Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ubija zelembać, rekavši: On je puhao na Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem."

Kada je objavljeno: (Bit će sigurni samo) oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju", mi smo rekli: Allahov Poslaniče, a ko od nas nije nasilje sebi učinio? Nije tako kao što vi govorite – reče on. – Vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju, znači: sa mnogoboštvom (ne miješaju). Zar niste čuli riječi Lukmana svome sinu: Ne smatraj druge Allahu ravnim. Mnogoboštvo je, zaista, veliki zulum."

Jednog dana Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio je komad mesa i rekao: Na Sudnjem danu Allah će sakupiti i prijašnje i posljednje (sve ljude) na jednom mjestu, tako da će ih moći dovikati onaj koji zove i pogled ih moći obuhvatiti, i Sunce će im se jako približiti", ... i on je spomenuo hadis o šefaatu (u kojem se, pored ostalog, kaže): Oni će doći Ibrahimu i reći: – Ti si Allahov vjerovjesnik i Njegov prijatelj na Zemlji, zauzmi se za nas kod svoga Gospodara. On će se sjetiti svojih laži pa će reći: Dosta mi je moje brige! Idite Musau." Enes slijedi (Ebu Hurejru prenoseći ovaj hadis) od Vjerovjesnika.

Neka se Allah smiluje Ismailovoj majci! Da ona nije požurila, Zemzem bi bio tekući izvor."
3363. Ensari kaže da mu je Ibn Džurejdž pričao: A Kesir ibn Kesir mi je rekao: Sjedili smo ja i Osman ibn Ebu Sulejman sa Seidom ibn Džubejrom, koji je rekao: Ibn Abbas mi nije tako pričao, nego je rekao: Zaputio se Ibrahim s Ismailom i njegovom majkom – mir Allahov s njima – a ona ga je dojila i imala je mješinu – ovo nije pripisano Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem – zatim je Ibrahim došao s njom i njenim sinom Ismailom."

Pojas je prvi put od žena upotrijebila Ismailova majka. Ona je upotrijebila pregaču da bi sakrila svoj trag od Sare."
Kasnije je Ibrahim došao s njom i njenim sinom Ismailom, dok ga je ona dojila, i ostavio ih pored (temelja) Kabe, pod jednim velikim drvetom, iznad Zemzema, na najuzvišenijem mjestu (kasnijeg) mesdžida Kabe. Tada u Mekki nije bilo nikoga, niti je u njoj bilo vode. On je njih dvoje ostavio tamo, a pored njih je stavio ranac s datulama i mješinu s vodom. Zatim se Ibrahim okrenuo natrag, a Ismailova majka ga je slijedila govoreći:
– O Ibrahime, gdje ideš a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema ni ljudskog bića, niti išta drugo? – To mu je rekla nekoliko puta, ali se on nije obazirao na nju, te ona reče: – Je li ti Allah ovo naredio?
– Da – odgovori on.
– Dakle, On nas neće upropastiti – reče ona, a zatim se vrati.
Ibrahim se udaljavao sve dok nije došao do pijevoja, tako da ga oni ne vide, a onda se licem okrenuo prema Kabi i zamolio ovim riječima podigavši ruke i rekavši: "Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije", do riječi – "da bi zahvalni bili."
Ismailova majka je dojila Ismaila i pila tu vodu sve dok se nije potrošilo ono što je bilo u mješini, a zatim je ožednjela, a ožednio joj je i sin, te je ona počela gledati na njega, a on se previja – ili je rekao – prevrće. Potom je ona otrčala ne mogavši gledati kako se on (muči), i vidjela Safu, koja je bila najbliže brdo do nje, te se popela na njega, a zatim se okrenula prema dolini i pogledala ne bi li koga ugledala, ali nikoga nije vidjela. Onda se spustila sa Safe, i pošto je stigla u dolinu, podigla je kraj svoje košulje, a zatim potrčala kao što čovjek u nevolji trči, dok nije prešla dolinu. Potom je došla do Merve, (brežuljak) popela se na nju i pogledala ne bi li koga ugledala, ali nije vidjela nikoga. Učinila je tako sedam puta. Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: To je saj (trčanje) ljudi između (Safe i Merve)."
Kada se popela na Mervu, čula je nekakav glas i rekla: Šuti!", misleći na sebe, a potom osluhnula i čula isto pa rekla: Omogućio si mi da te čujem, ako kod tebe ima pomoći, (pomozi)." I odjednom je (ugledala) meleka na mjestu gdje je Zemzem. Čeprkao je nogom ili krilom sve dok se nije pojavila voda. Ona je poče zagrađivati, pokazivati rukom ovako i grabiti vode u svoju mješinu, a voda je šikljala poslije njena zahvatanja. Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Neka se Allah smiluje Ismailovoj majci; da je ostavila Zemzem – ili je rekao – da nije zahvatala vodu – Zemzem bi bio tekući izvor."
Kaže (Ibn Abbas): Ona se napila i podojila svoje dijete, te joj melek reče: Ne bojte se propasti! Ovdje će biti Bejtullah (Kaba), koju će sagraditi ovaj dječak i njegov otac, a Allah neće upropastiti njezine stanovnike."
Kada je bila (Kaba) uzdignuta iznad zemlje, poput brežuljka, bujice su nalijetale na nju i krnjile je s desne i s lijeve strane.89 I tako je bilo sve dok pokraj njih nije naišla jedna skupina (iz plemena) Džurhum, ili porodica iz Džurhuma, dolazeći iz pravca Kedaa. Odsjeli su u podnožju Mekke, vidjeli pticu kako kruži i rekli:
Ova ptica sigurno kruži oko vode, a mi poznajemo ovu dolinu. U njoj nema vode." Potom oni poslaše jednog ili dvojicu izaslanika, a kad oni nađoše vodu, vratiše se i saopćiše im vijest o vodi. Uputiše se tamo, i kako kaže (prenosilac: zatekoše) Ismailovu majku pored vode.
Rekli su:
– Da li ćeš nam dozvoliti da se kod tebe nastanimo?
– Da – reče ona – ali vi nemate prava na vodu.
– Dobro – rekoše oni.
Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: To je zateklo Ismailovu majku, a ona je voljela druževnost."
Oni su se (tu) nastanili i poslali po svoje porodice, pa su se i one s njima nastanile. Kad je u (Mekki) bila čeljad nekoliko njihovih porodica i dječak odrastao i naučio od njih arapski (jezik), dopao im se i zadivio ih kao mladić. Pošto je postao zreo, oženili su ga s jednom svojom djevojkom, a majka Ismailova je (potom) umrla.
Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim je došao da izvidi svoju zaostavštinu, ali Ismaila nije našao. Upitao je njegovu ženu za njega, a ona reče:

