"Omera su, prije nego što su ga ponijeli, stavili na tabut, a ljudi su se okupili učeći dove i klanjajući. Među njima sam bio i ja. Niko me nije prepao kao Alija b. Ebu-Talib, koji me je, predajući rahmet Omeru, dohvatio za rame govoreći: Nisi mi ostavio nikoga – a da bih se s njegovim djelima radije susreo s Allahom – do sebe! Boga mi, mislim da će te Allah sastaviti s tvoja dva druga. Mnogo sam puta čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: Otišao sam s Ebu-Bekrom i Omerom... – Ušao sam s Ebu- Bekrom i Omerom... – Izišao sam s Ebu-Bekrom i Omerom..."

"Otkako je Omer primio islam, postali smo poštovani i cijenjeni."

"Zatražio je Omer b. Hattab dopuštenje da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kod njeg su bile neke žene iz Kurejša koje su tražile više (opskrbe) nego što im je dao, podižući glasove, tako da su nadjačale njegov glas, ali kad čuše da je Omer b. Hattab zatražio prijem, skočiše i počeše namještati svoje hidžabe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dopustio Omeru (da uđe), te je on ušao. Zatekao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako se smije i rekao: Allah te učinio nasmijanim, Allahov Poslaniče! Čudim se, reče Poslanik, ženama koje su bile kod mene: kad su čule tvoj glas, požurile su s hidžabom.Allahov Poslaniče, ti si preči da te se plaše (i poštuju)!, reče Omer i dodade: Neprijateljice samih sebe, zar se plašite mene, a ne plašite se Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?! Da, rekoše one, jer si ti strašniji i grublji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Ostavi ih, sine Hattabov! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nikada te šejtan nije sreo na putu, a da nije pobjegao drugim putem!, reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Buhari)

"Pokazano mi je u snu kako kantom na koloturi vadim vodu iz bunara. Tada je došao Ebu-Bekr – Allah mu oprostio! – i ne baš lahko izvadio kantu ili dvije. Nakon toga došao je Omer b. Hattab. Kanta je odjednom postala velika, a ja nisam vidio da je iko vještije od njega vadio vodu. Ljudi su se napojili i tu napravili odmorište." Ibn-Džubejr kaže: "El-abkarijju znači skupocjeni lijepi široki ćilim." Jahja veli: "Ez-zerabijju et-tenafisu znači skupocjeni široki ćilim s nježnim vlaknima."Mebsuse znači mnogobrojne.

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Sanjao sam da sam u Džennetu, kad tamo i Rumejsa, žena Ebu-Talhina. Tada sam čuo šum, pa sam upitao: Ko je to?Bilal!, bi mi rečeno. Vidio sam (potom) dvorac, a u njegovoj blizini robinja. Čiji je?, upitao sam.Omerov, rekli su mi. Htio sam ući i razgledati ga, ali sam se sjetio tvoje ljubomore. Allahov Poslaniče – žrtvovao bih za tebe i oca i majku! – zar da na tebe budem ljubomoran?!, reče Omer."

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem se popeo s Ebu-Bekrom, Omerom i Osmanom na Uhud, pa je brdo podrhtalo."Stani, Uhude, na tebi su Vjerovjesnik, Siddik i dvojica šehida!", reče on.

"Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nemojte grditi moje drugove! Kada bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi postigao nagradu koju oni postignu za udjeljivanje jednog mudda (oko dvije litre), pa ni pola od toga."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, a Ebu-Bekr bio je u Sunhu (Ismail kaže: Znači u liji), pa je ustao Omer, radijallahu anhu, i rekao: Allaha mi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije umro!"Omer je", kaže Aiša, "(kasnije) kazivao: Allaha mi, ni u šta drugo nisam vjerovao osim u to da će ga Allah sigurno proživiti te da će on sigurno posjeći ruke i noge ljudima. Došao je Ebu-Bekr, otkrio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio ga i rekao: I oca i majku dao bih za tebe – lijep si i živ i mrtav! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, Allah ti sigurno neće dati da osjetiš smrt dva puta! Potom je izišao i rekao: Ti što se zaklinješ, polahko! Kad progovori Ebu-Bekr, Omer sjede. Ebu-Bekr tada zahvali Allahu, pohvali Ga i reče: Onaj ko je obožavao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – pa Muhammed je doista mrtav; a onaj ko je obožavao Allaha – pa On je doista živ i ne umire! Potom je naveo (kuranske ajete): Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti..., i: Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega bilo je poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi. Ljudi su grcali u plaču. Ensarije su se bile sakupili kod Sada b. Ubade u sastajalištu plemena Benu-Saide i objavili: Od nas emir, i od vas emir! Otišli su im Ebu-Bekr, Omer b. Hattab i Ubejda b. Džerrah. Omer je bio počeo govoriti, ali ga je Ebu-Bekr ušutkao. Omer je (kasnije) kazivao: Nisam tim svojim govorom želio ništa drugo osim da kažem ono što je bilo aktuelno za tu priliku. Bio sam to pripremio plašeći se da će Ebu-Bekr zaboraviti. Tada je, kao najrječitiji čovjek, progovorio Ebu-Bekr i rekao: Mi smo emiri, a vi ste veziri!Ne!, usprotivi se Hubab b. Munzir govoreći: Tako mi Allaha, mi to ne dopuštamo! Neka od nas bude emir, i od vas emir! Ne!, uzvrati Ebu-Bekr i dodade: Mi smo emiri, a vi ste veziri! Dajte prisegu Omeru ili Ebu-Ubejdi b. Džerrahu, oni su iz najplemenitijeg arapskog plemena, s najčistijim arapskim osobinama! Pa su dali prisegu Omeru i Ubejdi b. Džerrahu, a Omer reče: Naprotiv, tebi prisegu dajemo, ti si naš prvak, najbolji plemić i najdraži Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od svih nas! Omer je zgrabio ruku Ebu-Bekrovu i stisnuo je u znak prisege. Prisegu su potom dali i ostali ljudi. Neko tada reče: Ubili ste Sad b. Ubadu! Allah ga ubio!, uzvrati Omer. " (Buhari)

"Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: Ko udijeli dvoje od nečega na Allahovom putu bit će pozvan (da uđe) na vrata (tj. Dženneta, kaže prenosilac) riječima: Allahov robe, ovo je dobro! Pa ko bude od onih što su namaz obavljali bit će pozvan s Vrata namaza, a ko bude borac na Allahovu putu bit će pozvan s Vrata džihada. Ko je dijelio milostinju bit će pozvan s Vrata milostinje, a ko je postio bit će pozvan s Vrata posta i Vrata Rejjan. A nije li nužno, Allahov Poslaniče, upita Ebu-Bekr, da neko bude pozvan sa svih tih vrata i da li će neko tako biti pozvan (sa svih vrata)? Da, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i nadam se da ćeš ti, Ebu-Bekre, biti jedan od njih." (Buhari)

"Spavao sam i u snu vidio bunar; iz njega sam kantom grabio onoliko koliko je Allah htio. Poslije mene uzeo ju je Ibn-Ebi-Kuhafe (Ebu-Bekr) i – neka mu Allah oprosti slabost – mučeći se izvadio kantu ili dvije (u nedoumici je prenosilac). Potom se kanta pretvorila u veću, pa ju je preuzeo Ibn-Hattab (Omer). Nisam u tome (poslu) vidio vještijeg čovjeka od njega; tako da su ljudi napravili (pojilišta) odmorišta oko vode." (Buhari)

'Hoću da te pitam nešto pa mi odgovori. Da li ti je poznato da je Osman pobjegao iz Bitke na Uhudu?' Rekao je: 'Poznato nam je da je bio odsutan i nije učestvovao ni u Bici na Bedru?' Rekao je: 'Da.' Egipćanin je nastavio pitati: 'Poznato nam je bio odsutan i prilikom davanja prisege Allahovom Poslaniku, a.s., na Hudejbiji.' Odgovorio je Ibn Omer: 'Da.''Allahu ekber', uzviknuo je čovjek. Ibn Omer mu je rekao: 'Dođi da ti pojasnim. Što se tiče njegovog bjekstva s Uhuda, ja svjedočim da mu je Allah, dž.š., oprostio. Kad je riječ o njegovom odsustvu iz Bitke na Bedru, on je bio oženjen kćerkom Allahovog Poslanika, a.s., koja je bila bolesna, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Ti imaš istu nagradu kao čovjek koji je učestvovao u Bici na Bedru i udio u ratnom plijenu.' Što se pak tiče njegovog odsustva prilikom davanja prisege na Hudejbiji, da je bio iko drugi ko je važniji u okolini Meke, poslao bi ga. Međutim, Poslanik, a.s., poslao je Osmana, a davanje prisege Poslaniku, a.s., bilo je poslije njegova odlaska u Meku. Zato je Poslanik, a.s., rekao pokazujući svojom desnom rukom: 'Ova ruka je Osmanova.'"Zatim mu je Ibn Omer rekao: S ovim sada možeš da ideš!" (Bilježe Buhari, 3130, i Tirmizi, 3706.)

Omer je zatražio dozvolu da uđe kod Vjerovjesnika, a.s., kod koga su bile neke žene iz Kurejša. Pričale su toliko glasno da su im glasovi nadvisivali njegov glas. Kad je Omer zatrašio dozvolu da uđe, ustale su i počele da stavljaju hidžabe. Vjerovjesnik, a.s., dozvolio mu je da uđe, a kad je ušao, Vjerovjesnik, a.s., smijao se, Omer je rekao: Neka te Allah učini stalno nasmijanim! Draži si mi i od oca i majke, šta te je nasmijalo? Čudim se ovim ženama koje su bile kod mene. Kad su čule tvoj glas, požurile su da stave hidžabe. Omer mu je rekao: Ti si, Allahov Poslaniče, preči da te se boje. Zatim je rekao: O vi koje ste neprijatelji samih sebe, zar se mene bojite, a ne bojite se Allahovog Poslanika, a.s.? One su rekle: Da, jer si ti strožiji i grublji od Allahovog Poslanika, a.s. Zatim je na to Vjerovjesnik, a.s., rekao: Sine Hattabov, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, kad god te je sreo šejtan na putu, on bi otišao drugim." (Bilježe Buhari, 3294, i Muslim, 2396.)

