Zbirke hadisa

Onoga ko bude pio alkohol, bičujte (do tri puta), pa ako se (tome) vrati i četvrti put, onda ga ubijte." (Hadis bilježe Ebu Davud, 4482, i Tirmizi, 1444, sa svojim tekstom)

Omer, r.a., zatražio je savjet o pitanju kazne za alkohol, pa mu je h. Alija rekao: Smatram da ga trebaš izudarati s osamdeset udaraca, jer on, kad konzumira alkohol, napije se, a kad se napije, govori ono što ne treba, a kad govori ono što ne treba, počne potvarati. Tako je Omer kažnjavao s osamdeset udaraca (za alkohol)." (Hadis bilježi Malik u Muvettau, 45/2, 1826)

Davao udariti (kažnjavajući) za uzimanje alkohola palminom granom bez lišća i sandalama, dok je Ebu Bekr davao izbičevati s četrdeset (udaraca)." (Hadis bilježe Buhari, 6773, i Muslim, 1706)

Koji se zbio između dvojice ljudi koji su svjedočili protiv nekog čovjeka da je ukrao, te je (na temelju toga događaja) Alija, r.a., odredio da mu se odsiječe ruka. Ali kad su potom doveli drugog osumnjičenog, njih dvojica rekoše: Pogriješili smo! Alija je tada poništio njihovo svjedočenje i presudio da moraju prvom čovjeku platiti odštetu. O tome je on rekao: Kada bih znao da ste to namjerno učinili, presudio bih da vam se odsiječe po jedna ruka." (Hadis bilježi Buhari, 6896, u podnaslovu)

Nema odsijecanja ruke na putovanju." (Hadis bilježe autori Sunena)

Doveden je Poslaniku, s.a.v.s., kradljivac, pa mu je odsječena ruka, potom je naređeno, te mu je obješena o vrat." (Nesai, 93/8)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., propisao je da ako se ukradena stvar nađe u rukama čovjeka koji nije optužen, on ako želi, može je uzeti uz cijenu koju je on platio, a ako želi, može tragati za kradljivcem. Tako su presuđivali i Ebu Bekr i Omer." (Nesai, 312-313/7)

Nema uzimanja odštete od kradljivca ukoliko je nad njim već izvršena kazna." (Nesai, 93/8)

Pozvao me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa sam mu se odazvao, te mi reče: Šta ti misliš, kad bi ljudima nastupila smrt, a već mu neko ukopan na njegovom mjestu? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to znaju, a on reče: Treba da se strpiš. Hammad kaže: Zbog ovoga ima onih koji kažu da treba odsjeći ruku onome koji krade iz kaburova tako što ulazi u mejitovu kuću." (Ebu Davud, 4409)

Neki čovjek iz Jemena, odsječene ruke i noge stigao je u Medinu, pa je otišao Ebu Bekru es-Sidiku i požalio mu se da mu je namjesnik Jemena učinio nepravdu i odsjekao mu ruku. Taj čovjek je (te noći) klanjao noćni namaz, pa je Ebu Bekr rekao: Tako mi Gospodara tvoga oca, ogromne li razlike između tvoje noći i noći kradljivca. Nakon toga je nestao nakit (ogrlica) Esme bint Umejs. Taj čovjek je zajedno s njima tražio i govorio: Gospodaru, Ti kazni onoga ko je pokrao ukućane ovog dobrog čovjeka. Pronašli su je kod zlatara koji je potvrdio da je čovjek odsječene ruke i noge donio (njemu) tu ogrlicu (da je proda). Kradljivac je priznao i posvjedočeno je protiv njega, pa je Ebu Bekr izdao zapovijed, te mu je odsječena njegova lijeva ruka, te reče Ebu Bekr: Tako mi Allaha, njegova kletva protiv samog sebe je, po meni, za njega teža od njegove krađe." (Malik, 38/2, 1808)

Došao je neki čovjek kod Omera, vodeći sa sobom svoga roba, pa mu reče: Odsijeci ovome ruku, ukrao je ogledalo moje žene. A Omer reče: Za njega nema odsijecanja, jer je on vaš sluga i ukrao je vaše stvari." (Malik, 33/2, 1795.)

