Došao je jedan od jevrejskih učenjaka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., te rekao: - Muhammede, zaista mi nalazimo da će Allah držati nebesa u jednom prstu, i zemlje u jednom prstu, i drveće u jednom prstu, i vodu i kopno u jednom prstu i sva ostala stvorenja u jednom prstu, a zatim će reći: - Ja sam Vladar! - Na to se zasmijao Allahov Posalnik, s.a.v.s., tako da su se vidjeli njegovi kutnjaci, potvrđujući time istinost onoga što je rekao ovaj jevrej. Onda je proučio: - Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (sura Ez-Zumer, 67)

Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: - Skupit će Allah Zemlju i smotati nebesa Svojom Desnicom, a zatim će reći: - Ja sam Vladar! Gdje su zemaljski vladari?

Zaista se ovaj ajet spominje u Kuranu: O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje! Rekao je On u Tevratu: O Vjerovjesniče, uistinu smo te Mi poslali kao svjedoka, i donositelja radosne vijesti, i opominjača, i kao zaštitnika neukih. Ti si Moj rob i Moj si poslanik, nazvao sam te mutevekkilom (koji nije surov i okrutan, niti galamdžija koji viče po trgovima i koji neće zlo zlim uzvratiti, nego dolazi tražeći da se čini dobročinstvo i koji oprašta). I neće mu Allah uzeti dušu sve dok ga ne bude slijedio narod zalutali, kako bi taj narod rekao: Nema božanstva osim Allaha! i njima otvorio oči slijepcu, uši nijemom i srce okorjelo!

Pripremio sam za Moje iskrene robove ono što oči nisu vidjele, što uši nisu čule, niti je nešto takvo palo na pamet čovjeku. Ebu Hurejre dodaje: Učite, ako želite ajet: I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju (sura Es-Sedžda, 17).

Šta misliš o riječima Uzvišenog: I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, ili (to znači) da su (od Gospodara) krivo obaviješteni?"
– Naprotiv – reče ona – njihov narod je njih u laž utjerivao.
– Tako mi Allaha – rekoh – oni su bili uvjereni da ih njihov narod u laž utjeruje, i to nije bila sumnja!
– O, Urviću – reče ona – oni su bili uvjereni u to!
– Možda to onda znači: krivo obaviješteni – rekoh, a ona će na to:
Bože sačuvaj, nisu poslanici tako pomislili o svom Gospodaru."
– Što se tiče ovog ajeta – reče ona – (oni koji sumnjaju) sljedbenici su poslanika, koji su vjerovali u svoga Gospodara i potvrđivali (poslanika), ali su im bila dugotrajna iskušenja, i pomoć im je dugo odgađana, sve dok (poslanici) nisu izgubili nadu u pogledu onih od njihova naroda koji su ih u laž utjerivali, i pomislili da će ih njihovi sljedbenici utjerati u laž, a onda im je došla Allahova pomoć.
Ebu Abdullah (Buhari) kaže: Istejesu je (oblik) iftealu od (glagola) jeistu: izgubiti nadu. Menhu, to jest: od Jusufa". La tejesu imn revhillahi: Ne gubite nadu u Božiju milost, označava nadu.

Pitao sam Ummu Ruman, a ona je Aišina majka, o onom što je o njoj rečeno u pogledu potvore, pa je rekla: – Dok sam sjedila s Aišom, uđe nam jedna ensarijka govoreći: "Neka Allah kazni toga i toga." – A zašto? – upitala sam, kaže ona. – On je klevetnički prenosio priču – reče ova. – Kakvu priču? – upitala je Aiša, i ona joj je saopćila. – Da li su to čuli Ebu Bekr i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? – upita ona. – Da – reče ona, (Aiša) pade onesviještena, a kad se osvijestila, imala je groznicu s drhtavicom. Potom je došao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Šta joj je?" Tada sam ja rekla: Zadesila je groznica zbog priče koja se priča o njoj", a ona sjede i reče: – Tako mi Allaha, ako se zakunem, nećete mi vjerovati, a ako se pravdam, nećete prihvatiti moje opravdanje. Moj slučaj s vama je poput slučaja Jakuba s njegovim sinovima. Ja tražim pomoć od Allaha protiv onog što vi iznosite. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, a Allah je kasnije objavio ono što je (u pogledu nje) objavio, i on joj je to saopćio, a ona je rekla: – Zahvaljujući Allahu, a ne zahvaljujući nikom drugom."

