Buharija

Pričao nam je Muhammed b. Mukatil, njemu Veki, prenoseći od Nafija b. Omera, a on od Ibn-Ebu-Mulejke da je kazivao:

"Zamalo se nisu upropastila dvojica plemenitih, tj. Ebu-Bekr i Omer. Kada je Vjerovjesniku, a.s., došla delegacija plemena Temim, jedan je od njih dvojice (za vođu toga plemena) predložio Akrea b. Habisa Temimija Hanzalija, koji je pripadao ogranku Mudžaši, a drugi je predložio drugoga. Tada je Ebu-Bekr rekao Omeru: Želio si samo da mi se suprotstaviš!, na što mu je Omer odgovorio: Nisam ti se želio tek suprotstaviti! Tako su oni povisili tonove pred Vjerovjesnikom, a.s., pa je objavljeno: O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena djela vaša, a da vi to i ne primijetite! One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom - a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti - čeka oprost i nagrada velika."
Ibn-Ebu-Mulejka kaže da je Ibn-Zubejr rekao: "Nakon toga Omer bi" - a to nije naveo za svoga djeda, tj. Ebu-Bekra - "uvijek kada bi se obraćao Vjerovjesniku, a.s., govorio tiho i nedovoljno glasno, (i ne bi podizao glas) sve dok Poslanik, a.s., ne bi zatražio pojašnjenje njegovih riječi." (Buhari)