– Izašao je da nam traži (nešto za opskrbu).
Potom je on upita o njihovom životu i stanju, a ona reče:
– Mi smo slabo. U muci smo i nevolji – i ona mu se tako potuži, a on reče:
– Kad ti dođe muž, prenesi mu selam i reci mu da izmijeni kućni prag.
Kada je Ismail došao, kao da je osjetio, upita:
– Da li vam je iko dolazio?
– Da – reče ona – došao nam je takav i takav starac i pitao nas o tebi, pa sam mu saopćila (gdje si). Pitao me je kakav nam je život, pa sam ga izvijestila da smo u oskudici i nevolji.
– Da li ti je nešto oporučio? – upita on, a ona reče:
– Da, naredio mi je da ti prenesem selam i kažem da promijeniš kućni prag.

– To je moj otac, i on mi je naredio da se rastanem s tobom, idi svojima! – reče on i pusti je, a potom se od njih oženi drugom.
Ibrahim nije dolazio koliko je Allah htio, a potom im je došao, ali ga (opet) nije našao (kod kuće), pa je ušao kod njegove žene i zapitao je o njemu. Ona je rekla:
– Izišao je da nam traži (nešto za opskrbu).
– Kako vi? – reče on i upita je o njihovom životu i stanju.
– Mi smo u dobru i blagostanju – reče ona i zahvali se Allahu.
– Šta imate za hranu? – upita on.
– Mesa – odgovori ona.
– A šta imate za piti? – reče on.
– Vode – odgovori ona.
– O, moj Gospodaru, podari im berićet u mesu i vodi – reče on.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Oni tada nisu imali žita, a da su ga imali, zamolio bih im (za berićet) u njemu."
– Neće se niko izvan Mekke osloniti samo na njih dvoje – reče on – a da mu to bude dovoljno.
– Pa, kad ti dođe muž – reče (Ibrahim) – prenesi mu selam i naredi mu da učvrsti prag svojih vrata.
Kada je Ismail došao upita:
– Da li vam je neko dolazio?
– Da, došao nam je starac lijepa izgleda – reče ona i pohvali ga – pitao me o tebi, pa sam mu saopćila (šta radiš), a zatim me pitao kako živimo, te sam mu saopćila da smo dobro.
– Da li je išta poručio? – upita on, a ona reče:
– Da, on ti šalje selam i naređuje ti da učvrstiš kućni prag.
– To je moj otac – reče on – a ti si taj prag, i naredio mi je da te držim.