Šta misliš o riječima Uzvišenog: I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, ili (to znači) da su (od Gospodara) krivo obaviješteni?"
– Naprotiv – reče ona – njihov narod je njih u laž utjerivao.
– Tako mi Allaha – rekoh – oni su bili uvjereni da ih njihov narod u laž utjeruje, i to nije bila sumnja!
– O, Urviću – reče ona – oni su bili uvjereni u to!
– Možda to onda znači: krivo obaviješteni – rekoh, a ona će na to:
Bože sačuvaj, nisu poslanici tako pomislili o svom Gospodaru."
– Što se tiče ovog ajeta – reče ona – (oni koji sumnjaju) sljedbenici su poslanika, koji su vjerovali u svoga Gospodara i potvrđivali (poslanika), ali su im bila dugotrajna iskušenja, i pomoć im je dugo odgađana, sve dok (poslanici) nisu izgubili nadu u pogledu onih od njihova naroda koji su ih u laž utjerivali, i pomislili da će ih njihovi sljedbenici utjerati u laž, a onda im je došla Allahova pomoć. Ebu Abdullah (Buhari) kaže: Istejesu je (oblik) iftealu od (glagola) jeistu: izgubiti nadu. Menhu, to jest: od Jusufa". La tejesu imn revhillahi: Ne gubite nadu u Božiju milost, označava nadu.

Izraelićanima je rečeno: Uđite na vrata pogeti (pokorni) i recite: Tražimo oprost grijeha. Oni su to izmijenili pa su ušli vukući se natraške i rekli: Zrno u ječmu."

Musa je bio veoma stidljiv i mnogo se pokrivao, tako da mu se koža nije vidjela, jer se veoma stidio. Neki od Izraelićana su ga uznemiravali govoreći: Ovaj prekriveni se pokriva samo zbog neke mahane na koži: šugavosti, kilavosti ili neke druge bolesti. Ali Allah je htio da Musaa oslobodi od onoga što su mu oni govorili. Tako se on jednog dana osamio, svoju odjeću stavio na kamen i počeo se kupati. Kad je završio (s kupanjem), okrenuo se prema odjeći da je uzme ali je onaj kamen već bio iščezao zajedno s njegovim odjećama. Musa uze svoj štap i potraži onaj kamen govoreći: Moje odijelo, kamenu! Moje odijelo, kamenu, sve dok ne dođe do jedne skupine izraelskih prvaka te ga oni vidješe gola, vidješe nešto najljepše što je Allah stvorio. Tako ga je On oslobodio onog što su oni govorili. Kamen je stao i on je uzeo svoje odjeće, obukao ih i počeo po kamenu tući svojim štapom. Tako mi Allaha, udarajući po kamenu, on je zadobio tri, četiri ili pet ožiljaka od udaranja. To je značenje Njegovih riječi: O, vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa. (Ahzab, 69)"

Da li ću činit sedždu u suri Sad?" Tada je (Ibn Abbas ) proučio: I od potomaka njegovih Davuda i Sičlejmana..." – dok nije došao do (riječi): "... zato slijedi njihov Pravi put." – A zatim je rekao: "Vaš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od onih je kojima je naređeno da ih slijede."

Sedžda u suri Sad nije obavezna, ali sam ja vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako čini sedždu (učeći) tu suru."

Kad je objavljeno: Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju, to se teško dojmilo muslimanima, te oni rekoše: Allahov Poslaniče, ko od nas nije griješio (i nasilje sebi učinio)? Ne misli se na to – reče on – već se misli na mnogoboštvo. Zar niste čuli šta je Lukman rekao sinu svome savjetujući ga: O, sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, najveće nasilje."

