Buharija | 3400
HADIS
PRIČAO NAM JE Amr ibn Muhammed, njemu Jakub ibn Ibrahim, rekavši da mu je saopćio njegov otac prenoseći od Saliha, on od Ibn Šihaba, kojem je saopćio Ubejdullah ibn Abdullah od Ibn Abbasa, da su on i Hurr ibn Kajs el-Fezari raspravljali o Musaovom drugu, za kojeg je Ibn Abbas tvrdio da je Hidr. U to vrijeme pored njih naiđe Ubejj ibn Kab te ga Ibn Abbas pozva i reče:
Ja i ovaj moj drug raspravljamo o Musaovom drugu, za kojeg je Musa tražio načina da se s njim sastane. Da li si ti čuo nešto o njemu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
– Da – rekao je on – čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže:
Dok je Musa bio kod nekih od izraelskih prvaka, došao mu je jedan čovjek i upitao: Znaš li ikoga učenijeg od tebe?"
Ne." – odgovorio je on.
Tada je Allah objavio Musau: Da, ima naš rob Hidr."
Potom je Musa tražio put k njemu, pa mu je riba učinjena znakom i reklo mu se: "Kada izgubiš ribu, vrati se natrag, pa ćeš ga sigurno sresti!" On je promatrao po moru (trag) spomenute ribe. Kasnije je Musau njegov sluga rekao:
Sjećaš li se kada se sklonismo uz onu stijenu? Ja sam zaboravio tu ribu, a šejtan mi smetnu s uma da se na to podsjetim."
To je baš ono što tražimo." – rekao je Musa.
Tada su se, promatrajući, vratili svojim tragom i našli Hidra. To je slučaj (Musaa s Hidrom) što ga je Allah iznio u svojoj Knjizi.
ARAPSKI
حَدَّثَنَا عَمْرُو بْنُ مُحَمَّدٍ، حَدَّثَنَا يَعْقُوبُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ، قَالَ حَدَّثَنِي أَبِي، عَنْ صَالِحٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، أَنَّ عُبَيْدَ اللَّهِ بْنَ عَبْدِ اللَّهِ، أَخْبَرَهُ عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ، أَنَّهُ تَمَارَى هُوَ وَالْحُرُّ بْنُ قَيْسٍ الْفَزَارِيُّ فِي صَاحِبِ مُوسَى، قَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ هُوَ خَضِرٌ، فَمَرَّ بِهِمَا أُبَىُّ بْنُ كَعْبٍ، فَدَعَاهُ ابْنُ عَبَّاسٍ، فَقَالَ إِنِّي تَمَارَيْتُ أَنَا وَصَاحِبِي، هَذَا فِي صَاحِبِ مُوسَى الَّذِي سَأَلَ السَّبِيلَ إِلَى لُقِيِّهِ، هَلْ سَمِعْتَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَذْكُرُ شَأْنَهُ قَالَ نَعَمْ سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَقُولُ " بَيْنَمَا مُوسَى فِي مَلإٍ مِنْ بَنِي إِسْرَائِيلَ جَاءَهُ رَجُلٌ، فَقَالَ هَلْ تَعْلَمُ أَحَدًا أَعْلَمَ مِنْكَ قَالَ لاَ. فَأَوْحَى اللَّهُ إِلَى مُوسَى بَلَى عَبْدُنَا خَضِرٌ. فَسَأَلَ مُوسَى السَّبِيلَ إِلَيْهِ، فَجُعِلَ لَهُ الْحُوتُ آيَةً، وَقِيلَ لَهُ إِذَا فَقَدْتَ الْحُوتَ فَارْجِعْ، فَإِنَّكَ سَتَلْقَاهُ. فَكَانَ يَتْبَعُ الْحُوتَ فِي الْبَحْرِ، فَقَالَ لِمُوسَى فَتَاهُ أَرَأَيْتَ إِذْ أَوَيْنَا إِلَى الصَّخْرَةِ، فَإِنِّي نَسِيتُ الْحُوتَ، وَمَا أَنْسَانِيهِ إِلاَّ الشَّيْطَانُ أَنْ أَذْكُرَهُ. فَقَالَ مُوسَى ذَلِكَ مَا كُنَّا نَبْغِ. فَارْتَدَّا عَلَى آثَارِهِمَا قَصَصًا فَوَجَدَا خَضِرًا، فَكَانَ مِنْ شَأْنِهِمَا الَّذِي قَصَّ اللَّهُ فِي كِتَابِهِ ".