Taberani

HADIS

Ibn Mesud kazuje:

Božiji Poslanik, s.a.v.s., poslao nas je Nedžašiju, nas oko osamdeset ljudi, među kojima je bio i Džafer i Abdullah ibn Urfuta, Osman ibn Maz'un i Ebu Musa. Tako smo došli kod Nedžašija, a Kurejšije su poslale Amra ibn el-Asa i Umaru ibn el-Velida s poklonom njemu, kralju. Kad su njih dvojica ušla, pala su ničice pred njim, te mu rekli: 'Jedna skupina ljudi, naših rođaka, došla je u tvoju zemlju, okrenula se od nas i naše vjere.' 'Gdje su?', upitao je on. 'U tvojoj zemlji', kazali su ovi, i on je onda poslao po njih. Džafer kaže: 'Danas ću ja biti vaš govornik!' Poveo ih je i, kad su ušli, on je izrekao pozdrav, no nije pao ničice pred njim. 'Zašto ne padneš ničice pred kraljem?', upitali su ga. Džafer odgovori: 'Mi ničice padamo samo pred Uzvišenim Allahom, a On nam je naredio namaz i zekat.' Na to je Amr dodao: 'Oni se s tobom ne slažu ni oko Isusa!' 'Šta kažete za Isusa i njegovu majku?', upitao je Nedžaši. 'Kažemo ono što je za njih rekao Uzvišeni Allah', rekao je Džafer, 'tj. da je on Riječ Božija i Njegov duh koji je ubacio u čednu djevicu koju nijedan muškarac nije dotakao niti joj napravio dijete!' Tada je Nedžaši sa zemlje dohvatio drvce i rekao: 'O svećenici i kaluđeri, ništa više ne možete dodati na ovo što bi bilo ravno ovome! Dobro vi meni došli, a dobrodošlica je i za onog od koga ste mi došli! Svjedočim da je on Božiji poslanik, da je on onaj koga mi nalazimo u Indžilu, onaj koga je navijestio Isus! Boravite gdje želite, a tako mi Boga, da me ne sputavaju vladarske obaveze, doista bih mu otišao i čistio mu obuću i donosio vodu za abdest!' Potom je naredio da se poklon onih drugih vrati njima dvojici!" Zatim je Ibn Mesud zabrzao i prešao na Bedr. (Predanje bilježi Taberani, u svom Kebiru.)

ARAPSKI

ابن مسعودٍ: بعثنا رسول الله صلى الله عليه وسلم إلى النجاشيِّ نحو ثمانين رجلاً، فيهم جعفر وعبد الله بن عرفطة وعثمان بن مظعونٍ وأبو موسى، فأتينا النجاشي، وبعث قريشٌ عمرو بن العاص وعمارة بن الوليد بهديةٍ، فلمَّا دخلا على النجاشيِّ سجدا له وقالا له: إن نفرًا من بني عمنا نزلوا أرضك ورغبوا عنا وعن ملتنا. قال: فأين هم؟ قال: في أرضك فبعث إليهم، قال جعفر: أنا خطيبكم اليوم، فاتَّبعوه، فسلَّم ولم يسجد، فقالوا له: مالك لا تسجدُ للملك؟ قال: إنا لا نسجدُ إلا لله تعالى قال: وما ذاك؟ قال: إنَّ الله تعالى بعث إلينا رسوله صلى الله عليه وسلم، وأمرنا أن لا نسجد إلا لله تعالى، وأمرنا بالصلاة والزكاة، قال عمرو: فإنهم يخالفونك في عيسى، قال: ما تقولون في عيسى وأمه؟ قالوا: نقولُ كما قال الله تعالى، هو كلمة الله وروحه ألقاها إلى العذراء البتول التي لم يمسها بشرٌ، ولم يفرضها ولدٌ، فرفع النجاشيُّ عودًا من الأرض وقال: يا معشر القسيسين والرهبان، والله ما تزيدون على الذي يقول ما يسوى هذا، مرحبًا بكم وبمن جئتم من عنده، أشهد أنه رسول الله، وأنه الذي نجده في الإنجيل، وأنه الذي بشر به عيسى، انزلوا حيث شئتم، فوالله لولا ما أنا فيه من الملك لأتيته حتى أكون أنا أحمل نعليه، وأوضِئه، وأمر بهدية الآخرين فردت عليهما، ثم تعجَّل ابن مسعودٍ حتى أدرك بدرًا. للكبير بلين. ذكره الهيثمي في "المجمع" 6 /24 وقال: رواه الطبراني، وفيه حريج بن معاوية ويقه أبو حاتم وضعفه ابن معين وبقية رجاله ثقات.