"Dopusti mi, zapovjedniče, da ti prenesem govor što ga je održao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dan po osvojenju (Mekke); čule su ga moje uši, upamtilo ga je moje srce, a moje oči gledale dok je govorio. On je zahvalio Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: Allah je Mekku učinio svetom (zaštićenom), a ne ljudi! Nije, prema tome, dopušteno nijednom čovjeku koji vjeruje Allaha i Sudnji dan da u njoj prolijeva krv niti da u njoj siječe drveće. A ako neko to dopusti zbog borbe što ju je vodio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (da bi je osvojio), recite mu: Allah je to dopustio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne vama! Meni je On to dopustio samo zakratko, i danas joj je svetost odmah povraćena, kao što ju je jučer imala. Svako od vas prisutnih neka ovo dostavi odsutnom! Upitali su Ebu-Šurejha: Šta ti je odgovorio Amr? –Rekao je: Ja to znam bolje od tebe, o Ebu-Šurejh! Harem (Mekka) ne može biti sklonište grešnom, niti utočište bjeguncu od kazne za (prolivenu) krv, niti može biti sklonište onome koji je pobjegao zbog počinjenog nereda, odgovorio je on. (Ebu-Abdullah veli da el-harbetu znači isto što i el-belijjetu.) (Buhari)

"Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je stigao u Mekku, odbio ući u Kabu sve dok su u njoj (lažna) božanstva; naredio je da se izbace, pa su izbačena, a također i likovi Ibrahima i Ismaila, u čijim su rukama bile strelice za gatanje. Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allah ih ubio, znali su da njih dvojica nikada nisu gatali strelicama! Potom je ušao u Kabu, izgovorio tekbir u njenim krajevima i izišao ne klanjavši u njoj."
Mamer slijedi Abdus-Sameda u prenošenju hadisa od Ejjuba, a Vuhejb (u predanju) veli: "Pričao nam je Ejjub prenoseći od Ikrime, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.."

"Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Mekku, oko Kabe je bilo tri stotine i šezdeset idola. On je jednog po jednog ubadao drvetom u ruci, govoreći: Došla je istina, a nestalo je laži!, i: Došla je Istina, a laži je nestalo!." (Buhari)

"Kada je u godini osvojenja Mekke Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo (prema Mekki), a vijest o tome doprla do Kurejša, izišli su Ebu-Sufjan b. Harb, Hakim b. Hizam i Budejl b. Verka da se raspitaju i obavijeste o pokretu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Kretali su se tako dok nisu došli do Merru-Zahrana, kad tu odjednom ugledaše (brojne) vatre, kao da su arefatske. Ebu-Sufjan reče: Kakve su ovo vatre? Uistinu, kao da su vatre arefatske!, – To su vatre plemena Benu-Amr!, dodade Budejl b. Verka, a Ebu-Sufjan odvrati: Pleme Amr je manje! Tada ih je primijetila straža Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sustigla i uhvatila, a zatim dovela Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem Tom je prilikom Ebu-Sufjan primio islam, a kada je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) nastavio s kretanjem, naredio je Abbasu da zadrži Ebu-Sufjana dok bude trajao mimohod u klancu, kako bi vidio muslimane. Abbas ga je zaustavio, a plemena s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, skupina za skupinom, promicala su ispred Ebu-Sufjana. Tako je prošla jedna skupina, pa je on upitao: Abbase, ko su ovi? – Ovo je pleme Gifar, odgovorio je (Abbas), a Ebu-Sufjan reče: Nije me briga za Gifarije! Onda je naišlo pleme Džuhejna, a on je rekao isto; potom su naišli (pripadnici plemena) Sada b. Huzejma, pa je on (opet) rekao isto, a nakon toga Sulejm, (i on je rekao) isto. Tada je naišao odred kakva nije vidio, pa je upitao: A ko su ovi? – To su ensarije, odgovorio je (Abbas), a predvodi ih Sad b. Ubada, koji nosi bajrak. (A kada su se mimoilazili), Sad b. Ubada reče: Ebu Sufjane, danas je dan krvoprolića (pokolja), i danas će biti dopuštena (oskrnavljena) Kaba! – Abbase, reče na to Ebu-Sufjan, bolje bi bilo da je dan propasti (zimmara)! Naišla je, potom, najmanja skupina u kojoj su bili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi. Bajrak Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je Zubejr b. Avvam. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored Ebu-Sufjana, ovaj mu reče: Zar nisi čuo šta je rekao Sad b. Ubada?! – A šta je rekao?, upitao je. Rekao je to i to!, odgovorio je on, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Pogriješio je Sad; ovo je dan u kojem će Allah uzdignuti Kabu, i dan u kojem će prekrivena biti! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da njegov bajrak bude poboden na Hadžunu." (Urve veli: "Obavijestio me je Nafi b. Džubejr b. Mutim da je čuo Abbasa kad je rekao Zubejru b. Avvamu: Ebu-Abdullahu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ti je naredio da ovdje pobodeš njegov bajrak.") "Taj dan", kazuje on dalje, "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Halidu b. Velidu da uđe s gornje strane Mekke, iz pravca Kedaa, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je iz pravca Kudaa, pa su iz Halidove konjice taj dan ubijena dva čovjeka: Hubejš b. Ešar i Kurz b. Džabir Fihri." (Buhari)

