjerovjesnik, a.s., učio dovu u ponedjeljak: Moj Gospodaru, učvrsti vjeru s Tebi dražim čovjekom; Omerom ibn Hattabom ili Ebu Džehlom ibn Hišamom! Mi se nadamo da je Vjerovjesnikova dova bila za tebe. Rekao sam im: Odvedite me tamo gdje se nalazi Allahov Poslanik, a.s.! Kad su vidjeli moju iskrenost, odveli su me njemu. Došao sam i pokucao na vrata, a on je rekao: Ko je to? Rekao sam: Omer. Oni su znali moju strogost prema njemu, ali nisu znali da sam prihvatio islam. Niko od njih nije se usudio da mi otvori dok im nije rekao: Otvorite mu, ako mu Allah bude htio dobro, uputit će ga. Otvorili su mi, a dva čovjeka uzela su me za mišiće ruku, pa sam se tako primakao Vjerovjesniku, a.s., a on im je rekao: Pustite ga. Ja sam sjeo ispred njega, a on je uzeo za krajeve moje košulje, a zatim rekao: Prihvati islam, sine Hattabov, moj Gospodaru, uputi ga. Ja sam rekao: Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik. Muslimani su uzviknuli tekbir koji se čuo na ulici Meke, a bilo ih je sedamdeset prije toga. Kad bi neki čovjek primio islam a ljudi čuju za to, oni bi ga udarali, a i on njih. Ja sam došao kod jednog čovjeka i pokucao na njegova vrata. Kada je izašao, ja sam mu rekao: Znaš li ti da sam promijenio vjeru? On je rekao: Ne čini to! Zatim je ušao u kuću i zatvorio vrata ispred mene. Zatim sam otišao drugom i rekao i njemu. I on je rekao isto i zatvorio mi vrata pred nosom. Ja sam rekao: Ovo nije uredu.Tada mi je čovjek rekao: Da li bi ti volio da se pročuje da si ti prihvatio islam? Rekao sam: Da. A on je odgovorio: Kad ljudi budu sjedili kod Kabe, ti dođi do čovjeka i reci mu diskretno: Zar nisi primijetio da sam ja promijenio vjeru?Taj čovjek je rijetko kada sakrio nešto, a ja sam uradio kako mi je bilo rečeno. Čovjek je ustao i iz sveg glasa povikao: Znajte, Omer je promijenio vjeru! Ljudi su nagrnuli na mene i tako su me tukli, a i ja sam njih udarao sve dok nije došao moj daidža, pa su mu rekli: Zaista je Omer promijenio vjeru, a on je ustao pored Kabe i povikao: Čujte, ja sam uzeo pod zaštitu svoga sestrića, pa su se oni razišli od mene. Nisam htio da vidim kako udaraju bilo koga muslimana, a da ne vidim i njega. Rekao sam: Ovo nije uredu, da ljudi budu udarani, a ja da budem zaštićen. Dok su ljudi sjedili pored Kabe, došao sam kod svoga daidže i rekao mu: Odbijam tvoju zaštitu. On je rekao: Nemoj to činiti! Od tada sam bio udaran, a i ja sam udarao, sve dok Allah nije dao da islam pobijedi." (Bilježi Bezzar kao što se bilježi u Kešful-estaru, 2493.)

Da je poslije mene bilo poslanika, bio bi to Omer." (Bilježi Taberani, 17/180.)

Omer je uzjahao konja i podbo ga nogom, pa mu se otkrio but, te su ljudi iz Nedžrana na njemu vidjeli crni madež, pa su rekli: Ovo nalazimo u našoj knjizi kao i to da će nas on istjerati iz naše zemlje." (Bilježi Taberani, II/53, 66.)

Ko je prvi koji je napisao vođa pravovjernih? On je rekao: Obavijestila me je Eš-Šifa bint Abdullah, jedna od prvih muhadžirki, da su Lebid ibn Rebia i Adijj ibn Hatim došli u Medinu, ušli u džamiju i zatekli Amra ibn el-Asa i rekli mu: Zatraži nam dozvolu da uđemo kod vođe pravovjernih. On je rekao: Vas dvojica ste, tako mi Allaha, pogodili njegovo ime. On je vođa, a mi smo vjernici. Ušao je kod Omera i rekao: Mir i spas, tebi vođo pravovjernih. On je rekao: Šta je ovo?Rekao je: Ti si vođa a mi smo pravovjerni. Od tada je to postala praksa." (Bilježi Taberani, I/64, 48.)

Moj stav podudario se s tri stvari koje objavio Allah, dž.š., u vezi s Mekamul-Ibrahimom, s hidžabom i zarobljenicima na Bedru." (Bilježi Muslim, 2399.)

Omer je zatražio dozvolu da uđe kod Vjerovjesnika, a.s., kod koga su bile neke žene iz Kurejša. Pričale su toliko glasno da su im glasovi nadvisivali njegov glas. Kad je Omer zatrašio dozvolu da uđe, ustale su i počele da stavljaju hidžabe. Vjerovjesnik, a.s., dozvolio mu je da uđe, a kad je ušao, Vjerovjesnik, a.s., smijao se, Omer je rekao: Neka te Allah učini stalno nasmijanim! Draži si mi i od oca i majke, šta te je nasmijalo? Čudim se ovim ženama koje su bile kod mene. Kad su čule tvoj glas, požurile su da stave hidžabe. Omer mu je rekao: Ti si, Allahov Poslaniče, preči da te se boje. Zatim je rekao: O vi koje ste neprijatelji samih sebe, zar se mene bojite, a ne bojite se Allahovog Poslanika, a.s.? One su rekle: Da, jer si ti strožiji i grublji od Allahovog Poslanika, a.s. Zatim je na to Vjerovjesnik, a.s., rekao: Sine Hattabov, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, kad god te je sreo šejtan na putu, on bi otišao drugim." (Bilježe Buhari, 3294, i Muslim, 2396.)

Vjerovjesnik, a.s., rekao je: Ja gledam u džinske i ljudske šejtane kako bježe od Omera." (Bilježi Tirmizi, 3691.)

Sanjao sam da mi je data čaša mlijeka iz koje sam pio sve dok nisam vidio kako izlazi na moje nokte. Zatim sam ostatak dao Omeru." Rekoše: Kako si to protumačio, Allahov Poslaniče?" Odgovorioje: Znanje." (Bilježe: Buhari, 3681, Muslim, 2391, i Tirmizi, 2284.)

U narodima koji su bili prije vas bilo je ljudi koji su imali nadahnuće, ali nisu bili poslanici. Ako je to iko u mom umetu, onda je to Omer." (Bilježe Buhari, 3469, i Muslim, u predanju od Ebu Hurejre.)

Allah, dž.š., dao je istinu u Omerovom govoru i u njegovom srcu." Ibn Omer kaže: Nije se ništa desilo a da svijet nije kazao svoje mišljenje, a i Omer bi izrekao svoj stav. Potom bi bio objavljen kuranski ajet koji je bio istovjetan Omerovom stavu." (Bilježi Tirmizi, 3682.)