Taberani
HADIS
Abdullah ibn Amir ibn Rebi prenosi sljedeću izjavu svoje majke Lejle:
Omer nam je bio jedan od najgorih ljudi u pogledu ispovijedanja islama. Kad smo se spremili za polazak u Abisiniju, on je došao – a ja sam već bila na svome devcu – i upitao me: 'Kuda, majko Abdullahova?' 'Pravili ste nam neprijatnosti zbog naše vjere', rekla sam ja, 'idemo u Allahovu zemlju u kojoj nećemo biti uznemiravani!' 'Neka Allah bude s vama!', rekao je on i otišao. Utom je došao moj muž Amir i ja sam mu ispričala o nježnosti koju je pokazao Omer. On mi je na to rekao: 'Misliš da bi mogao primiti islam?! Neće, Allaha mi! Prije će islam primiti Hattabov magarac!'" (Predanje bilježi Taberani, u svom Kebiru, XXV/2930, 47.)
ARAPSKI
عبد الله بن عامر بن ربيعة، عن أمه ليلى: كان عمر من أشد الناس علينا في إسلامنا، فلما تهيأنا للخروج إلى الحبشة أتى وأنا على بعيري فقال: أين يا أم عبد اللهِ؟فقلت: آذيتمونا في ديننا فنذهب في أرض الله حيث لا نؤذى، فقال: صحبكم الله، ثم ذهب فجاء زوجي عامر فأخبرتُه بما رأيتُ من رقة عمر، فقال: ترجين أن يسلم، والله لا يُسلمُ حتى يُسلمَ حمار الخطابِ.