Bezzar | 2493

HADIS

Od Omera se prenosi:

Bio sam najstrožiji prema Poslaniku, a.s., od svih ljudi. Tako, dok sam bio jednom na jednom mekanskom putu, vidio me je neki čovjek iz plemena Kurejš i rekao mi: Kuda ideš, Hattabov sine? Rekao sam: Hoću ovog čovjeka. On mu je rekao: Tako govoriš, a i tvoja sestra mu je išla. Vratio sam se ljut i pokucao na njena vrata. Vjerovjesnik, a.s., je, kad bi primio islam neki čovjek koji nije imao ništa, priključio jednog ili dva čovjeka tom čovjeku koga bi izdržavali. Tako je bio udružio dva čovjeka sa mojim zetom. Kad sam pokucao na njihova vrata, upitali su: Ko je? Rekao sam: Omer. Oni su učili odlomke iz Knjige koja im je bila u rukama. Kad su čuli moj glas, ustali su kako bi se sakrili na određenom mjestu i ostavili Knjigu. Kada mi je sestra otvorila, rekao sam: Neprijatelju same sebe, ti si promijenila vjeru. Udario sam je po glavi, pa je zaplakala i rekla: Hattabov sine, radi šta hoćeš, ja sam prihvatila islam. Otišao sam i sjeo na krevet na kojem su bili listovi. Pitao sam: Kakvi su ovo listovi? Ona je rekla: Ostavi nas na miru, ti se ne kupaš poslije spolnog općenja, niti se čistiš, a ovo mogu dohvatati samo oni koji su čisti. Ostao sam kod nje sve dok mi ih nije dala, a na njima je pisalo: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Kada sam pročitao: ...Milostivog, Samilosnog, sjetio sam se odakle je izvedeno. Zatim sam se vratio i pročitao: Allaha hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri, dok nisam sti- gao do kuranskih riječi i proučio Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaga

nje (El-Hadid, 1-7). Izgovorio sam: Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha i vjerujem da je Muhammed Allahov poslanik. Ljudi su hitro izašli uzvikujući tekbire i oglašavajući radosnu vijest. Zatim su rekli: Raduj se, Hattabov sine! Znaj da je Vjerovjesnik, a.s., učio dovu u ponedjeljak: Moj Gospodaru, učvrsti vjeru s Tebi dražim čovjekom; Omerom ibn Hattabom ili Ebu Džehlom ibn Hišamom! Mi se nadamo da je Vjerovjesnikova dova bila za tebe. Rekao sam im: Odvedite me tamo gdje se nalazi Allahov Poslanik, a.s.! Kad su vidjeli moju iskrenost, odveli su me njemu. Došao sam i pokucao na vrata, a on je rekao: Ko je to? Rekao sam: Omer. Oni su znali moju strogost prema njemu, ali nisu znali da sam prihvatio islam. Niko od njih nije se usudio da mi otvori dok im nije rekao: Otvorite mu, ako mu Allah bude htio dobro, uputit će ga. Otvorili su mi, a dva čovjeka uzela su me za mišiće ruku, pa sam se tako primakao Vjerovjesniku, a.s., a on im je rekao: Pustite ga. Ja sam sjeo ispred njega, a on je uzeo za krajeve moje košulje, a zatim rekao: Prihvati islam, sine Hattabov, moj Gospodaru, uputi ga. Ja sam rekao: Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik. Muslimani su uzviknuli tekbir koji se čuo na ulici Meke, a bilo ih je sedamdeset prije toga. Kad bi neki čovjek primio islam a ljudi čuju za to, oni bi ga udarali, a i on njih. Ja sam došao kod jednog čovjeka i pokucao na njegova vrata. Kada je izašao, ja sam mu rekao: Znaš li ti da sam promijenio vjeru? On je rekao: Ne čini to! Zatim je ušao u kuću i zatvorio vrata ispred mene. Zatim sam otišao drugom i rekao i njemu. I on je rekao isto i zatvorio mi vrata pred nosom. Ja sam rekao: Ovo nije uredu.Tada mi je čovjek rekao: Da li bi ti volio da se pročuje da si ti prihvatio islam? Rekao sam: Da. A on je odgovorio: Kad ljudi budu sjedili kod Kabe, ti dođi do čovjeka i reci mu diskretno: Zar nisi primijetio da sam ja promijenio vjeru?Taj čovjek je rijetko kada sakrio nešto, a ja sam uradio kako mi je bilo rečeno. Čovjek je ustao i iz sveg glasa povikao: Znajte, Omer je promijenio vjeru! Ljudi su nagrnuli na mene i tako su me tukli, a i ja sam njih udarao sve dok nije došao moj daidža, pa su mu rekli: Zaista je Omer promijenio vjeru, a on je ustao pored Kabe i povikao: Čujte, ja sam uzeo pod zaštitu svoga sestrića, pa su se oni razišli od mene. Nisam htio da vidim kako udaraju bilo koga muslimana, a da ne vidim i njega. Rekao sam: Ovo nije uredu, da ljudi budu udarani, a ja da budem zaštićen. Dok su ljudi sjedili pored Kabe, došao sam kod svoga daidže i rekao mu: Odbijam tvoju zaštitu. On je rekao: Nemoj to činiti! Od tada sam bio udaran, a i ja sam udarao, sve dok Allah nije dao da islam pobijedi." (Bilježi Bezzar kao što se bilježi u Kešful-estaru, 2493.)

