Ebu Davud | 2872

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. "Najveći grijeh sa kojim se čovjek može sresti s Allahom, poslije velikih grijeha, koje je Allah zabranio, je da umre i ostavi dug, a ne ostavi imovinu iz koje se taj dug može vratiti."

Ovim su ajetom svi oslobođeni sumnje, osim mene i Adija ibn Beddaa..." Njih dvojica su, naime, bili kršćani, pa su često išli u Šam. Jednom je tamo došao i poglavica plemena Sehm, koji je uza se imao i jedan srebrni vrč, koji je namjeravao prodati vladaru. Taj vrč bio je i najvredniji dio njegove trgovačke robe, pa kad se razbolio, taj vrč je oporukom ostavio njima dvojici zatraživši od njih, da, zauzvrat, ostatak njegove ostavštine dostave njegovoj porodici. Kada je umro", kaže Temim, mi smo uzeli predmetni vrč i prodali ga za hiljadu dirhema i taj iznos podijelili na dva dijela. Kad smo došli kod njegovih, predali smo im ono što smo imali kod sebe. Kako im nije bilo vrča, upitali su nas za nj, i mi smo im kazali da nije ostavio ništa više od onoga što smo im mi predali. Kad sam pak primio islam, to me je počelo proganjati, te sam otišao kod njegovih i ispričao im kako je bilo, te im isplatio pet stotina dirhema. Rekao sam im da i kod moga druga imaju isto toliko i oni su s njime otišli kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i on je od njih zatražio jasan dokaz. Kako ga oni nisu imali, on im je rekao da od njega zatraže da se zakune nekom velikom zakletvom iz vjere kojoj je pripadao, i on se zakleo. Tada je Uzvišeni Allah objavio: 'O vjernici, kad vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih...' pa do riječi: '...i da se ne plaše da će njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene!' (El-Maida, 106-108). Tada su ustali Amr ibn el-As i još jedan čovjek i zakleli se, i ja sam od Adija uzeo pet stotina dirhema!" (Predanje bilježi Tirmizi.)

Što se tiče ajeta: 'Oni koji vjeruju i iseljavaju se...' (El-Enfal, 72), i: 'Onima koji vjeruju a ne iseljavaju se...' (El-Enfal, 72), oni se odnose na propis prema kojem beduinski Arapin nije mogao naslijediti iseljenika, niti je iseljenik mogao naslijediti njega, a koji je dokinut ajetom: 'A rođaci su, prema Allahovoj knjizi, jedni drugima preči!'" (El-Enfal, 75) (Predanje bilježi Ebu Davud.)