Koja god osoba bude nepravedno ubijena prvi će Ademov sin imati udio u tome grijehu (možda je Sufjan rekao: u njenoj krvi), jer je on prvi počinio ubistvo." (Buhari)

"Vjerovjesnik, a.s. je, rekao: Vi ćete, sigurno, slijediti običaje onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin. Pa ako oni budu ušli i u gušterovu rupu, vi ćete ih slijediti! Allahov Poslaniče, upitali smo, (misli li se na) židove i kršćane? Na koga bi drugog?, odgovori on." (Buhari)

"Neće nastupiti Smak svijeta sve dok moj ummet ne bude prihvatio djela prijašnjih naraštaja, pedalj po pedalj, aršin po aršin!" "Allahov Poslaniče", upita neko, "da li Perzijanaca i Bizantinaca?" "A ko su ljudi, ako nisu oni?", odgovori on. (Buhari)

"Omer b. Hattab je pitajući o slučaju kada trudnica bude udarena u stomak, pa pobaci dijete rekao: Je li iko od vas od Vjerovjesnika, a.s, čuo išta o tome? Ja (sam čuo), rekoh, pa me je Omer onda upitao da kažem šta (sam čuo). Rekao sam: Čuo sam Vjerovjesnika, a.s., kad je rekao: Za njega treba (kao krvarinu) osloboditi roba ili robinju. Na to mi on reče: Budi uporan sve dok mi ne dovedeš svjedoka za to što si rekao! Onda sam krenuo i našao Muhammeda b. Meslemu. Doveo sam ga, pa je posvjedočio da je i on čuo Vjerovjesnika, a.s., kad je rekao: Za njega treba (kao krvarinu) osloboditi roba ili robinju." (Buhari)

"Ne smije se zavidjeti, osim u dva slučaja: čovjeku kojem je Allah dao bogatstvo i omogućio mu da ga troši na putu istine, i čovjeku kojem je Allah dao mudrost, pa on po njoj sudi i njoj druge podučava." (Buhari)

"Jedna je žena došla Vjerovjesniku, a.s., i rekla: Moja se majka zavjetovala da će obaviti hadž, ali je umrla, i zbog toga ga nije uspjela obaviti. Hoću li ja za nju obaviti hadž? On joj je (na to) odgovorio: Da, obavi hadž za nju! Šta misliš: da ti je majka ostala dužna, bi li ti umjesto nje vratila dug? - Da, odgovorila je. Izvršite ono što Njemu pripada, jer Allah je najpreči da se Njegovo ispuni!, reče on." (Buhari)

"Jedan je beduin došao Allahovom Poslaniku, a.s., i rekao mu: Moja je žena rodila crno muško dijete, pa sam ga ja zanijekao! Allahov ga Poslanik, a.s., upita: Imaš li ti deva? Da, odgovori ovaj. Kakve su boje?, upita Poslanik, a.s. Crvene, odgovori on. A ima li među njima ijedna siva? Ima i sivih među njima, reče ovaj. Zatim ga Poslanik, a.s., upita: Šta misliš, odakle je to došlo? On odgovori: Allahov Poslaniče, to je sličnost s nekim od predaka. Tada Vjerovjesnik, a.s., ne dopuštajući mu da se odrekne djeteta, reče: Možda i dijete sliči nekome od predaka." (Buhari)

"Kada je Allahovom Poslaniku, a.s., objavljeno: Reci: On je kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad glava vaših..., on je rekao: Utječem se Tvome licu! Kada su objavljene riječi: ... ili ispod vaših nogu..., on je rekao: Utječem se Tvome licu!, a kada je objavljeno: ... ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih iskusite, rekao je: To je dvoje blaže (ili je rekao: slabije)." (Buhari)

Čuo sam Vjerovjesnika, a.s., kad je rekao: Kome Allah želi dobro, olakša mu da shvati vjeru. Ja samo dijelim (znanje), a Allah (ga) daje. Bit će stalno u mome ummetu onih koji su na pravome putu, sve dok ne nastupi Smak svijeta (ili je rekao: dok ne dođe Allahova odredba)." (Buhari)

"Jedna će skupina iz moga ummeta stalno biti istaknuta, sve dok im ne dođe Allahova odredba, a oni tako (vidljivo) istaknuti." (Buhari)