Čuo sam nekog čovjeka kako uči (jedan ajet) za koji sam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga uči drugačije i saopćio sam mu to, a potom sam ugledao namrgođenost na njegovom licu.
– Vas obojica ste dobri (dobro proučili) – reče on – i ne podvajajte se, jer oni koji su bili prije vas razilazili su se pa su propali.

"I govore: 'Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa; ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!", rekao: "Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda. Kada su pomrli, šejtan je njihovom narodu došapnuo da na mjestima gdje su oni sjedili stave kipove i nazovu ih njihovim imenima, pa su tako i uradili. Oni nisu bili obožavani sve dok ovi nisu pomrli a znanje iščezlo, tek tada su bili obožavani.

"Neki je čovjek čuo drugog čovjeka kako stalno ponavlja (suru) Ihlas (Kul huvallahu ehad), pa je ujutro otišao Allahovom Poslaniku, a.s., i to mu ispričao, smatrajući da sura Ihlas nije toliko vrijedna. Allahov mu je Poslanik, a.s., tada rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ona vrijedi trećinu Kurana."

Napajao sam neke ljude u stanu Ebu Talhe, a vino im je tada bilo sok od izgnječenih nezrelih datula. Poslije je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio glasniku, koji je oglasio: Znajte, vino je zabranjeno!" Tada mi je, kaže Enes, Ebu Talha rekao: Izađi i prolij ga!" Tada sam izašao i prolio ga, te je teklo putevima Medine. Kasnije je neko od (svijeta) rekao: "Pa neki su ljudi poginuli, a ono im je bilo u stomacima", na što je Allah objavio ajet: "Onima koji su vjerovali i radili dobra djela nema grijeha za ono što su jeli"

Upitao sam Selemu ibn Abdurrahmana o tome šta je prvo objavljeno od Kur'ana. Odgovorio mi je da je prvo objavljeno: 'Ja ejjuhel-muddessir... (O, ti pokriveni...)' 'Govore da je prvo objavljeno: 'Ikre bismi Rabbike...' ('Uči, u ime Gospodara svoga...')', rekao sam ja, a on mi je na to kazao: 'Ja sam o tome pitao Džabira, pa sam i ja njemu rekao tako kako ti kažeš meni, i on mi je rekao: 'Neću ti reći ništa drugo do ono što je nama rekao Božiji Poslanik, s.a.v.s. Kazao je: 'Jedan mjesec bio sam povučen u pećini Hira, pa kad sam s tim završio, sišao sam naniže kad me je neko pozvao. Pogledao sam ispred i iza sebe, desno i lijevo, no nisam nikoga vidio. Zatim me opet neko pozvao i ja sam podigao glavu, kad on sjedi na prijestolju u zraku', tj. Džibril, 'i mene je obuzelo silno drhtanje. Potom sam otišao Hatidži i govorio joj: 'Pokrijte me! Pokrijte me!', i oni su me umotali i polili me vodom. Tada je Allah objavio: 'O, ti pokriveni, ustani i opominji, i Gospodara svoga veličaj, i odjeću svoju očisti!''" (Hadis bilježe Buhari, 4922, i Muslim, 161.)

[1] El-Mudessir, 1.

[2] El-Muddessir, 1-4.

"Poslanik mi je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Uči mi Kuran! – Allahov Poslaniče, da ja tebi učim Kuran, a tebi je objavljen?!, rekoh. Da, odgovorio je. Ja sam tada počeo učiti suru En-Nisa, sve dok nisam došao do ajeta: A šta će biti onog Dana kada protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? (En-Nahl 89). Reče: Dosta ti je! Okrenuo sam se prema njemu kad mu oči plaču. (Buhari 5050)

"Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako uči Kuran jašući na svojoj ženskoj ili muškoj devi, koja ga je nosila. Učio je suru El-Feth ili nešto iz sure El-Feth, lahkim učenjem učio je sa terdžiom." (Buhari 5047)

"Upitali su Enesa o tome kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio (Kuran), pa je odgovorio da je on (prilikom učenja) izgovarao dužine. Zatim je proučio: Bismillahir-rahmanir-rahim!, otežući bismillah, zatim er-rahman i er-rahim. (Buhari 5046)