Potom on nije dolazio koliko je Allah htio, a onda je poslije toga došao i zatekao Ismaila kako sebi zarezuje strijele pod onim velikim drvetom blizu Zemzema. Kad ga je ugledao, ustao je ispred njega, te njih dvojica postupiše kao što postupa otac sa sinom i sin sa ocem (zagrliše se, rukovaše se i sin poljubi ocu ruku), a potom on reče:
– O, Ismaile, Allah mi je naredio jednu stvar.
– Pa uradi ono što ti je naredio tvoj Gospodar – reče on.
– A ti ćeš mi pomoći? – priupita (Ibrahim).
– Ja ću ti pomoći! – reče on.
– Allah mi je naredio da sagradim Kabu ovdje – reče on i pokaza na brežuljak koji se uzdizao iznad svoje okolice.

Tada su, kaže (prenosilac), podigli temelje Kabe. Ismail je donosio kamenje, a Ibrahim je gradio. Kad se građevina uzdigla, on je donio ovaj kamen i postavio mu ga, pa je (Ibrahim) stao na njega. Tako je on gradio, a Ismail mu donosio kamenje. Obojica su govorili:
Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš."
I tako su oni gradili, kaže (prenosilac) kružeći oko Kabe i govoreći:
Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš."

Kada se desilo između Ibrahima i njegove porodice ono što se desilo, on je krenuo s Ismailovom majkom. Imali su mješinu s vodom, pa je Ismailova majka pila iz te mješine, a mlijeko je obilno priticalo njezinom djetetu. Kad je stigla u Mekku, ostavio ju je pod jednim velikim drvetom, a potom se Ibrahim vratio svojoj ženi (Sari). Ismailova majka ga je slijedila sve dok nisu došli u Keda, a onda ga je pozvala otraga:
– O, Ibrahime, kome nas ostavljaš?
– Allahu – reče on.
– Zadovoljna sam Allahom – reče ona.
Potom se ona vratila, kaže (prenosilac), i počela piti iz one mješine, a mlijeko je obilno priticalo njezinom djetetu, ali kad je vode nestalo, ona je rekla: Da odem i pogledam, možda ću nekoga primijetiti." I ona je, kaže (prenosilac), otišla i popela se na Safu, te pogledala. Gledala je hoće li ikoga zapaziti, ali nikog nije primijetila. Pošto se spustila u dolinu, potrčala je i došla na Mervu. Učinila je tako nekoliko puta, a potom rekla: Da odem i vidim šta je on uradio", misleći na dijete. Otišla je i pogledala, kad Ismail je u takvom stanju kao kad se zahropti pred smrt. Duša joj ne dade mira, i ona reče: Da odem i pogledam, možda ću zapaziti nekoga." Otišla je i popela se na Safu, pa pogledala i gledala dugo, ali nikoga nije primijetila. Tako je upotpunila sedam (pretrčavanja između Safe i Merve), a zatim rekla: Da odem i vidim šta je on uradio." I odjednom je čula neki glas, te rekla:
– Pomozi, ako kod tebe ima ikakva dobra!
Džibril se ukaza i, kaže (prenosilac), ovako udari svojom nogom, i zagreba svoju nogu u zemlju, te voda provre, kaže (prenosilac). Ismailova majka se začudi i poče kopati. (Ibn Abbas) kaže da je Ebul-Kasim, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Da ga je ostavila, voda bi bila tekuća."
Kaže (Ibn Abbas): Potom je ona počela piti vodu, a mlijeko je obilno priticalo njezinom djetetu."
Kaže (dalje Ibn Abbas): Kasnije je kroz tu dolinu naišla skupina ljudi iz plemena Džurhum, i iznenada primijetila jednu pticu. Kao da im je to bilo čudno, pa rekoše: Ptica bude samo iznad vode. Potom oni poslaše jednog izaslanika i on pogleda, kad ono voda! On dođe njima i obavijesti ih (o tome), te oni dođoše njoj i rekoše: Majko Ismailova, hoćeš li nam dozvoliti da budemo s tobom, ili da stanujemo s tobom?"
I (tako je među njima) odrastao njezin sin i oženio se s jednom njihovom djevojkom.
Kaže (Ibn Abbas): Kasnije je Ibrahimu naumpalo (da ih posjeti) te reče svojoj ženi: Ja ću malo pogledati svoju ostavštinu."
Kaže (Ibn Abbas): On je došao i nazvao selam, a potom upitao:
– Gdje je Ismail?
– Otišao je da lovi – odgovori njegova žena, a on reče:
– Kad dođe, reci mu da promijeni prag svojih vrata.
Pošto je on došao, ona mu to saopći, a on reče: To si ti, idi svojima!"
Kaže (Ibn Abbas): Potom se opet Ibrahim dosjetio (da ih posjeti), te reče svojoj ženi:
– Ja ću malo pogledati svoju ostavštinu.
I on je, kaže (Ibn Abbas), došao i upitao:
– Gdje je Ismail?
– Otišao je da lovi, reče njegova žena, a potom nastavi: – Zar nećeš malo odsjesti, nešto pojesti i popiti?
– Šta imate za jelo i piće? – upita on, a ona odgovori:
– Hrana nam je meso, piće nam je voda.
– Moj Gospodaru, daj im berićet u njihovoj hrani i piću – reče (Ibrahim).
Kaže (Ibn Abbas) da je Ebul-Kasim, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "(Ovaj) berićet je od Ibrahimove dove."
Kaže (dalje Ibn Abbas): – Zatim se Ibrahim sjetio (da ih opet posjeti), te rekao svojoj ženi: Ja ću pogledati svoju ostavštinu. I on dođe i zateče Ismaila iza Zemzema, kako sebi popravlja strijele. Reče mu:
– Ismaile, tvoj Gospodar mi je naredio da Mu gradim Hram.
– Poslušaj svoga Gospodara – reče (Ismail).
On mi je naredio da mi pomogneš u tome – reče (Ibrahim).
– Dakle, učinit ću to – reče on to ili tako nešto.
Kaže (Ibn Abbas): I njih dvojica počeše (raditi). Ibrahim je zidao, a Ismail dodavao kamenje, dok su obojica govorili: Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš."
(Ibn Abbas) nastavlja: "Kad se građevina uzvisila i starac onemoćao da prenosi kamenje, stao je na kamen Mekami (Ibrahim), pa mu je (Ismail) dodavao kamenje, a obojica govorahu: Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je tražiti zaštitu za Hasana i Husejna govoreći: Vaš otac (Ibrahim, alejhis-selam) ovim (riječima) tražio je zaštitu za Ismaila i Ishaka: Tražim zaštitu s potpunim Allahovim riječima od svakog šejtana i otrovnice i od svakog oka urokljivoga."