"Jedna je žena došla Allahovom Poslaniku, a.s., i rekla: Allahov Poslaniče, odoše muškarci (ispred nas) zato što se njima (više) obraćaš. Odvoji, stoga, jedan dan za nas, pa da i nas podučiš onome čemu je tebe Allah poučio! On joj je odgovorio: Sakupite se toga i toga dana na tom i tom mjestu! Nakon što su se sakupile, došao im je Allahov Poslanik, a.s., i podučavao ih onome čemu je Allah njega poučio. Između ostaloga, rekao im je: Koja god od vas doživi da joj umre troje djece to će joj biti zaštita od Vatre. Tada je jedna od njih upitala: Allahov Poslaniče, a dvoje? Ona je to pitanje ponovila još dva puta, pa je on rekao: I dvoje, i dvoje, i dvoje." (Buhari)

"Čuo sam Džabira b. Abdullaha kako priča: Razbolio sam se, pa je Allahov Poslanik, a.s., došao s Ebu-Bekrom da me obiđe. Došli su pješice. Kada su stigli, ja sam bio u nesvijesti. Allahov je Poslanik, a.s., tada uzeo abdest i polio me tom vodom. Ja sam se osvijestio i upitao: Allahov Poslaniče, šta ću uraditi sa svojim imetkom? (Moguće je da je Sufjan rekao kako je on kazao: Allahov Poslaniče, kako ću odlučiti o svom imetku?) Ali, on mi nije ništa odgovorio sve dok nije objavljen ajet o nasljedstvu." (Buhari)

"Upitao sam Ebu-Vaila: Da li si učestvovao u Bici na Sifinu?, pa mi je on odgovorio: Da, i tamo sam čuo Sehla b. Hunejfa kad je rekao..." Također nam je pričao Musa b. Ismail, a njemu Ebu-Avana, prenoseći od Ameša, a on od Ebu-Vaila da je rekao: "O ljudi, nemojte se pouzdavati u svoje mišljenje u pogledu vjere! Ja sam se na dan Ugovora na Hudejbiji (Ebu-Džendela) našao u takvoj situaciji da bih odbio naređenje Allahovog Poslanika, a.s., da sam ga ikako mogao odbiti! Mi nikada nismo stavili svoje sablje na ramena zbog nekog teškog događaja, a da nam one nisu olakšale stanje i razjasnile nam prilike, osim u ovom našem slučaju (tj. Bici na Sifinu)." Ebu-Vail također je rekao: "Učestvovao sam (u Bici) na Sifinu, a kako je ružan Sifin!" (Buhari)

"Abdullah b. Amr, idući na hadž, došao je kod nas, pa sam ga čuo kako govori: Vjerovjesnik, a.s. je, rekao: Nakon što vam je dao znanje, Allah ga neće povući tako što će ga oduzeti, nego će ga povući tako što će učiniti da nestane učenih ljudi. Nakon toga će ostati ljudi neznalice, pa će, kada budu pitani, davati odgovore po vlastitom nahođenju. Tako će oni zavoditi druge, a i sami će biti u zabludi.
Ja sam to ispričao Aiši, supruzi Vjerovjesnikovoj, a.s., pa kada je Abdullah b. Amr ponovo obavljao hadž, ona me je zamolila: Sestriću, otiđi do Abdullaha i provjeri ono što si mi prenio od njega! Otišao sam do njega i upitao ga o tome, pa mi je on ponovo ispričao isto što i prvi put. Potom sam se vratio Aiši i to joj saopćio, a ona se zadivila rekavši: Tako mi Allaha, zaista je Abdullah b. Amr zapamtio!" (Buhari)

"Upitao sam Enesa da li je Allahov Poslanik, a.s., Medinu učinio zaštićenim područjem (haremom), pa mi je On odgovorio: Da, od toga i toga mjesta do toga i toga. U njoj se ne smije posjeći drvo; a ko u njoj uvede neku novotariju (u vjeru) - na njega će pasti Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i cijeloga svijeta!"
Asim kaže: "Musa b. Enes kazivao mi je da je Poslanik, a.s., rekao i: ... ili pruži utočište onome koji uvodi novotarije..." (Buhari)