Sanjao sam da mi je data čaša mlijeka iz koje sam pio sve dok nisam vidio kako izlazi na moje nokte. Zatim sam ostatak dao Omeru." Rekoše: Kako si to protumačio, Allahov Poslaniče?" Odgovorioje: Znanje." (Bilježe: Buhari, 3681, Muslim, 2391, i Tirmizi, 2284.)

U narodima koji su bili prije vas bilo je ljudi koji su imali nadahnuće, ali nisu bili poslanici. Ako je to iko u mom umetu, onda je to Omer." (Bilježe Buhari, 3469, i Muslim, u predanju od Ebu Hurejre.)

Dok je pastir čuvao svoje stado napao ga je vuk i ugrabio jednu ovcu, a on ju je vukao sve dok je nije spasio. Vuk se okrenuo u njegovom pravcu i rekao: Koga će ona imati na dan kada zavladaju krvoločne životinje, na dan kad neće imati pastira i samo ću biti ja? Ljudi su rekli: Subhanallah (Slavljen neka je Allah!) Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ja, Ebu Bekr i Omer vjerujemo u to." (Bilježe: Buhari, 3663, Muslim, 2388, i Tirmizi, 3695.)

Usnio sam kako sam ušao u Džennet, kad u njemu Rumejsa, Ebu Talhina supruga. Čuo sam bat koraka i upitao: Ko je to? Dobio sam odgovor: Ovo je Bilal. Vidio sam dvorac u čijem je dvorištu bila djevojka, pa sam upitao: Čije je ovo? Rekli su: Omerovo. Htio sam da uđem i da razgledam, ali sam se sjetio tvoje ljubomore, pa sam se okrenuo. Omer je zaplakao i rekao: Allahov Poslaniče, zar da budem ljubomoran na tebe?" (Bilježe Buhari, 3679, i Muslim, 2457.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., popeo se na brdo Uhud s Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom. Brdo se zatreslo ispod njih, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: Umiri se, Uhude, mislim da ga je udario nogom, zaista su na tebi Vjerovjesnik, Iskreni i dva šehida." (Bilježe: Buhari, 3686, Ebu Davud, 4651, i Tirmizi, 3697.)

Najbolji ljudi jesu oni koji su živjeli u mom vremenu, zatim oni koji dolaze poslije njih, a zatim oni koji dolaze poslije. Ne znam da li je spomenuo dva ili tri stoljeća. Zatim će doći poslije njih narod koji će svjedočiti, a da to niko od njih ne traži, (čiji pripadnici) varaju i ne izvršavaju svoje emanete, zavjetuju se, ali ne poštuju zavjete. Među njima će se pojaviti gojaznost." (Bilježe šesterica prenosilaca, osim Malika. Bilježe: Buhari, 2651, Muslim, 2535, Ebu Davud, 4657, Tirmizi, 2221 i Nesai, VII/1718.)

Ko ti je najdraži od ljudi? Aiša, odgovorio mi je. A od muškaraca?, priupitah. Njen otac, odgovori on. A poslije njega?, upitah. Omer b. Hattab, odgovori on, a potom spomenu još neke ljude." (Buhari)

"Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao Ebu-Bekr, držeći skutove odjeće u ruci, tako da je otkrio svoje koljeno. Vaš prijatelj se sporječkao!, reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Tada on nazva selam i reče: Između mene i Ibn-Hattaba bilo je razmirica. Zato sam požurio k njemu kajući se i tražeći da mi oprosti, ali on to ne htjede, te sam zato došao tebi. Allah ti oprostio, Ebu-Bekre!, (reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) ponovivši to tri puta. Omer se, nakon toga, pokajao, te je otišao kući Ebu-Bekrovoj i upitao: Je li Ebu-Bekr u kući? Nije, odgovoriše mu. On se onda uputi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazva selam. Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, lice se poče mijenjati (po izrazu ili boji) od srdžbe. Tada se Ebu Bekr uplaši (za Omera). Onda se baci na koljena i dva puta ponovi: Allahov Poslaniče, tako mi Allaha ja sam više kriv! Tada Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Allah me poslao vama, ali vi rekoste: Lažeš!, a samo Ebu-Bekr reče: Istinu kaže! Pružao mi je potporu lično i svojim imetkom, pa hoćete li ostaviti na miru moga prijatelja?!" Ponovio je to dva puta. Poslije toga (Ebu-Bekr) više nikad nije uznemiravan." (Buhari)