Poezija je poput govora: lijepa je poezija poput lijepog govora, a ružna poezija je poput ružnog govora." (Predanje bilježi Taberani u Evsatu, 7/350, 7696.)

To su bili: Zubejr ibn Avvam, Suhejl ibn Bejda, Amir ibn Rebi, Abdullah ibn Mesud, Abdurrahman ibn Avf, Osman ibn Affan, sa svojom ženom Rukajjom, Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., kćerkom, Osman ibn Maz'un, Mus'ab ibn Umejr, Ebu Huzejfa ibn Utba, sa svojom ženom Sehlom bint Suhejl, koja mu je u Abisiniji rodila Muhammeda ibn Ebu Huzejfu, Ebu Sebra ibn Ebu Ruhm, sa svojom ženom Umm Kulsum bint Suhejl te Ebu Selema ibn Abdulesed, sa svojom ženom Ummu Selemom. Kada je objavljena sura En-Nedžm i Božiji Poslanik, s.a.v.s., proučio: 'Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj najmanje cijenjenoj?', šejtan je tu ubacio svoje riječi: 'Oni jesu od gornjih ždralova, njihovu zauzimanju kod Boga težiti treba!' To je imalo snažan odjek u srcu svakog idolopoklonika, oni su to skrušeno izgovarali, to im je pričinjalo radost. Govorili su: 'Muhammed se vratio svojoj prvobitnoj vjeri, vjeri svoga naroda!' Kad je Božiji Poslanik, s.a.v.s., došao do kraja sure, učinio je sedždu, a s njim su sedždu učinili i svi koji su se tu našli, muslimani i idolopoklonici. Kako je Velid ibn Mugira bio krupan čovjek, on je uzeo šaku zemlje i na njoj učinio sedždu. Muslimani su se začudili sedždi idolopoklonika, koji su to učinili ne priznavajući islam, bez uvjerenja, budući da nisu čuli riječi koje je šejtan ubacio. To se začas proširilo među svijetom, šejtan je to preuveličao tako da je vijest o tom stigla čak u Abisiniju. Kada su Osman ibn Maz'un i oni koji su bili s njim čuli da su mnogobošci primili islam i Allahu pali na sedždu, požurili su nazad u Meku. To je pak Vjerovjesniku, s.a.v.s., teško palo, pa kad je zašao u noć, došao mu je Džibril i on mu se potužio. Džibril je od njega zatražio da mu prouči suru, pa kad je stigao do onoga što je ubacio šejtan, Džibril se ogradio od tih riječi i Vjerovjesniku, s.a.v.s., to je bilo nepodnošljivo. 'Govorio sam i šejtanove riječi', rekao je. 'Time je i moje riječi uključio u ono što je došlo od Allaha!' Potom je Allah uklonio ono što je šejtan bio ubacio, i onda Vjerovjesniku, s.a.v.s., objavio: 'Prije tebe mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio...' ( En-Nedžm, 20.) Kad ga je Allah tako razriješio šejtanove spletke i smutnje, idolopoklonici su se ponovo vratili svojoj zabludi (i neprijateljstvu). To je doprlo i do onih muslimana koji su bili u Abisiniji, a koji su sada već bili nadomak Meke i oni se, uslijed velike nevolje koja ih je zadesila, nisu mogli vratiti nazad, a bojali su se ući u Meku u kojoj bi ih idolopoklonici mogli ščepati. Stoga nijedan od njih nije ušao u Meku a da sebi prethodno nije našao nekog ko će ga uzeti u zaštitu. Tako je Velid ibn Mugira pristao uzeti u zaštitu Osmana ibn Maz'una, no on se toga odrekao vidjevši kakve sve neprijatnosti idolopoklonici čine muslimanima, pa mu je bilo draže da i on bude jedan od muslimana koji će kod Allaha biti nagrađeni za sve one neugodnosti koje trpe zbog svoje vjere."