Otišao sam Omeru i ušao kod njega. Malo zatim uđe i njegov vratar Jerfa i reče: Hoćeš li primiti Osmana, Abdur-Rahmana, Zubejra i Sada, jer oni traže dopuštenje da uđu? Da, odgovori on, pa su oni ušli, nazvali selam i sjeli. Zatim je Jerfa upitao: Hoćeš li primiti Aliju i Abbasa?, pa je on i njima dopustio da uđu. (Nakon što je ušao), Abbas reče: Vladaru pravovjernih, presudi između mene i ovog nepravednog čovjeka! Njih dvojica optuživali su jedan drugog. Vladaru pravovjernih, reče tada skupina u kojoj je bio Osman i oni koji su s njim došli, presudi njima dvojici i rastereti ih! Polahko!, reče Omer, zaklinjem vas Allahom, Onim s čijim dopuštenjem opstoje i nebo i Zemlja, da li znate da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Mi se (poslanici) ne nasljeđujemo: ono što ostavimo to je sadaka! (Ovim je Allahov Poslanik, a.s., mislio na sebe.) Tako je rekao, potvrdi spomenuta skupina, pa se Omer okrenu Aliji i Abbasu i reče im: Zaklinjem vas Allahom, znate li vas dvojica da je Allahov Poslanik, a.s., to rekao? Da, potvrdiše njih dvojica.
Onda Omer reče: Ja ću vam, zaista, ispričati taj slučaj. Allah je posebno darovao Svome Poslaniku, a.s., dio imetka koji nije dao nikome drugom osim njemu. Zaista je Allah rekao: ... radi onoga što je Allah od njih, kao plijen, darovao Poslaniku Svome... do kraja ajeta. Ta je imovina pripadala isključivo Allahovom Poslaniku, a.s., a opet, tako mi Allaha, on je nije, mimo vas, uzeo samo za sebe, niti ju je prisvojio, ne dajući vam ništa. On je od nje i vama dao i razdijelio ju je među vama, tako da je od toga i njemu ostao jedan dio imetka. Iz tog je imetka Vjerovjesnik, a.s., opskrbljivao svoju porodicu za godinu dana, a ono što bi ostajalo upotrebljavao bi u svrhe u koje se upotrebljava imetak koji je Allahov. Tako je Vjerovjesnik, a.s., postupao sve do kraja svoga života. Zaklinjem vas Allahom, da li vi to znate? Da, odgovoriše oni. Potom on upita Aliju i Abbasa: Zaklinjem i vas Allahom, da li vas dvojica to znate? I njih dvojica potvrdiše da znaju.
(Omer potom nastavi): Zatim je Allah dao da umre Vjerovjesnik, a.s., pa je Ebu-Bekr rekao: Ja sam nasljednik Allahova Poslanika, a.s.! Uzeo je taj imetak i postupao s njim onako kako je i Allahov Poslanik, a.s., postupao. Vas ste dvojica tada, (reče Omer) pa se okrenu Aliji i Abbasu, tvrdili da je Ebu-Bekr s tim imetkom uradio to i to, a Allah dobro zna da je on u tome bio iskren, čestit i razborit i da je slijedio istinu. Zatim je Allah dao da umre Ebu-Bekr, pa sam ja rekao: Ja sam nasljednik Allahovog Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra! Zato sam uzeo taj imetak (i držao ga) dvije godine, postupajući s njim onako kako je postupao Allahov Poslanik, a.s., i onako kako je postupao Ebu-Bekr. A onda ste mi došli vas dvojica s istim riječima i istim zahtjevom. Ti si mi (Abbase) došao tražiti dio imetka svoga bratića, a ovaj (Alija) mi je došao tražeći dio za svoju ženu od njezina oca. Ja sam vam tada rekao: Ako želite, predat ću ga vama dvojici, pod uvjetom da Allahu dato obećanje i obavezu da ćete postupati s njim onako kao što je s njim postupao Allahov Poslanik, a.s., i kao što je s njim postupao Ebu-Bekr, i kao što sam ja s njim postupao otkada sam ga preuzeo - ne kršite. U suprotnom, nemojte mi se obraćati tražeći taj imetak! Vi ste tada rekli: Predaj nam ga pod tim uvjetom!, pa sam vam ga predao. Zaklinjem vas Allahom, da li sam ga tako predao njima dvojici? - Da, odgovoriše oni iz skupine, pa se on okrenuo Aliji i Abbasu i upitao: Zaklinjem i vas Allahom, da li sam ga tako predao vama dvojici? - Da, odgovorili su. Pa zar tražite od mene drukčiju presudu? Tako mi Onoga s čijom dozvolom opstoje nebo i Zemlja, neću u pogledu toga donijeti drukčiju presudu do Smaka svijeta! Ako se ne možete brinuti o njemu, predajte ga meni, pa ću se ja umjesto vas brinuti o njemu!, reče im Omer." (Buhari)

