Vi ćete biti proživljeni bosi, goli i neobrezani," a potom je proučio: "Onako kako smo prvi put stvorili iz ništa, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti."

Zar nam nećeš kazati nešto što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Čuo sam ga – reče on – kako kaže: "Kada se pojavi Dedžal, s njim će biti voda i vatra. Ono što će se ljudima činiti da je vatra, to je hladna voda, a ono što će se ljudima činiti da je hladna voda, to je vatra koja spaljuje. Pa, ko od vas (to) doživi, neka ide u ono što misli da je vatra, jer je to hladna, pitka voda."
3451. – I čuo sam ga – rekao je Huzejfe – kako kaže: Jednom čovjeku, od onih koji su bili prije vas došao je melek da mu uzme dušu, te mu je rečeno:
Da li si uradio neko dobro?"
Ne znam." – odgovorio je on.
Prisjeti se." – rečeno mu je.
Ne znam ništa" – reče on – "osim što sam na dunjaluku trgovao s ljudima i naplaćivao od njih, pa sam bogatog čekao, a siromašnom snižavao cijenu."
I Allah ga uvede u Džennet.
– I čuo sam ga – rekao je (Huzejfe) – kako kaže: Neki čovjek je bio na samrti i pošto je osjetio da mu je kraj života, oporučio je svojoj porodici:
- Kada ja umrem, sakupite mi mnogo drva i naložite vatru, i kad ona proguta moje meso i dođe do kostiju, pa budem spaljen, uzmite to i zdrobite, a zatim pričekajte vjetrovit dan i razaspite to po moru.
Oni su tako i radili ali ga je Allah sastavio i rekao mu:
- Zašto si to uradio?
- Iz straha od Tebe. – reče on, te mu Allah oprosti.
- I ja sam ga čuo kad je to rekao, reče Ukbe ibn Amr, a onaj je bio grobar.

"Ispričat ću vam hadis koji sam čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i niko vam ga drugi neće ispričati. Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: Jedan od predznaka Sudnjeg dana jest i to da će nestati znanja, da će se raširiti neznanje, da će se povećati zinaluk i upotreba alkohola te da će se smanjiti broj muškaraca, a povećati broj žena do te mjere da će na pedeset žena biti samo jedan muškarac."

"Ja sam razgledao po Džennetu i vidio da većinu njegovih stanovnika čine siromasi; a razgledao sam i po Džehennemu i vidio da većinu njegovih stanovnika čine žene." Ovo predanje potvrđuju Ejjub i Selm b. Zerir.

"Stao sam na džennetska vrata i vidio da su većina onih koji su u njega ušli siromasi. Bogataši su zadržani, a naređeno je već da se stanovnici Džehennema budu uvedeni u vatru. Zatim sam stao na džehennemska vrata i vidio da su većina onih koji su u njega ušli – žene."

"O ummete Muhammedov, tako mi Allaha, da znate ono što znam ja, mnogo biste plakali, a malo se smijali!"

Neki čovjek upitao je Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Kad će nastupiti Sudnji dan?, pa mu je on rekao: A šta si pripremio za njega? Ništa, odgovori ovaj, osim što volim Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče mu: Bit ćeš s onim koga voliš!" Enes dalje kaže: Ničemu se nismo obradovali kao Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., riječima: Bit ćeš s onim koga voliš! Ja volim Vjerovjesnika, s.a.v.s., Ebu Bekra i Omera, te se nadam da ću zbog svoje ljubavi prema njima biti u njihovom društvu, iako nemam djelā kao što ih oni imaju." (Hadis bilježe: Buhari, 3688, Ebu Davud, 5127, i Tirmizi, 2385.)

Jedan je čovjek zajedno s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., među nama bio na Arefatu, pa je pao sa svoje deve i ona mu je tom prilikom slomila vrat", ili je rekao, pa ga je ona satrala." To je rečeno Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je on rekao: 'Okupajte ga vodom i sidrom (lotosom) i zamotajte ga u dvije tkanine, a nemojte ga namirisati i nemojte mu pokriti glavu, jer će ga Allah na Kijametskom danu oživiti u stanju kako izgovara telbiju.'" (Bilježe: Buhari 1850, Muslim 1206, Ebu Davud 3238 Tirmizi 951 i Nesai.)