Allahu moj! Podaj Medini bereket (blagoslov) dva puta veći od onog kakav si dao Mekki!" (Buhari)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Naređeno mi je (stanovanje) u naselju koje će ovladati ostalim naseljima. (Dvoličnjaci) govore "Jesrib", a to je Medina (grad). Ona odstranjuje (od sebe) zle ljude kao što kovačka mješina odstranjuje trosku od željeza." (Buhari)

Zapovjedniče, dozvoli mi da ti izložim govor koga je održao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sutradan po osvojenju Mekke, koga su čule moje uši, zapamtilo moje srce i gledale ga moje oči kada je govorio. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, a potom rekao: "Mekku je učinio svetom i neprikosnovenom Allah, a ne svijet. Prema tome, nikome ko vjeruje u Allaha i budući svijet nije dozvoljeno da u njoj prolijeva krv i siječe stabla. Pa ako bi neko to dozvolio, zato što je u njoj vodio borbu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, recite mu: 'Allah je to dozvolio samo Svome Poslaniku, a vama nije.' Meni je u njoj to dozvolio samo jedan dio dana, a danas se povratio status njene neprikosnovenosti - njene svetosti kao što je to bilo i jučer. Neka prisutni (ovo) prenese odsutnom!" Neko je Ebu-Šurejha upitao: "A šta je Amr odgovorio?" Rekao je: "Ebu-Šurejhe! Ja to znam bolje od tebe, ali (Mekka) ne da je utočište obijesnome, ni bjeguncu da se u nju sklanja zbog prolivene tuđe krvi, a niti bjeguncu zbog učinjenog nereda (i krađe)." (Buhari)

Nema seobe (iz Mekke) poslije ovog oslobođenja, ali je ostala borba nijet (za nju), pa kad se pozovete u borbu, odazovite se!" (Buhari)

"Sedam vrsta osoba Allah će staviti pod svoj hlad na dan kada ne bude drugog hlada osim Njegovog, i to: pravednog starješinu (imama); mladića koji odraste u pokornosti (ibadetu) svome Gospodaru: čovjeka čije je srce vezano za džamiju; dvojicu ljudi koji su se voljeli u ime Allaha, radi Njega se družili i radi Njega se rastali; čovjeka koga k sebi pozove ugledna i lijepa žena, a on joj odgovori: Bojim se Allaha; čovjeka, koji potajno dijeli milostinju tako da mu ljevica ne zna šta dijeli desnica i čovjeka koji se sjeća Allaha nasamo, a iz očiju mu istovremeno poteknu suze." (Buharija)