"Uvejmir Adžlani došao je Asimu b. Adiju i upitao ga: Šta misliš: ako neki čovjek zatekne svoju ženu s drugim čovjekom pa ga ubije, da li ćete ga ubiti zbog toga? Upitaj mi to, Asime, Allahovog Poslanika, a.s.! Asim je to i uradio, ali Vjerovjesnik, a.s., nije volio takva pitanja i upućivao je prijekor (onima koji ih postavljaju). Nakon što se Asim vratio i obavijestio Uvejmira da Vjerovjesnik, a.s., ne želi da ga o tome pitaju, on reče: Tako mi Allaha, ja ću otići do Vjerovjesnika, a.s.! Otišao je do njega, ali je Uzvišeni Allah već bio objavio dio Kurana povodom Asimova slučaja, pa mu je Poslanik, a.s, rekao: Allah je povodom vašeg slučaja objavio dio Kurana! Potom ih je pozvao oboje, pa su došli (i optužili jedno drugo), prizivajući prokletstvo na onoga koji laže. Nakon toga Uvejmir reče: Allahov Poslaniče, ako bih je zadržao kod sebe, to bi značilo da sam slagao na nju! Zato se rastavio od nje, iako mu Vjerovjesnik, a.s., nije rekao da je pusti. Od tada se rastava braka u takvim slučajevima uobičajila. Vjerovjesnik, a.s. je, nakon toga rekao: Pričekajte dok se porodi, pa ako dijete bude crvenkasto i malo poput geka (vrsta guštera), ne vidim druge mogućnosti nego da je on slagao. A ako rodi dijete krupnih, crnih očiju i velike zadnjice, onda smatram jedino mogućim da je on o njoj rekao istinu. Kada je rodila, dječiji je izgled ukazivao na loše djelo." (Buhari)

"Allahov je Poslanik, a.s., kada je bio bolestan, rekao: Naredite Ebu-Bekru da imami ljudima! Ja mu tada rekoh: Ako Ebu-Bekr stane na tvoje mjesto, plakat će, pa ga ljudi neće čuti, zato reci Omeru da im on klanja! Usprkos tome on je ponovio: Naredite Ebu-Bekru da imami ljudima! Onda sam ja rekla Hafsi: Reci mu: Ako Ebu-Bekr stane na tvoje mjesto plakat će, pa ga ljudi neće čuti, zato reci Omeru da im on klanja! Hafsa je tako i uradila, a onda je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Zaista ste vi iste kao one žene s Jusufom, a.s.! Naredite Ebu-Bekru da imami ljudima!" Hafsa je tada rekla Aiši: "Nisam postigla ništa bolje nego ti." (Buhari)

"Zamalo se nisu upropastila dvojica plemenitih, tj. Ebu-Bekr i Omer. Kada je Vjerovjesniku, a.s., došla delegacija plemena Temim, jedan je od njih dvojice (za vođu toga plemena) predložio Akrea b. Habisa Temimija Hanzalija, koji je pripadao ogranku Mudžaši, a drugi je predložio drugoga. Tada je Ebu-Bekr rekao Omeru: Želio si samo da mi se suprotstaviš!, na što mu je Omer odgovorio: Nisam ti se želio tek suprotstaviti! Tako su oni povisili tonove pred Vjerovjesnikom, a.s., pa je objavljeno: O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena djela vaša, a da vi to i ne primijetite! One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom - a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti - čeka oprost i nagrada velika."
Ibn-Ebu-Mulejka kaže da je Ibn-Zubejr rekao: "Nakon toga Omer bi" - a to nije naveo za svoga djeda, tj. Ebu-Bekra - "uvijek kada bi se obraćao Vjerovjesniku, a.s., govorio tiho i nedovoljno glasno, (i ne bi podizao glas) sve dok Poslanik, a.s., ne bi zatražio pojašnjenje njegovih riječi." (Buhari)

"Vjerovjesnik, a.s., odredio je olakšicu u nečemu, ali je neki ljudi nisu prihvatili. Kada je to čuo, Vjerovjesnik, a.s., izrekao je zahvalu Allahu, a zatim rekao: Šta je tim ljudima koji se ustežu od onoga što ja činim? Tako mi Allaha, ja od svih njih najbolje poznajem Allaha i najviše Ga se bojim!" (Buhari)