Mi smo preči (da sumnjamo u način proživljenja) od Ibrahima kad je rekao: Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljavaš! On reče: Zar ne vjeruješ? Vjerujem – odgovori on – ali bih da mi se srce smiri." – Neka se Allah smiluje Lutu, on se oslanjao na jak oslonac! – Da sam ostao u zatvoru onoliko koliko je ostao Jusuf, odazvao bih se onom koji poziva (na izlazak iz zatvora).

"Neka Allah oprosti Lutu, on se zaista oslanjao na Nekog snažnog."

Plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog, praunuk plemenitog je Jusuf, sin Jakuba, unuk Ishaka, praunuk Ibrahima – neka im se Allah smiluje."

Ko je najplemenitiji čovjek? – Onaj koji najviše Allahu ibadet čini – reče on. – Ne pitamo te o tome – rekoše oni, a on reče: – Pa, najplemenitiji čovjek je Jusuf, Allahov vjerovjesnik, sin Allahovog vjerovjesnika, unuk Allahovog vjerovjesnika, praunuk Allahovog prijatelja. – Ne pitamo te o tome – rekoše oni (opet). – Onda me pitate – reče on – o rodovima Arapa. Oni od vas koji su bili najbolji (dok su bili) u neznaboštvu, najbolji su i u islamu ako postanu učeni. Pričao mi je Muhammed ibn Selam, njemu saopćio Abde od Ubejdullaha, on od Seida, ovaj od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj hadis.

Neka se Allah smiluje Lutu, on se oslanjao na Nekog Snažnog. Da sam ostao u zatvoru onoliko koliko je ostao Jusuf, a zatim mi došao glasnik (da iziđem iz zatvora), odazvao bih mu se."

Plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog, praunuk plemenitog je Jusuf, sin Jakubov, unuk Ishakov, praunuk Ibrahimov – Allah bio njima zadovoljan."

Kad se jednom prilikom Ejjub kupao go, na njega je pala skupina zlatnih skakavaca. On ih poče sakupljati u svoje odjeće, a njegov Gospodar ga viknu: Ejjube, zar ti Ja nisam dao veće bogatstvo od onog koje ti vidiš?" Da, Gospodaru" – reče on – ali ja bez Tvoga blagoslova ne mogu (biti bogat)."

Kad je došao na peto nebo, kad – Harun." – Ovo je Harun – reče on – nazovi mu selam. – Ja sam mu nazvao selam, a on mi odvratio i potom rekao: Dobro došao, dobri brate i dobri vjerovjesniče." Sabit i Abbad ibn Ebu Ali slažu se (s Katadom, prenoseći ovaj hadis) od Enesa, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, (da je Harun spomenut na sedmom nebu).

Nijedan čovjek ne treba reći da je bolji od Junusa ibn Mettaa." – i on ga pripisa ocu. A spomenuo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje noćno putovanje i rekao: Musa je smeđ, visok, kao da je od ljudi iz (plemena) Šenue." I rekao je: Isa je kovrdžav i srednjeg je rasta."

Ovo je veliki dan, ovo je dan u kojem je Allah spasio Musaa i potopio faraonovu porodicu, pa je Musa postio iz zahvalnosti prema Allahu. Ja sam Musau preči od njih – rekao je (Resulullah, alejhis-selam) i potom postio taj dan i preporučio da se posti.

Ljudi će na Sudnjem danu biti onesviješćeni. Ja ću biti prvi koji će se osvijestiti i ugledati Musaa kako se drži za podnožje Arša. Neću znati da li se osvijestio prije mene ili je to nagrada za ono što je bio onesviješćen na Turu.

Ja i ovaj moj drug raspravljamo o Musaovom drugu, za kojeg je Musa tražio načina da se s njim sastane. Da li si ti čuo nešto o njemu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
– Da – rekao je on – čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže:
Dok je Musa bio kod nekih od izraelskih prvaka, došao mu je jedan čovjek i upitao: Znaš li ikoga učenijeg od tebe?"
Ne." – odgovorio je on.
Tada je Allah objavio Musau: Da, ima naš rob Hidr."
Potom je Musa tražio put k njemu, pa mu je riba učinjena znakom i reklo mu se: "Kada izgubiš ribu, vrati se natrag, pa ćeš ga sigurno sresti!" On je promatrao po moru (trag) spomenute ribe. Kasnije je Musau njegov sluga rekao:
Sjećaš li se kada se sklonismo uz onu stijenu? Ja sam zaboravio tu ribu, a šejtan mi smetnu s uma da se na to podsjetim."
To je baš ono što tražimo." – rekao je Musa.
Tada su se, promatrajući, vratili svojim tragom i našli Hidra. To je slučaj (Musaa s Hidrom) što ga je Allah iznio u svojoj Knjizi.