Ko uđe u (nečiji) vrt neka jede (od njegovih plodova), ali neka ništa ne nosi pod skutom." (Tirmizi, 1287)

Kad neko od vas prođe pored (nečije) stoke, ukoliko je kod nje vlasnik, neka zatraži dozvolu (da pomuze), pa ako mu dozvoli, neka je pomuze i neka (to mlijeko) popije. Ukoliko pak kod nje ne bude nikoga, neka zovne tri puta, pa ako mu se neko odazove, neka od njega zatraži dozvolu. A ako mu se niko ne odazove, neka namuze i popije mlijeka, ali neka (od toga) ništa ne nosi." (Hadis bilježe Ebu Davud, 2619, i Tirmizi, 1296)

Ne smije niko musti ničiju (tuđu) stoku bez dozvole njenog vlasnika. Voli li iko od vas da mu se dođe u njegovu štalu, razbije ostava i odnese hrana? Stoka u svojim vimenima čuva za vas svoju hranu, i neka niko ne muze ničiju stoku bez odobrenja njenog vlasnika." (Hadis bilježe: Buhari, Muslim, Malik, Ebu Davud)

Zadesila me je sušna godina, te sam došao do jednog od zidova Medine, ubrao plodove i jeo, pa ih i u odjeću stavio. Došao je vlasnik, udario me, oduzeo mi odjeću i odveo me do Vjerovjesnika, s.a.v.s. Ispričao je šta se dogodilo, a Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Nisi znao da li je to uradio iz neznanja, a niti si ga nahranio kad je bio gladan? Poslanik, s.a.v.s., naredi da mi se vrati odjeća i dade mi tovar ili pola tovara hrane." (Hadis bilježe Ebu Davud, 2620, i Nesai, 240/8)

Nema za varalicu, otimača i utajivača odsijecanja ruke." (Hadis bilježe Nesai, 88/8, i Tirmizi, 1448)

Mervan je želio da odsiječe ruku robu koji je ukrao palmine sadnice, a ja sam čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kad veli: Nema odsijecanja ruke za krađu ploda i srčike s vrha palme. Mervan je naredio da mu se rob (kradljivac) dovede i kazni bičevanjem." (Hadis bilježe Malik i autori Sunena)

Došao je neki čovjek iz plemena Muzejna Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: Allahov Poslaniče, šta ti misliš o krađi ovce u planini? On reče: To zaslužuje kaznu, ali nema kazne za krađu ovce ukoliko to ne dostiže cijenu štita (oklopa), a ako bude u toj visini, siječe se ruka. Ukoliko ne prelazi vrijednost štita, onda se plaća identična vrijednost ukradenog i slijedi kazna bičevanjem. Čovjek opet upita: Allahov Poslaniče, šta misliš o plodovima koji vise?Poslanik reče: Treba da se plati odgovarajuća odšteta i da se kazni, ali nema odsijecanja ruke, osim ako se ukrade iz magaze sušare i ako se iz nje odnese voća u vrijednosti jednog štita, pa se tada siječe ruka. Ukoliko ne prelazi vrijednost štita, onda se plaća dupla odšteta u vrijednosti ukradenog." (Hadis bilježe autori Sunena, Ebu Davud 1710, Tirmizi, 1289, i Nesai, 86/8)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je odsijecanje ruke kradljivcu za štit čija je vrijednost bila tri dirhema." (Hadis bilježe šesterica)

U vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., nije se odsijecala ruka za manju vrijednost od vrijednosti kožnog štita ili nekog drugog štita." (Hadis bilježe Buhari, 6792, i Muslim, 1685)