U posjetu mi je došao Vjerovjesnik, s.a.v.s., te sam ga upitao: Allahov Poslaniče, vidiš šta mi se desilo, ja imam mnogo imetka, a nema nikoga, osim moje kćerke, ko će me naslijediti? Hoću li podijeliti kao sadaku dvije trećine svoga imetka? Ne, odgovorio je. A polovinu?, upitao sam. Ne, kazao je. A trećinu?, upitah. I trećina je velika, jer bolje je da svoje nasljednike ostaviš bogatim nego siromašnim, pa da prose od svijeta. Ti nećeš nikoga opskrbiti, a da za to nećeš biti nagrađen, pa čak i za zalogaj hrane koji pojede tvoja supruga, reče mi on. Allahov Poslaniče, rekoh mu, zar da ostanem (u Meki) nakon svoje hidžre?!Ti nećeš ostati, reče on, a da ti, kad učiniš dobro djelo, zarad Allahovog lica neće biti povećani ugled i stupanj (deredža). Možda će, kad ostaneš, neki ljudi od tebe još imati koristi, a neki štete! Gospodaru moj, dovrši mojim ashabima njihovu hidžru i ne vraćaj ih natrag. Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., bilo je žao što je siromah Sad ibn Havla umro u Meki." (Hadis bilježe Buhari, 5659, Muslim, 1628, i Ebu Davud, 2864.)