Tako je Omer ibn el-Hattab, r.a., ustao, te započeo namaz. Oni su bili iza njega. Onda je počeo učiti glasno (tj. kako bi ih podučio početnoj dovi), pa je kazao: Subhaneke-llāhumme, ve bi-hamdike, ve tebāreke-smuke, ve te`ālā džedduke, ve lā ilāhe gajruke. Muhammed kaže: Ovu dovu prihvatamo na početku namaza. Međutim, ne smatramo da je imam treba učiti naglas, niti oni koji su iza njega. Doista je tu dovu Omer, r.a., učio naglas samo kako bi ih podučio onome o čemu su ga pitali. Isto tako je do nas doprlo od Ibrahima, a to je i mišljenje Ebu Hanife, r.a

Pokuđeno je da (klanjač) stavi ruku na struk." Ona bi govorila: Tako rade Jevreji." (Ovo bilježe Rezin i Buhari, 3458.)

"Allahov Poslanik, a.s., podučio me je sjedenju u namazu (tešehhudu), kao što me podučava suri iz Kurana – a moja je šaka bila među njegovim šakama. – Et-tehijjatu lillahi ves-salavatu vet-tajjibatu es-selamu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, es-selamu alejna ve ala ibadillahis-salihin. Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu! (Najbolji pozdravi, salavati i pohvale (riječi) pripadaju Allahu! Selam tebi, Vjerovjesniče, Allahova milost i Njegovi blagoslovi! Selam nama i Allahovim dobrim robovima! Svjedočim da nema Boga osim Allaha te da je Muhammed Njegov rob i poslanik!) – tako smo učili dok je Poslanik, a.s, bio živ među nama, a kada je preselio, učili smo: Es-selamu (selam Vjerovjesniku, a.s.)." (Buhari 6264)

To će povećati jačinu glasa." (Hadis bilježi Ibn Madža 710.)

Kad se prouči ezan za namaz, otvore se nebeska vrata i dova se prima." (Hadis je zabilježio Ahmed 3/342.)

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Imam je jemac, a mujezin pouzdanik. Allahu moj, uputi imame, a oprosti mujezinima!' Ashabi rekoše: 'Allahov Poslaniče, ti si nas pustio da se poslije tebe natječemo u učenju ezana?' On reče: 'Doći će poslije mene' (ili je rekao: '...poslije vas') 'ljudi čiji će mujezini biti najniža kategorija ljudi.'" (Hadis su zabilježili Tirmizi 207., Ebu Davud 530. i Bezzar 181/1.)

Kad god bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao u Mesdžidul-kuba, Bilal bi proučio ezan kako bi obavijestio ljude da je Poslanik, s.a.v.s., došao, pa bi se oni sakupili. Jednog dana došao je, ali s njim nije bilo Bilala, pa su crnci počeli gledali jedni u druge. Tada se Sa'd pope na palmu i prouči ezan. Poslanik ga upita: 'Šta te je ponukalo da učiš ezan, o Sa'de?' On reče: 'Poslaniče, draži si mi od oca i majke, vidio sam sasvim malo ljudi s tobom, a vidio sam da nema Bilala s tobom. Ovi crnci su počeli gledati jedni u druge, pa onda gledati u tebe, pa sam se uplašio za tebe od njih, te sam proučio ezan.' Tada mu Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Dobro si uradio, pa kad ne vidiš Bilala sa mnom, ti uči ezan!'" Sa'd je za Poslanikova, s.a.v.s., života učio ezan tri puta. (Hadis je zabilježio Taberani 4041/6.)

Izišao sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na sabah-namaz, pa pored koga bi god od ljudi prošao, pozvao bi ga na namaz, ili bi ga nogom dotakao." (Hadis je zabilježio Ebu Davud 234.)

Posljednje što mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oporučio jeste da za mujezina postavim osobu koja neće uzimati naknadu za učenje ezana." (Hadis su zabilježili Tirzmizi 209. i Ebu Davud 531.)

Neka na namaz ne poziva niko drugi, osim onoga koji ima abdest!" (Hadis je zabilježio Tirmizi 201.)

Kad budeš učio ezan, uči ga polagahno. A kad budeš ikametio, požuri. Napravi toliki razmak između ezana i ikameta da onaj što je počeo jesti može završiti s jelom, onaj ko je počeo piti (vodu) može završiti s pićem, ili onaj što ga muči može obaviti nuždu. Nemojte ustajati dok me ne ugledate!" (Hadis je zabilježio Tirmizi 195.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je dva mujezina, Bilala i slijepog Ibn Ummu Mektuma." (Predanje su zabilježili Muslim 380 i Ebu Davud.)

Naredio mi je Vjerovjesnik, s.a.v.s., da proučim ezan za sabah-namaz, pa sam ga proučio. Bilal je nakon toga htio pručiti ikamet, pa mu Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Brat iz plemena Suda proučio je ezan, a ko prouči ezan, taj uči ikamet.'" (Hadis su zabilježili Ebu Davud 514. i Tirmizi 199.)

Nemoj učiti ezan sve dok ti se zora ne razbejani (razvidi, postane očita) ovako", pa je pružio svoju ruku na stranu. (Hadis je zabilježio Ebu Davud 534.)

Bilal, r.a., proučio je ezan prije zore pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da (ponovo prouči i) poviče: 'Zaista je neki Allahov rob zaspao.'" (Hadis je zabilježio Tirmizi 203.)

Završetak ezana je: 'Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illellah.'"(Hadis je zabilježio Nesai 14/2.)

Nema izgovaranja: 'Es-salatu hajrun minen-nevm' ('Namaz je bolji od spavanja') ni u jednom od namaza osim u sabahskom." (Hadis je zabilježio Tirmizi 198.)

Izišao sam s grupom ljudi pa smo sreli Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad se vraćao s Hunejna. Tada je Poslanikov mujezin proučio ezan, a ja sam sa svojim društvom to ponavljao ismijavajući se time. Poslanik, s.a.v.s., je to čuo pa ih je pozvao i upitao: 'Čiji sam glas od vas malo prije čuo da se diže?' Oni su pokazali na mene. Tada me je Poslanik, s.a.v.s., zadržao (kako bi me posavjetovao), a ostale je pustio da idu. Zatim mi je rekao: 'Ustani i prouči ezan za namaz!' Tada me je podučio ezanu s ponavljenjem i dao mi kesicu srebrenjaka i naredio mi da budem mujezin u Meki." (Hadis je zabilježio Nesai 5/2.)

Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, poduči me načinu učenja ezana.' Tada je Poslanik potrao prednji dio moje glave i rekao: 'Reci: 'Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber', i to glasno izgovaraj. Zatim reci: 'Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah', i malo spusti glas. Zatim ponovo digni glas izgovarajući šehadet: 'Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu en lailahe illellah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah, Ešhedu enne Muhammeden resulullah. Hajje alesselah, Hajje alesselah, Hajje alelfelah, Hajje alelfelah.' Ako je sabahski ezan, onda dodaj: 'Es-salatu hajrun minen-nevm, Es-salatu hajrun minen-nevm, Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illellah.''" (Hadis je zabilježio Ebu Davud 501.)

Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio na Israu (putovanju) na nebesima, tada mu je objavljen ezan, pa se s njime spustio i njemu ga je podučio Džibril, a.s." (Hadis je zabilježio Taberani 100/9 u Evsatu)