Moje su uši čule, moje su oči vidjele i moje je srce pojmilo Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka ugosti pridošlog gosta koliko mu pristoji! A koliko mu pristoji, Božiji Poslaniče?, upitali su ga, i on im je rekao: Taj dan i tu noć. Obaveza gostoprimstva je, inače, tri dana – sve preko toga mu je sadaka. A ko vjeruje u Allah i u Sudnji dan, neka govori dobro, ili neka šuti!" (Predanje bilježe: Buhari, 6019, Muslim, Ebu Davud, 3748, Tirmizi, 1967, i Malik, 1/105-106 1951.)

Kad je umro Hasan, sin Hasana ibn Alija, njegova žena postavila je kubbe (šator) nad njegovim kaburom, koje je stajalo godinu dana. Poslije je uklonjeno, pa je čula nekoga kako viče: 'Čujte! Jesu li našli ono što su izgubili?', a neko mu je odgovorio: 'Naprotiv, izgubili su nadu, pa su se vratili.'" (Bilježi Buhari 1330)

Prilikom davanja prisege, Vjerovjesniku, s.a.v.s., smo dale obavezu da nećemo naricati (za umrlim) i to nije od nas ispunila nijedna žena osim nas pet: Ummu Sulejm, Ummul-Ala, kćerka Ebu Sebre, Muazova supruga, i još dvije žene", ili je rekla: ...kćerka Ebu Sebre, Muazova supruga i još jedna žena." (Bilježe Buhari 1306 i Muslim 936)

Nije naš onaj ko cijepa otvore košulje, ko se udara po obrazima i ko uzvikuje džahilijetskim uzvicima!" (Bilježe: Buhari 1294, Muslim 103, Tirmizi i Nesai 999)

Ebu Musa se razbolio i onesvijestio, pa jedna žena od njegovih ukućana povika, ali on nije bio u stanju da joj išta kaže. Kada se osvijestio, rekao je: 'Ja se odričem onoga čega se odrekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.! A on se odrekao žene koja nariče, žene koja brije kosu i žene koja cijepa haljine na sebi.'" (Bilježe: Buhari 1296, Muslim 104 i Nesai.)

Sa'd ibn Ubada bio je bolestan, pa mu je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., da ga obiđe zajedno s Abdurrahmanom ibn Avfom, Sa'dom i Ibn Mesudom. Kad je ušao, našao ga je u nesvijesti, pa je upitao: 'Je li već umro?', a oni su mu odgovorili: 'Ne.' Tada Vjerovjesnik, s.a.v.s., zaplaka, pa kad su ljudi vidjeli da on plače, i oni su zaplakali. On im tada reče: 'Slušajte! Allah ne kažnjava zbog suze iz oka, niti zbog tuge srca, nego kažnjava zbog ovoga!', pa je pokazao na svoj jezik, 'ili se smiluje.'" (Bilježe Buhari 1304 i Muslim 924)

Kad je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došla vijest o pogibiji Zejda ibn Harise, Džafera i Ibn Revahe, sjeo je, a na njemu se primjećivala žalost. Ja sam gledala kroz rupu, pukotinu, na vratima, kada mu je došao jedan čovjek i rekao: 'Zaista Džaferove žene (supruga i rodice)...' pa je spomenuo njihovo oplakivanje. On mu reče da im to zabrani, pa je on otišao. Zatim se vratio i rekao da ga one nisu poslušale, pa mu on reče: 'Zabrani im!' Međutim, on mu dođe i treći put i reče: 'Tako mi Allaha, one su nas nadjačale!'" Aiša je tvrdila da mu je on tada rekao: Natrpaj im zemlje u usta!" Zatim je rekla: Allah te ponizio! Tako mi Allaha, nisi uradio ono što ti je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio, i nisi ga poštedio muke!" (Bilježe: Buhari 1299, Muslim 935, Ebu Davud 3122 i Nesai.)

