– Ebu Zerr, radijallahu anhu, pričao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dok sam bio još u Mekki, raspuknuo je strop sobe, spustio se Džibril, otvorio mi prsa, isprao ih zemzem-vodom, donio zlatan legen, napunjen mudrošću i vjerovanjem, i to sasuo u moja prsa, a zatim ih sastavio, uzeo me za ruku i izdigao do neba. Kad je došao do najbližeg neba, Džibril reče čuvaru neba: Otvori!"
– Ko je to? – upita (čuvar).
– Džibril – odgovori on.
– Ima li još neko s tobom? – upita on.
– Sa mnom je Muhammed – reče (Džibril).
– Zar mu je već upućeno poslanstvo? – upita on.
– Da, otvori – reče (Džibril).
Pošto smo se uzdigli do (najbližeg) neba, kad tamo jedan čovjek – s desne i lijeve strane mu gomile svijeta; kad pogleda prema svojoj desnoj strani, nasmije se, a kad pogleda prema lijevoj, zaplače.
– Dobro došao, dobri vjerovjesniče i dobri sine! – rekao je.
– Džibrile, ko je to? – upitao sam.
– Ovo je Adem – reče on – a ovo s njegove desne i lijeve strane su potomci njegovih sinova. Oni s desne strane su džennetlije, a ono na lijevoj strani su džehennemlije, pa kada pogleda na desnu stranu, nasmije se, a kada pogleda na lijevu, zaplače.
Zatim se Džibril sa mnom uzdizao dok nije došao na drugo nebo te rekao njegovom čuvaru: "Otvori!" Ovaj čuvar upita za isto ono što je pitao i onaj prvi, a potom otvori.
Enes kaže da je Ebu Zerr spomenuo da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na nebesima još našao Idriza, Musaa, Isaa i Ibrahima, ali mi nije precizirao gdje je koji, izuzev što je spomenuo da je našao Adema na najbližem nebu, a Ibrahima na šestom. Enes (dalje) kaže: Kad je Džibril prošao pokraj Idrisa, ovaj je rekao:
– Dobro došao, dobri vjerovjesniče i dobri brate!
– Ko je to? – upitao sam.
– To je Idris – odgovorio je (Džibril).
Zatim sam prošao pokraj Musaa, pa i on reče:
– Dobro došao, dobri vjerovjesniče i dobri brate!
– Ko je to? – upitao sam.
To je Musa – odgovori (Džibril).
Potom sam prošao pored Isaa, a on reče:
– Dobro došao, dobri vjerovjesniče i dobri brate!
– Ko je to?, upitao sam.
– To je Ibrahim – odgovori (Džibril).
Kaže (Ibn Šihab) da ga je obavijestio Ibn Hazm da Ibn Abbas i Ebu Hajje el-Ensari govorahu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Zatim sam bio uzdizan sve dok se nisam pojavio na ravnini gdje sam čuo škripu pera."
Ibn Hazm i Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kažu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Allah mi je odredio dnevno pedeset namaza. Ja sam se s tim vratio, i kad sam naišao pored Musaa, Musa reče:
– Šta je određeno tvojim sljedbenicima?
– Odredio im je pedeset namaza – odgovorio sam.
– Vrati se svome Gospodaru – reče on, jer tvoji sljedbenici to neće moći izdržati.
Vratio sam se i molio Gospodara te je On smanjio za polovinu. Potom sam se vratio Musau (i rekao mu za smanjenje), ali on (opet) reče:
– Vrati se svome Gospodaru!
(Prenosilac) je spomenuo (njegovu ponovnu molbu Allahu), kao i prošli put, pa je On opet smanjio za polovinu. Ponovo sam se vratio do Musaa i saopćio mu to, te on reče:
– Vrati se (opet) svome Gospodaru, jer tvoji sljedbenici to neće moći snositi!
Opet sam se vratio svome Gospodaru i molio Ga, pa je On rekao:
– Njih je pet, a računa se pedeset, jer se kod Mene riječ ne mijenja!
Potom sam se vratio Musau, i on reče:
– Vrati se (opet) svome Gospodaru!
– Stidim se svoga Gospodara (da još molim za smanjenje) – rekoh ja.
Zatim produžismo (ja i Džibril) dok ne dođosmo do Sidretul-Muntehaa, kojeg su bile prekrile raznovrsne boje, da i ne znam kakve sve vrste. Iza toga uveden sam (u Džennet), kad u njemu kupole od bisera, a zemlja mošus. (Buhari, 3342)
