filter_list Filter

Bezzar

AHIRET

Neki od Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba su, kad je on preselio na ahiret, bili ožalošćeni za njim, toliko da su neki skoro bili obuzeti šejtanskim došaptavanjima (vesvesama). Bio sam jedan od njih. Dok sam sjedio u hladu jedne utvrde (zidine), prošao je Omer i nazvao mi selam, a ja nisam osjetio niti da je prošao niti da je selam nazvao. Omer je otišao kod Ebu Bekra i rekao mu: 'Iznenađuje li te da sam prošao pored Osmana i nazvao mu selam, a on mi nije uzvratio.' Došli su on i Ebu Bekr i zajedno mi nazvali selam, a potom je Ebu Bekr rekao: 'Došao mi je tvoj brat Omer i spomenuo da je prošao pored tebe i nazvao selam, a ti mu nisi uzvratio selam, šta te navelo na to?' 'Nisam to učinio', rekoh. Omer mi reče: 'Tako mi Allaha, učinio si, ali je posrijedi vaša uznositost (ponos, umišljenost), o, Benu Umejja.' 'Tako mi Allaha', rekoh, 'nisam osjetio ni da si prošao ni da si pozdravio.' Ebu Bekr reče: 'Istinu govori. Nešto te je zabavilo, pa to nisi učinio?' 'Da', rekoh. 'A šta to?' 'Allah je Sebi uzeo Svoga Poslanika prije nego što sam ga upitao o spasu u ovoj stvari (u islamu).' 'Ja sam ga o tome pitao', reče Ebu Bekr. Ustadoh spram njim i rekoh: 'Neka moj otac i moja majka budu otkup za tebe, ti si za to najdostojniji.' Ebu Bekr reče: 'Rekao sam: 'Božiji Poslaniče, šta je uspjeh u ovome (u islamu)?' Božiji Poslanik reče: 'Ko od mene prihvati riječ koju sam ponudio svome amidži (šehadet), pa je on odbije, ona će mu biti spas.''" (Bilježe Ahmed, Taberani i Bezzar.)

[1] Fraza kojom se iskazuje poštovanje.

Bezzar | 2839
ASHABI

Bio sam najstrožiji prema Poslaniku, a.s., od svih ljudi. Tako, dok sam bio jednom na jednom mekanskom putu, vidio me je neki čovjek iz plemena Kurejš i rekao mi: Kuda ideš, Hattabov sine? Rekao sam: Hoću ovog čovjeka. On mu je rekao: Tako govoriš, a i tvoja sestra mu je išla. Vratio sam se ljut i pokucao na njena vrata. Vjerovjesnik, a.s., je, kad bi primio islam neki čovjek koji nije imao ništa, priključio jednog ili dva čovjeka tom čovjeku koga bi izdržavali. Tako je bio udružio dva čovjeka sa mojim zetom. Kad sam pokucao na njihova vrata, upitali su: Ko je? Rekao sam: Omer. Oni su učili odlomke iz Knjige koja im je bila u rukama. Kad su čuli moj glas, ustali su kako bi se sakrili na određenom mjestu i ostavili Knjigu. Kada mi je sestra otvorila, rekao sam: Neprijatelju same sebe, ti si promijenila vjeru. Udario sam je po glavi, pa je zaplakala i rekla: Hattabov sine, radi šta hoćeš, ja sam prihvatila islam. Otišao sam i sjeo na krevet na kojem su bili listovi. Pitao sam: Kakvi su ovo listovi? Ona je rekla: Ostavi nas na miru, ti se ne kupaš poslije spolnog općenja, niti se čistiš, a ovo mogu dohvatati samo oni koji su čisti. Ostao sam kod nje sve dok mi ih nije dala, a na njima je pisalo: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Kada sam pročitao: ...Milostivog, Samilosnog, sjetio sam se odakle je izvedeno. Zatim sam se vratio i pročitao: Allaha hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri, dok nisam sti- gao do kuranskih riječi i proučio Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaga

nje (El-Hadid, 1-7). Izgovorio sam: Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha i vjerujem da je Muhammed Allahov poslanik. Ljudi su hitro izašli uzvikujući tekbire i oglašavajući radosnu vijest. Zatim su rekli: Raduj se, Hattabov sine! Znaj da je Vjerovjesnik, a.s., učio dovu u ponedjeljak: Moj Gospodaru, učvrsti vjeru s Tebi dražim čovjekom; Omerom ibn Hattabom ili Ebu Džehlom ibn Hišamom! Mi se nadamo da je Vjerovjesnikova dova bila za tebe. Rekao sam im: Odvedite me tamo gdje se nalazi Allahov Poslanik, a.s.! Kad su vidjeli moju iskrenost, odveli su me njemu. Došao sam i pokucao na vrata, a on je rekao: Ko je to? Rekao sam: Omer. Oni su znali moju strogost prema njemu, ali nisu znali da sam prihvatio islam. Niko od njih nije se usudio da mi otvori dok im nije rekao: Otvorite mu, ako mu Allah bude htio dobro, uputit će ga. Otvorili su mi, a dva čovjeka uzela su me za mišiće ruku, pa sam se tako primakao Vjerovjesniku, a.s., a on im je rekao: Pustite ga. Ja sam sjeo ispred njega, a on je uzeo za krajeve moje košulje, a zatim rekao: Prihvati islam, sine Hattabov, moj Gospodaru, uputi ga. Ja sam rekao: Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik. Muslimani su uzviknuli tekbir koji se čuo na ulici Meke, a bilo ih je sedamdeset prije toga. Kad bi neki čovjek primio islam a ljudi čuju za to, oni bi ga udarali, a i on njih. Ja sam došao kod jednog čovjeka i pokucao na njegova vrata. Kada je izašao, ja sam mu rekao: Znaš li ti da sam promijenio vjeru? On je rekao: Ne čini to! Zatim je ušao u kuću i zatvorio vrata ispred mene. Zatim sam otišao drugom i rekao i njemu. I on je rekao isto i zatvorio mi vrata pred nosom. Ja sam rekao: Ovo nije uredu.Tada mi je čovjek rekao: Da li bi ti volio da se pročuje da si ti prihvatio islam? Rekao sam: Da. A on je odgovorio: Kad ljudi budu sjedili kod Kabe, ti dođi do čovjeka i reci mu diskretno: Zar nisi primijetio da sam ja promijenio vjeru?Taj čovjek je rijetko kada sakrio nešto, a ja sam uradio kako mi je bilo rečeno. Čovjek je ustao i iz sveg glasa povikao: Znajte, Omer je promijenio vjeru! Ljudi su nagrnuli na mene i tako su me tukli, a i ja sam njih udarao sve dok nije došao moj daidža, pa su mu rekli: Zaista je Omer promijenio vjeru, a on je ustao pored Kabe i povikao: Čujte, ja sam uzeo pod zaštitu svoga sestrića, pa su se oni razišli od mene. Nisam htio da vidim kako udaraju bilo koga muslimana, a da ne vidim i njega. Rekao sam: Ovo nije uredu, da ljudi budu udarani, a ja da budem zaštićen. Dok su ljudi sjedili pored Kabe, došao sam kod svoga daidže i rekao mu: Odbijam tvoju zaštitu. On je rekao: Nemoj to činiti! Od tada sam bio udaran, a i ja sam udarao, sve dok Allah nije dao da islam pobijedi." (Bilježi Bezzar kao što se bilježi u Kešful-estaru, 2493.)

Bezzar | 2493