Osmanova kćerka umrla je u Meki, pa smo došli da prisustvujemo dženazi. Ja sam sjedio između Ibn Amra i Ibn Abbasa, pa su Abdullah i Ibn Omer rekli Amru ibn Osmanu: 'Zar nećeš zabraniti ovaj plač? Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Umrli se kažnjava zbog plača njegovih bližnjih za njim.'' A Ibn Abbas je ispričao: 'Omer je govorio nešto od toga. Vraćao sam se s Omerom iz Meke, pa kad smo bili u Bejdau, ugledasmo jednog konjanika u hladu jednog drveta, pa mi on reče: 'Pogledaj ko je ono!' Pogledao sam i vidio da je to bio Suhejb, pa sam mu to saopćio, a on mi reče: 'Zovni mi ga!' Vratio sam se do Suhejba i rekao mu: 'Otiđi i priključi se zapovjedniku pravovjernih!' Kada je Omer bio ranjen, Suhejb uđe plačući i reče: 'O moj brate! O moj druže!' Omer mu na to reče: 'Suhejbe, zar me oplakuješ, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Umrli se zaista kažnjava nekim plačem njegovih bližnjih za njim.'' Kad je Omer umro, spomenuo sam to Aiši, pa je ona rekla: 'Allah se smilovao Omeru! Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije rekao da se umrli kažnjava zbog plača njegovih bližnjih za njim, nego je rekao: 'Zaista Allah nevjerniku povećava kaznu plačem njegovih bližnjih za njim.' Za to vam je dovoljan Kur'an: '...i svaki grešnik će samo svoje breme nositi.'' (El-En'am, 164). Tada je Ibn Abbas dodao: 'Allah čovjeka na smijeh i plač navodi' (En-Nedžm, 43). Ibn Omer na to nije ništa rekao." (Bilježe: Buhari 1287, Muslim 927 i Nesai.)

Abbas je naišao pored grupe ensarija koji su plakali kad se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pogoršala bolest, pa ih je upitao: 'Šta vas je rasplakalo?' Oni odgovoriše: 'Sjetili smo se sijela s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.' Abbas tada uđe Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijesti ga o tome, pa on zamota povelik turban", ili je rekao: ...rubove burde", izađe i pope se na minber, a nakon toga dana više se na njega nije popeo. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, a zatim je rekao: 'Oporučujem vam, ensarije, jer su oni moja utroba i najprisniji povjerenici! Oni su izvršili svoje obaveze i ostaje još da uzmu svoja prava. Prihvatite zato od njihovih dobročinitelja, a oprostite onima od njih koji loše postupaju!'" (Bilježi Buhari 3799)

Kad se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., stanje pogoršalo i patnja mu se povećala, Fatima je uzviknula: 'Ah, kakve li patnje! Oče moj!' On joj na to reče: 'Nakon današnjeg dana za tvoga oca više nema patnje!' Kad je umro, ona reče: 'Oče moj, ti se odazva Gospodaru, Koji te pozva! Oče moj, džennetski Firdevs boravište je tvoje! Oče moj, Džibrila obavještavamo o smrti tvojoj!' A kad je ukopan, rekla je: 'Enese, zar ste imali duše da po Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pospete zemlju?!'" (Bilježe Buhari 4462 i Nesai)

Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na samrti, u kući su bili ljudi, pa im je Poslanik, s.a.v.s, rekao: 'Dođite da vam napišem oporuku poslije koje nećete zalutati!' Omer tada reče: 'Allahovog Poslanika, s.a.v.s., savladala je bolest, a imate Kur'an. Dovoljna vam je Allahova knjiga!' Oni koji su bili u kući raziđoše se u mišljenju i počeše se prepirati. Jedni su govorili: 'Donesite mu da vam napiše!', a drugi su govorili kao i Omer. Kada su u naklapanju i neslaganju prešli mjeru, on im reče: 'Idite od mene!' Nakon toga, Ibn Abbas je govorio: 'Zaista je nesreća, i to potpuna nesreća, što je njihovo neslaganje i naklapanje spriječilo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da im napiše tu oporuku!'" (Bilježe Buhari 4432 i Muslim 1637)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., pitao je govoreći: 'Gdje sam sutra? Gdje sam sutra?' želeći moj dan (prema rasporedu), pa su mu supruge dopustile da boravi gdje želi, tako da je bio u mojoj kući sve dok nije umro u danu u kojem je, po rasporedu, i trebalo da bude kod mene. Allah je uzeo njegovu dušu dok mu je glava bila na mojim grudima, a njegova pljuvačka pomiješala se s mojom. Abdurrahman ibn Ebu Bekr je ušao, noseći misvak kojim je čistio zube. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je pogledao prema njemu, pa sam mu rekla: 'Abdurrahmane, daj mi taj misvak!' On mi ga je dao, pa sam ga ja ižvakala i izgnječila zubima, a onda ga dala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Naslonjen na moje grudi očistio je njime zube." (Bilježe Buhari 4450 i Muslim 2443)