(Predanje bilježi Taberani, u svom Kebiru, a navodi ga i Hejsemi, VI/3233. Većina odbacuje dio koji se odnosi na šejtanovo ubacivanje.)

[2] El-Hadždž, 52-53.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., poslao nas je Nedžašiju, nas oko osamdeset ljudi, među kojima je bio i Džafer i Abdullah ibn Urfuta, Osman ibn Maz'un i Ebu Musa. Tako smo došli kod Nedžašija, a Kurejšije su poslale Amra ibn el-Asa i Umaru ibn el-Velida s poklonom njemu, kralju. Kad su njih dvojica ušla, pala su ničice pred njim, te mu rekli: 'Jedna skupina ljudi, naših rođaka, došla je u tvoju zemlju, okrenula se od nas i naše vjere.' 'Gdje su?', upitao je on. 'U tvojoj zemlji', kazali su ovi, i on je onda poslao po njih. Džafer kaže: 'Danas ću ja biti vaš govornik!' Poveo ih je i, kad su ušli, on je izrekao pozdrav, no nije pao ničice pred njim. 'Zašto ne padneš ničice pred kraljem?', upitali su ga. Džafer odgovori: 'Mi ničice padamo samo pred Uzvišenim Allahom, a On nam je naredio namaz i zekat.' Na to je Amr dodao: 'Oni se s tobom ne slažu ni oko Isusa!' 'Šta kažete za Isusa i njegovu majku?', upitao je Nedžaši. 'Kažemo ono što je za njih rekao Uzvišeni Allah', rekao je Džafer, 'tj. da je on Riječ Božija i Njegov duh koji je ubacio u čednu djevicu koju nijedan muškarac nije dotakao niti joj napravio dijete!' Tada je Nedžaši sa zemlje dohvatio drvce i rekao: 'O svećenici i kaluđeri, ništa više ne možete dodati na ovo što bi bilo ravno ovome! Dobro vi meni došli, a dobrodošlica je i za onog od koga ste mi došli! Svjedočim da je on Božiji poslanik, da je on onaj koga mi nalazimo u Indžilu, onaj koga je navijestio Isus! Boravite gdje želite, a tako mi Boga, da me ne sputavaju vladarske obaveze, doista bih mu otišao i čistio mu obuću i donosio vodu za abdest!' Potom je naredio da se poklon onih drugih vrati njima dvojici!" Zatim je Ibn Mesud zabrzao i prešao na Bedr. (Predanje bilježi Taberani, u svom Kebiru.)

Omer nam je bio jedan od najgorih ljudi u pogledu ispovijedanja islama. Kad smo se spremili za polazak u Abisiniju, on je došao – a ja sam već bila na svome devcu – i upitao me: 'Kuda, majko Abdullahova?' 'Pravili ste nam neprijatnosti zbog naše vjere', rekla sam ja, 'idemo u Allahovu zemlju u kojoj nećemo biti uznemiravani!' 'Neka Allah bude s vama!', rekao je on i otišao. Utom je došao moj muž Amir i ja sam mu ispričala o nježnosti koju je pokazao Omer. On mi je na to rekao: 'Misliš da bi mogao primiti islam?! Neće, Allaha mi! Prije će islam primiti Hattabov magarac!'" (Predanje bilježi Taberani, u svom Kebiru, XXV/2930, 47.)

O ljudi, ako vam predmet trgovine bude samo svijest o Bogu, onda će vam opskrba dolaziti bez robe i trgovine." Nakon toga je proučio: ...a onome koji je Allaha svjestan, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada..." (Et-Talak, 2-3) (Hadis navodi Taberani u El-Kebiru, 20/97, sa slabošću.)

Ovo su oni za koje je Allah, dž.š., rekao: '...koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju...'" (En-Nur, 37) (Predanje navodi Taberani u El-Kebiru, 9/222-223, s neimenovanim prenosiocem.)