Buharija | 7507

HADIS

Pričao nam je Ahmed b. Ishak, njemu Amr b. Asim, a ovom Hemmam, prenoseći od Ishaka b. Abdullaha, ovaj od Abdur-Rahmana b. Ebu-Amre, a on od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:

"Neki je čovjek učinio jedan grijeh (a možda je rekao: ... počinio jedan grijeh), pa je rekao: Gospodaru moj, počinio sam (ili učinio sam) grijeh, pa mi oprosti! Njegov Gospodar reče: Zar Moj rob zna da ima Gospodara, koji prašta grijeh i kažnjava za njega? Opraštam mu! Zatim je prošlo onoliko (vremena) koliko je Allah htio, pa je taj čovjek opet učinio (ili počinio) grijeh, te je opet rekao: Gospodaru moj, počinio sam (ili učinio sam) i drugi grijeh, pa mi oprosti! Allah je još jednom ponovio: Zar Moj rob zna da ima Gospodara, koji prašta grijeh i kažnjava za njega? Opraštam mu! Ponovo je prošlo onoliko (vremena) koliko je Allah htio, pa je ovaj isti čovjek opet učinio (ili počinio) grijeh, te je rekao: Gospodaru moj, počinio sam (ili učinio sam) opet grijeh, pa mi oprosti! Allah je i treći put rekao: Zar Moj rob zna da ima Gospodara, koji prašta grijeh i kažnjava za njega? Opraštam mu! Neka radi šta god hoće!" (Buharija, 7507)

ARAPSKI

حَدَّثَنَا أَحْمَدُ بْنُ إِسْحَاقَ، حَدَّثَنَا عَمْرُو بْنُ عَاصِمٍ، حَدَّثَنَا هَمَّامٌ، حَدَّثَنَا إِسْحَاقُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ، سَمِعْتُ عَبْدَ الرَّحْمَنِ بْنَ أَبِي عَمْرَةَ، قَالَ سَمِعْتُ أَبَا هُرَيْرَةَ، قَالَ سَمِعْتُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " إِنَّ عَبْدًا أَصَابَ ذَنْبًا ـ وَرُبَّمَا قَالَ أَذْنَبَ ذَنْبًا ـ فَقَالَ رَبِّ أَذْنَبْتُ ـ وَرُبَّمَا قَالَ أَصَبْتُ ـ فَاغْفِرْ لِي فَقَالَ رَبُّهُ أَعَلِمَ عَبْدِي أَنَّ لَهُ رَبًّا يَغْفِرُ الذَّنْبَ وَيَأْخُذُ بِهِ غَفَرْتُ لِعَبْدِي. ثُمَّ مَكَثَ مَا شَاءَ اللَّهُ، ثُمَّ أَصَابَ ذَنْبًا أَوْ أَذْنَبَ ذَنْبًا، فَقَالَ رَبِّ أَذْنَبْتُ ـ أَوْ أَصَبْتُ ـ آخَرَ فَاغْفِرْهُ. فَقَالَ أَعَلِمَ عَبْدِي أَنَّ لَهُ رَبًّا يَغْفِرُ الذَّنْبَ وَيَأْخُذُ بِهِ غَفَرْتُ لِعَبْدِي، ثُمَّ مَكَثَ مَا شَاءَ اللَّهُ ثُمَّ أَذْنَبَ ذَنْبًا ـ وَرُبَّمَا قَالَ أَصَابَ ذَنْبًا ـ قَالَ قَالَ رَبِّ أَصَبْتُ ـ أَوْ أَذْنَبْتُ ـ آخَرَ فَاغْفِرْهُ لِي. فَقَالَ أَعَلِمَ عَبْدِي أَنَّ لَهُ رَبًّا يَغْفِرُ الذَّنْبَ وَيَأْخُذُ بِهِ غَفَرْتُ لِعَبْدِي ـ ثَلاَثًا ـ فَلْيَعْمَلْ مَا شَاءَ ".