Rekao sam Ibn Abbasu da Nevf el-Bikali smatra da Musa, drug Hidra, nije Musa (Ibn Imran) Izraelićanin, nego je to sasvim drugi Musa, a on reče: Slagao je neprijatelj Božiji. Nama je pričao Ubejj ibn Kab od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Musa, držeći govor Izraelićanima, bio upitan:
Koji je čovjek najznaniji?
Ja – odgovorio je on.
Potom ga je Allah ukorio što nije to znanje prepustio Njemu te mu rekao:
Naprotiv, ima jedan Moj rob na sastavu dvaju mora, on je znaniji od tebe.
Gospodaru – reče (Musa) – a ko će me (odvesti) njemu?
A možda je Sufjan prenio: Gospodaru, kako da se s njim (susretnem)?
Uzet ćeš ribu – reče On – i stavit ćeš je u torbu, pa gdje je budeš izgubio, tu je on – a moguće da je rekao: Tamo je on.
On uze ribu i stavi je u torbu, a zatim krenuše on i njegovo momče Juša ibn Nun, i kada su došli do jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i Musa je zaspao, a riba se uzvrtjela i izašla, pala u more i nastavila svoj put po moru i otišla. Allah je zaustavio ribi tok vode, pa je ona postala poput luka – i on je pokazao ovako, nešto slično luku. Oni su nastavili da putuju preostali dio noći i taj dan, a kada je sutradan svanulo, (Musa) reče svome momčetu: Daj nam naš doručak! Zbilja nas je od ovog našeg putovanja spopao umor.
Musa nije osjetio umor dok nije prešao područje koje mu je Allah naredio.Tada mu momče reče: Sjećaš li se kada smo se sklonili pod onu stijenu? Ja sam zaboravio tu ribu, sam šejtan mi smetnu s uma da se na to podsjetim. Ona je skliznula u more, baš čudnovato!
Tako je riba imala putovanje, a njih dvojica čuđenje.
To je ono za čim tragamo – reče mu Musa.
Potom su se njih dvojica vratili promatrajući svoje tragove, to jest, vratili su se slijedeći svoje tragove. Kad su došli do one stijene, ugledali su čovjeka pokrivena odjećom. Musa nazva selam, a on mu odvrati i reče:
Odakle u tvojoj zemlji selam?
Ja sam Musa. – reče on.
Musa Izraelićanin? – upita (Hidr), a on odgovori:
Da, došao sam ti da me podučiš uputi (znanju) kojom si ti poučen.
O, Musa – reče on – ja imam jednu vrstu božanskog znanja kojem me je Allah podučio, i koje ti ne poznaješ, a i ti imaš jednu vrstu božanskog znanja kojem te je Allah podučio, a koje meni nije poznato.
Mogu li da te pratim? – upita (Musa).
Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati – reče on – a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš – do riječi Uzvišenog: ...vrlo krupno."156
Zatim su oni nastavili putovanje i išli morskom obalom. Pored njih naiđe jedna lađa i oni su (s lađarima) razgovarali da i njih povezu. Ovi su Hidra prepoznali pa su ih besplatno povezli. Pošto se njih dvojica ukrcaše na lađu, dođe jedan vrabac, i stade na ivicu lađe i kljunom popi jednu ili dvije kapi mora.
– O, Musa – reče mu Hidr – moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo znanje je tako malehno kao što je malo ono (što je uradio) ovaj vrabac svojim kljunom u odnosu na cijelo more.
I on iznenada uze sjekiru i odvali jednu dasku. Dok se Musa čudio, on je već bio odvalio jednu dasku. Musa mu reče:
– Šta si to uradio? Ljudi su nas besplatno povezli, a ti dođe do njihove lađe i probuši je da potopiš njezine putnike! Doista si učinio nešto vrlo krupno!
– Ne rekoh li ja – reče onaj – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?
– Ne karaj me što sam zaboravio – reče – i ne čini mi poteškoću u ovom poslu mome!
To je bio prvi Musaov zaborav.
Kad su napustili more, naišli su na dječaka koji se igrao s djecom.
Hidr ga zgrabi za glavu i svojom rukom je otkide, ovako – i Sufjan pokaza krajevima svojih prstiju kao da nešto kida.
Musa mu reče: – Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo? Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!
– Ne rekoh li ja tebi – reče onaj – da ti doista nećeš moći izdržati sa mnom?
– Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam – reče – onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao.
I njih dvojica krenuše. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid, koji samo što se nije srušio, (to jest) nagnut ovako. Sufjan napravi rukom i pokaza kao da briše nešto iznad. Nisam čuo Sufjana da spominje pridjev nagnut osim jednom.
– Došli smo tim ljudima – rekao je on – a oni nas nisu nahranili, niti su nas ugostili, i ti si se zaputio prema njihovom zidu (da ga popraviš), a mogao si zato uzeti nagradu.
– Sada se rastajemo ja i ti – reče onaj. – Da ti objasnim zašto nisi mogao da se strpiš.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Drago bi nam bilo da se Musa strpio, Allah bi nam iznio slučaj njih dvojice."
Sufjan kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Neka se Allah smiluje Musau: Da je bio strpljiv, bio bi nam ispričan slučaj njih dvojice."
Ibn Abbas je učio: Pred njima je vladar koji uzima svaku ispravnu lađu silom. A što se tiče dječaka, on je bio nevjernik, a roditelji su mu bili vjernici."
Potom mi je Sufjan rekao: To sam od njega čuo dva puta, i zapamtio sam to od njega."
Sufjanu je rečeno: "Ti si to zapamtio prije nego što si ga čuo do Amra, ili si ga zapamtio od nekog drugog?"
Od koga ću ga zapamtiti?", reče on. Da li ga je iko, osim mene pričao od Amra? Čuo sam ga od njega dva ili tri puta i zapamtio ga od njega."