Taberani
HADIS
Urva navodi imena onih koji su prvi otputovali u Abisiniju, prije nego što će tamo krenuti Džafer i njegovi ljudi.
To su bili: Zubejr ibn Avvam, Suhejl ibn Bejda, Amir ibn Rebi, Abdullah ibn Mesud, Abdurrahman ibn Avf, Osman ibn Affan, sa svojom ženom Rukajjom, Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., kćerkom, Osman ibn Maz'un, Mus'ab ibn Umejr, Ebu Huzejfa ibn Utba, sa svojom ženom Sehlom bint Suhejl, koja mu je u Abisiniji rodila Muhammeda ibn Ebu Huzejfu, Ebu Sebra ibn Ebu Ruhm, sa svojom ženom Umm Kulsum bint Suhejl te Ebu Selema ibn Abdulesed, sa svojom ženom Ummu Selemom. Kada je objavljena sura En-Nedžm i Božiji Poslanik, s.a.v.s., proučio: 'Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj najmanje cijenjenoj?', šejtan je tu ubacio svoje riječi: 'Oni jesu od gornjih ždralova, njihovu zauzimanju kod Boga težiti treba!' To je imalo snažan odjek u srcu svakog idolopoklonika, oni su to skrušeno izgovarali, to im je pričinjalo radost. Govorili su: 'Muhammed se vratio svojoj prvobitnoj vjeri, vjeri svoga naroda!' Kad je Božiji Poslanik, s.a.v.s., došao do kraja sure, učinio je sedždu, a s njim su sedždu učinili i svi koji su se tu našli, muslimani i idolopoklonici. Kako je Velid ibn Mugira bio krupan čovjek, on je uzeo šaku zemlje i na njoj učinio sedždu. Muslimani su se začudili sedždi idolopoklonika, koji su to učinili ne priznavajući islam, bez uvjerenja, budući da nisu čuli riječi koje je šejtan ubacio. To se začas proširilo među svijetom, šejtan je to preuveličao tako da je vijest o tom stigla čak u Abisiniju. Kada su Osman ibn Maz'un i oni koji su bili s njim čuli da su mnogobošci primili islam i Allahu pali na sedždu, požurili su nazad u Meku. To je pak Vjerovjesniku, s.a.v.s., teško palo, pa kad je zašao u noć, došao mu je Džibril i on mu se potužio. Džibril je od njega zatražio da mu prouči suru, pa kad je stigao do onoga što je ubacio šejtan, Džibril se ogradio od tih riječi i Vjerovjesniku, s.a.v.s., to je bilo nepodnošljivo. 'Govorio sam i šejtanove riječi', rekao je. 'Time je i moje riječi uključio u ono što je došlo od Allaha!' Potom je Allah uklonio ono što je šejtan bio ubacio, i onda Vjerovjesniku, s.a.v.s., objavio: 'Prije tebe mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio...' ( En-Nedžm, 20.) Kad ga je Allah tako razriješio šejtanove spletke i smutnje, idolopoklonici su se ponovo vratili svojoj zabludi (i neprijateljstvu). To je doprlo i do onih muslimana koji su bili u Abisiniji, a koji su sada već bili nadomak Meke i oni se, uslijed velike nevolje koja ih je zadesila, nisu mogli vratiti nazad, a bojali su se ući u Meku u kojoj bi ih idolopoklonici mogli ščepati. Stoga nijedan od njih nije ušao u Meku a da sebi prethodno nije našao nekog ko će ga uzeti u zaštitu. Tako je Velid ibn Mugira pristao uzeti u zaštitu Osmana ibn Maz'una, no on se toga odrekao vidjevši kakve sve neprijatnosti idolopoklonici čine muslimanima, pa mu je bilo draže da i on bude jedan od muslimana koji će kod Allaha biti nagrađeni za sve one neugodnosti koje trpe zbog svoje vjere."
(Predanje bilježi Taberani, u svom Kebiru, a navodi ga i Hejsemi, VI/3233. Većina odbacuje dio koji se odnosi na šejtanovo ubacivanje.)
[2] El-Hadždž, 52-53.