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s: Allah ima meleke koji obilaze po putevima tražeći one koji spominju Allaha. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, jedni druge dozivaju: Dođite onome što ste tražili! Zatim ih", kaže Ebu-Hurejra, "obaviju svojim krilima (koja ispune prostor) do ovozemaljskog neba, pa ih Gospodar njihov upita – a On bolje zna od njih: Šta kažu Moji robovi? – Slave Te, veličaju, zahvaljuju Ti i uznose Te!, odgovore oni. A jesu li Me vidjeli?, upita On, a oni odgovaraju: Ne, tako nam Allaha, nisu Te vidjeli! On ih ponovo zapita: A kako bi bilo da su Me vidjeli? – Da su Te vidjeli, bili bi Ti još više pokorni, više bi Te uznosili i više bi Te slavili!, odgovore. On ponovo zapita: A za šta mole? – Mole Te za Džennet, odgovore oni. A jesu li ga vidjeli?, upita On. Ne, tako nam Allaha, Gospodaru naš, nisu ga vidjeli! – A kako bi bilo da su ga vidjeli?, zapita On, a oni odgovore: Da su ga vidjeli, više bi za njim žudjeli, više bi ga tražili i više bi ga željeli! – A od čega traže zaštitu?, zapita On, a oni odgovaraju: Od Vatre! – A jesu li je vidjeli?, (ponovo) upita On, a oni odgovaraju: Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli! – A kako bi bilo da su je vidjeli?, (ponovo) upita On. Da su je vidjeli, više bi od nje bježali i više bi od nje strahovali, odgovore oni, a On (zatim) kaže: Ja vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio! Poslanik, a.s., dodaje: Jedan od meleka (potom) kaže: Među njima ima taj i taj, a on nije jedan od njih, nego je došao (među njih) zbog neke potrebe!, a Allah, dž.š., odgovara: Oni su ljudi u čijem društvu nije nesretan onaj koji s njima sjedi." (Buharija)

"Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Kada htjedneš ići u postelju, abdesti se kao što se abdestiš za namaz, a potom lezi na svoj desni bok i reci: Allahu, Tebi se predadoh, Tebi se prepustih i na Tebe oslonih, želeći Tvoju nagradu i strahujući od Tvoje kazne! Nema utočišta niti spasa od Tebe, osim kod Tebe! Vjerujem u Tvoju Knjigu, koju si objavio, i u Vjerovjesnika, kojeg si poslao! Ako umreš, umro si u islamu. Potrudi se da te riječi budu posljednje koje ćeš izgovoriti! Ja rekoh: Ja sam, da bih zapamtio, ponavljao: i vjerujem u Tvoga Poslanika, kojeg si poslao!, a Poslanik, a.s., reče: Ne, nego govori: i vjerujem u Vjerovjesnika, kojeg si poslao! ." (Buharija)

"Da se Fatima, radijallahu anhu, žalila na ono što je dobila na svojoj ruci od kamenog žrvnja (žuljeve), pa je otišla kod Vjerovjesnika, a.s., da traži slugu, ali ga nije našla (kod kuće). Spomenula je to Aiši, a kada je (Poslanik, a.s.) došao (kući), ona ga je o tome obavijestila. Alija kazuje: "Potom je on došao kod nas, a već smo bili legli. Namjeravao sam ustati, ali mi on reče: Ostani na svome mjestu! – i sjede između nas, tako da sam osjetio hladnoću njegovih stopala na svojim grudima, pa reče: Hoćete li da vam ukažem na ono što je bolje od sluge? Kada legnete u svoju postelju, recite Allahu ekber! 33 puta, Subhanallah! 33 puta i Elhamdulillah! 33 puta. To vam je bolje od bilo kakvog sluge." Prenosi se od Šube, on od Halida, a ovaj od Ebu-Sirina da je rekao: "Subhanallah se izgovara 34 puta." (Buharija)

"Uzvišeni Allah kaže: Ja sam sa Svojim robom kada o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno." (Buharija)

"Allahu moj, podari nam Svoj blagoslov i napredak u našem Šamu i u našem Jemenu!" "Ashabi su", kaže Nafi, "dodali: I u našem Nedždu!" Ibni-Omer ponovi: "Allahu moj, ukaži nam Svoj blagoslov u našem Šamu i našem Jemenu!", priča Nafi. Ashabi opet rekoše: "I u našem Nedždu!" "Omer je potom", kaže Nafi, "rekao: Tamo će biti zemljotresi i neredi, i tamo izlazi šejtanov rog."

"Nakon što su Kurejšije odbile da mi povjeruju, klanjao sam u Hidžru. Tada mi je Allah pokazao Bejtul-makdis, i ja sam ih, dok sam gledao u njega, počeo obavještavati o njegovim znakovima."

