Buharija | 2048
HADIS
Pričao nam je Abdul-Aziz ibn Abdullah, njemu Ibrahim ibn Sad prenoseći od svoga oca, a on od svoga djeda, koji je rekao: Abdurrahman ibn Auf, radijallahu anhu, kazao je:
Kada smo došli u Medinu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratio je mene i Sada ibn Rebiu. Potom je Sad ibn Rebi rekao: Ja sam najbogatiji ensarija i dodijelit ću ti polovinu svoje imovine, a pogledaj koju bi od dviju mojih supruga volio pa da je tebi pustim i kada joj istekne iddet da je sebi vjenčaš?"
Abdurrahman je rekao: Nemam za to potrebe. Ima li gdje trg gdje se trguje?"
Ima trg Kajnuka." – rekao je Sad.
Sutradan ujutro Abdurrahman je otišao je na tu pijacu i donio sira i masla. Potom je otišao i drugi dan, i jedanput dođe, a na njemu bješe (žuti) trag od mirisa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita:
Oženi li se?"
Da." – reče on.
A koja je?" – upitao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Jedna žena od ensarija." – odgovorio je Abdurrahman.
Koliko si dao (vjenčanog dara?)." – upitao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
Težinu (mjeru) zlatne košpice, odnosno zlatnu košpicu (nevat)."
Pa napravi svadbu makar u vrijednosti jedne ovce." – rekao mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buharija)
ARAPSKI
بْنُ عَبْدِ اللَّهِ، حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ بْنُ سَعْدٍ، عَنْ أَبِيهِ، عَنْ جَدِّهِ، قَالَ قَالَ عَبْدُ الرَّحْمَنِ بْنُ عَوْفٍ ـ رضى الله عنه ـ لَمَّا قَدِمْنَا الْمَدِينَةَ آخَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَيْنِي وَبَيْنَ سَعْدِ بْنِ الرَّبِيعِ فَقَالَ سَعْدُ بْنُ الرَّبِيعِ إِنِّي أَكْثَرُ الأَنْصَارِ مَالاً، فَأَقْسِمُ لَكَ نِصْفَ مَالِي، وَانْظُرْ أَىَّ زَوْجَتَىَّ هَوِيتَ نَزَلْتُ لَكَ عَنْهَا، فَإِذَا حَلَّتْ تَزَوَّجْتَهَا. قَالَ فَقَالَ عَبْدُ الرَّحْمَنِ لاَ حَاجَةَ لِي فِي ذَلِكَ، هَلْ مِنْ سُوقٍ فِيهِ تِجَارَةٌ قَالَ سُوقُ قَيْنُقَاعَ. قَالَ فَغَدَا إِلَيْهِ عَبْدُ الرَّحْمَنِ، فَأَتَى بِأَقِطٍ وَسَمْنٍ ـ قَالَ ـ ثُمَّ تَابَعَ الْغُدُوَّ، فَمَا لَبِثَ أَنْ جَاءَ عَبْدُ الرَّحْمَنِ عَلَيْهِ أَثَرُ صُفْرَةٍ، فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " تَزَوَّجْتَ ". قَالَ نَعَمْ. قَالَ " وَمَنْ ". قَالَ امْرَأَةً مِنَ الأَنْصَارِ. قَالَ " كَمْ سُقْتَ ". قَالَ زِنَةَ نَوَاةٍ مِنْ ذَهَبٍ أَوْ نَوَاةً مِنْ ذَهَبٍ. فَقَالَ لَهُ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " أَوْلِمْ وَلَوْ بِشَاةٍ ".