Vjerovjesnik, s.a.v.s., obišao je jednog ensariju, stavio mu ruku na njegovo čelo i upitao ga: 'Kako se osjećaš?' On mu ništa nije odgovorio, pa neko reče: 'Allahov Poslaniče, on je zauzet nečim drugim!', na što Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ostavite mene i njega nasamo!' Tada ljudi izađoše, a on podiže svoju ruku, ali bolesnik mu dade znak da je vrati gdje je bila. Tada ga on zovnu po imenu i upita ga: 'Kako se osjećaš?', a on odgovori: 'Osjećam se dobro. Došla su mi dvojica, jedan je crn a drugi je bijel.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., upita ga: 'Koji ti je bliži?' On odgovori: 'Crni', a on mu reče: 'Dobrih djela ti je malo, a loših puno!' Na to bolesnik reče: 'Podari me, Allahov Poslaniče, dovom od tebe!', pa on izgovori: 'Allahu, oprosti ono što je puno, a daj da se poveća ono što je malo!' On ga opet upita: 'Šta vidiš sada?', a on odgovori: 'Dobro, draži si mi od oca i majke! Vidim kako se dobro povećava, a loše smanjuje, a onaj crni se od mene odmakao!' Zatim ga upita: 'Kojim poslom si najviše bio zaokupljen?', a on odgovori: 'Bavio sam se zalijevanjem vodom.' Tada Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Slušaj, Selmane, da li ti je nešto neobično kod mene?', a on odgovori: 'Da, draži si mi od oca i majke. Vidio sam te u raznim situacijama, ali te nikada nisam vidio u stanju kao što si danas.' On na to reče: '(To je zato što) ja znam s čime se on susreće. Sa svakom kapi znoja on osjeća žestoku bol smrti!'" (Bilježi Bezzar 2512)