"Čim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, odsjeo je prvo kod svojih predaka (ili - kako kaže Ebu-lshak - kod svojih daidža) ensarija i klanjao šesnaest ili sedamnaest mjeseci (okrećući se) prema Bejtul-makdisu (u Jerusalemu), stalno želeći da mu pravac okretanja u namazu bude prema Ka'bi. Prvi namaz što ga je klanjao prema Ka'bi bio je ikindijski namaz. S njim je klanjalo još nekoliko ljudi. Kasnije je jedan čovjek od onih koji su klanjali s njim, izišao i prošao pored klanjača jedne džamije, dok su oni još bili (u namazu) na ruku'u i uzviknuo: 'Kunem se Allahom, sada sam klanjao zajedno s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, (okrenuti licem) prema Mekki." Tada su se i ovi odmah okrenuli prema Ka'bi kao što su i oni ranije. Jevreji i drugi sljedbenici Knjige bili su oduševljeni što se u namazu on okretao Bejtul-makdisu, a kada se licem okrenuo prema Ka'bi, smatrali su to prezrenim.

Zuhejr je rekao: - Kazivao nam je Ebu-Ishak prenoseći od Beraa njegovu predaju da su neki ljudi pomrli, neki izginuli još prije nego je promijenjen pravac okretanja u namazu. "Nismo znali - rekao je Bera -"šta da kažemo о njima. Potom je Uzvišeni Allah objavio: "Allah neće poništiti vaše vjerovanje (namaze vršene ranije prema Bejtul-makdisu)."

Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, razboljeli su se Ebu Bekr i Bilal. Kada bi Ebu Bekra obuzela groznica, govorio bi: Svaki čovjek osvane među svojim ukućanima, a smrt mu je bliža od kaiša njegovih nanula." A kada bi groznica pustila Bilala, podigao bi svoj glas i izgovarao (stihove Bekra ibn Galiba): Znajte! Želio bih znati da li ću prenoćiti još i jednu noć u dolini (Mekke), a oko mene izhir i dželil (trave). Da li ću jednog dana doći vodama Midženne i da li će se ukazati Šamet i Tafil (brežuljci)? Zatim bi molio: Allahu moj! Udalji od svoje milosti Šejbu ibn Rebija, Utbu ibn Rebija i Umejju ibn Halefa, kao što su oni nas udaljili iz naše zemlje u zemlju kolere. Kasnije je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao: Allahu moj! Omili nam Medinu kao što si nam omilio Mekku ili još više! Allahu moj, podaj nam bereket u našim saovima i naše muddovima i učini nam je zdravom, a njenu groznicu prebaci u Džuhfu! Kada smo došli u Medinu, – rekla je Aiša: a ona je bila najzaraženija kolerom. Dolinom Buthan tekla je "nedžla". – mišljaše ona na gorku vodu."

Između moje sobe i moga minbera je jedna od džennetskih bašči, a moj minber je nad mojim havdom (u Džennetu)."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada bi se vraćao s putovanja i ugledao zidine Medine, potjerao svoju devu, a kada bi bio na drugoj jahaćoj životinji, gonio bi je brže iz ljubavi prema Medini.

Saopćio mi je Ubejdullah ibn Abdullah ibn Utbe, da je Ebu Seid Hudri, radijallahu anhu, rekao: Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dugo o Dedžalu. Između ostalog je rekao: Doći će Dedžal, a zabranjeno mu je da uđe u medinske ulaze (puteve), do nekih pustara pred Medinom. Tada će mu izaći čovjek koji je najbolji od ljudi (Medine) i reći: Svjedočim da si ti, uistinu, onaj Dedžal, što nam je o tebi govorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Dedžal će, potom, reći: Šta misliš? Da ja sada ubijem ovoga (jednog) čovjeka, a potom ga proživim, da li ćete u ovaj posao sumnjati? Ne., kazat će oni (prisutni). Potom će ga on ubiti, a zatim proživiti, i on će, kada ga proživi, reći: Allaha mi, nikada nisam stvari bolje razumio kao danas! Ubit ću ga., kazat će Dedžal, ali on neće moći to učiniti.