ARAPSKI

عمر: كنت أشد الناسِ على النبيِّ صلى الله عليه وسلم، فبينا أنا في بعض طرق مكة إذ رآني رجلٌ من قريشٍ، فقال: أين تذهبُ يا ابن الخطابِ؟ قلتُ: أريدُ هذا الرجل، قال: تقولُ هذا وقد ذهبت إليه أختك، فرجعتُ مغضبًا، حتى قرعت عليها البابَ، وكان النبيُّ صلى الله عليه وسلم إذا أسلم بعض من لا شيء له ضمَّ الرجل والرجلين إلى الرجلِ ينفقُ عليه، وكان ضمَّ الرجلين إلى زوج أختي، فقرعتُ البابَ، فقيل من هذا؟ قلتُ: عمرُ، وقد كانوا يقرءون كتابًا في أيديهم، فلمَّا سمعُوا صوتي قاموا، حتى اختبئوا في مكانٍ وتركوا الكتاب، فلمَّا فتحت لي أختي، قلت: يا عدوة نفسها صبوت، فأضرب رأسها، فبكت وقالت: يا ابن الخطاب اصنع ما كنت صانعًا، فقد أسلمتُ، فذهبتُ فجلست على السرير إذا الصحيفة، فقلتُ: ما هذه الصحيفةُ. فقالتْ: دعنا عنك فإنِّك لا تغتسلُ من الجنابة ولا تتطهر، وهذا لا يمسُّه إلا المطهرون، فما زلتُ بها حتى أعطتنيها، فإذا فيها: بسم الله الرحمن الرحيم، فلمَّا قرأتُ، الرحمن الرحيم تذكرت من أين اشتقَّ، ثم رجعتُ إلى نفسي فقرأت {سَبَّحَ لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ} حتى بلغ {آمِنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَأَنْفِقُوا مِمَّا جَعَلَكُمْ مُسْتَخْلَفِينَ فِيه} [الحديد: 1 7]. قلتُ: أشهدُ أنْ لا إله إلا اللهُ وأشهدُ أنَّ محمدًا رسولُ اللهِ، فخرجَ القومُ مبادرين فكبَّروا واستبشروا، ثم قالوا: أبشر يا ابن الخطابِ فإنَّ النبيِّ صلى الله عليه وسلم دعا يومَ الاثنينِ: اللهمَّ أعزَّ الدين بأحبِّ الرجلينِ إليك عمرِ بن الخطابِ وأبي جهلِ بن هشامِ، وإنا نرجو أن تكونَ دعوةُ رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم لكَ، فقلتُ: دلوني على رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم أين هو؟ فلمَّا عرفُوا الصدقَ دلوني عليه، فجئتُ حتى قرعتُ البابَ، فقال: من هذا؟ قلتُ: عمرُ، وقد علموا شدَّتي عليه، ولم يعلموا بإسلامي، فما اجترأ أحدٌ منهم أن يفتح لي، حتى قالَ لهم: "افتحوا له، فإن يرد اللهًُ به خيرًا يهده"، ففتحَ لي، فأخذ رجلانِ بعضديَّ حتى دنوتُ منه صلى الله عليه وسلم، فقالَ لهم: "أرسلوه" فجلستُ بين يديه، فأخذ بمجامع قميصي، ثم قال: "أسلِّم يا ابن الخطابِ اللهمَّ اهده"، فقلتُ: أشهدُ أن لا إله إلا اللهُ وأنك رسولُ اللهِ، فكبرَّ المسلمونَ تكبيرةً سمُعت في طريقِ مكةَ وقد كانوا سبعينَ قبل ذلك، وكان الرجلُ إذا أسلم فعلم به الناسُ يضربونه ويضربُهم، فجئتُ إلى رجلٍ فقرعتُ عليه البابَ فخرجَ إليَّ، فقلتُ: أعلمتَ أني صبوتُ؟ فقالَ: لا تفعلْ ودخلَ البيتَ فأجاف البابَ دوني، فذهبت إلى آخرَ، فقلتُ له: وقال: مثل ذلك وأجافَ البابَ دوني، فقلتُ: ما هذا بشيء، فقال لي رجلٌ: أتحبُّ أن يُعلم إسلامُك؟ قلتُ: نعم، قال: إذا جلس الناسُ في الحجر فأت فلانًا فقل له فيما بينك وبينه أشعرتَ أني صبوتُ؟ فإنه قلمَّا يكتمُ شيئًا ففعلتُ ذلك، فقامَ الرجلُ فنادي بأعلى صوتهِ ألا إنَّ عمرَ قد صبأ، فثار إليَّ الناسُ فما زالوا يضربونني وأضربُهم حتى أتى خالي، فقيل له: إنَّ عمرَ قد صبأ، فقام على الحجر فنادى: ألا إني قد أجرتُ ابن أختي فانكشفوا عني، فكنتُ لا أشاءُ أن أرى أحدًا من المسلمين يُضربُ إلا رأيتُه، فقلتُ: ما هذا بشيء إن الناسَ يُضربون ولا أُضرب، فلما جلس الناسُ في الحجر جئت إلى خالي، فقلتُ: جوارك عليك رد، فقال لا تفعل، فأبيتُ فمازلتُ أضربُ وأضربُ حتى أظهر اللهُ تعالى الإِسلامَ