"Kada bi noću klanjao nafilu, Vjerovjesnik bi, a.s., izgovarao: Allahu, Gospodaru naš Tebi pripada hvala! Ti održavaš nebesa i Zemlju Tebi pripada hvala! Ti si Gospodar nebesa i Zemlje i svega što je na njima Tebi pripada hvala! Ti si Svjetlo nebesa i Zemlje i svega što je na njima! Ti si Istina, Tvoja je riječ istina, Tvoje je obećanje istina, susret je s Tobom istina, Džennet je istina, Vatra je istina, Čas (Smak svijeta) je istina! Allahu moj, Tebi se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, u Tvoje se ime suprotstavljam i Tebe za sudiju uzimam pa mi oprosti ono što sam već uradio i ono što ću još uraditi, ono što sam učinio tajno i ono što sam učinio javno, i ono što Ti bolje znaš od mene! Nema Boga osim Tebe!" Ebu-Abdullah prenosi od Kajsa b. Sada, a Ebu-Zubejr od Tavusa umjesto riječi kajjim (održavaš), koja je navedena u ovoj verziji hadisa, riječ kajjam. Mudžahid kaže da izraz el-kajjum znači "Onaj koji se o svemu brine". Omer ga je izgovarao kao el-kajjam. U svakom slučaju, radi se o pohvali. (Buharija, 7442)