Zbirke hadisa

Nas ne nasljeđuju, što ostavimo to je (trajna) sadaka, a porodica Muhammeda može se izdržavati iz tog imetka." Znači, Allahov imetak nije njihov i ne mogu prelaziti granice više nego što mogu pojesti. (Hadis bilježe Muslim, 1759, Ebu Davud, 2969, i Nesai)

Kad bi Vjerovjesnik klanjao sabah, mi bismo mu se okrenuli, pa su ga neki od nas pitali o Kur'anu, a neki o propisima o nasljeđivanju, a neki o snovima." (Bilježi Taberani.)

H. Fatima tražila je od Ebu Bekra da joj dodijeli dio nasljedstva od Poslanika, s.a.v.s., od onoga čime ga je Allah opskrbio, pa joj je Ebu Bekr rekao: 'Zaista je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Mi (poslanici) se ne nasljeđujemo, a što ostavimo – to je sadaka.'' Fatima se malo naljutila i poslije toga ga je izbjegavala, pa je u takvom stanju i umrla, a živjela je poslije Poslanika, s.a.v.s., oko šest mjeseci ili koji dan manje. A ona je tražila da joj se dodijeli nasljedni dio od onoga čime je Allah opskrbio Svoga Poslanika, s.a.v.s., od ratnog plijena Hajbera i Fedeke, kao i njegove sadake u Medini. Ebu Bekr joj je rekao: 'Neću ništa podijeliti niti išta ostaviti, nego ću učiniti samo onako kako je Poslanik, s.a.v.s., činio. Ja se bojim da nešto propustim od njegovih zapovijedi i da ne pogriješim.' Nakon njega i h. Omer je isto činio, s tim da je Poslanikovu, s.a.v.s., sadaku u Medini predao h. Aliji i Abbasu, a zadržao Hajber i Fedek, pa kaže: 'To dvoje su sadaka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju je ostavio svojim zamjenicima, te naredio da njima upravlja vladar, kako je i do današnjeg dana.'" (Hadis bilježe Muslim, 1758, Ebu Davud, 2970, i Nesai, 132/7)

Neka se mojim nasljednicima ne dijeli nijedan dinar (od moje ostavštine). Ono što ostaje poslije mene je vakuf, izuzimajući opskrbu mojih žena i zaradu službenika moga (vakufa)." (Hadis bilježe: Malik, 172-173/2, 2097, Buhari, 2776, Muslim, 1760, i Ebu Davud, 2974)

Allah je propisao farzove, pa ih nemojte izostavljati; odredio je granice, pa ih nemojte prelaziti; zabranio je stvari, pa im se nemojte približavati, a ostavio neke stvari, ne iz zaborava, pa ne tragajte za njima." (Bilježe Taberani, Darekutni i Bejheki.)

Temim ed-Dari upitao je Poslanika, s.a.v.s.: O Allahov Poslaniče, kakav je šerijatski propis u pogledu mušrika koji primi islam preko nekog muslimana Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Taj što je preko njega primio islam, najpreči mu je i za života i poslije smrti." (Ebu Davud i Tirmizi, 2112)

Neki je čovjek umro, a nije iza njega ostao nasljednik, osim jednog dječaka koga je on oslobodio ropstva, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao da nasljedstvo pripada tom dječaku. (Hadis bilježe Ebu Davud, 2905, i Tirmizi, 2106)

'Allah je jedan, Allah je utočište svemu, nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije (sura Ihlas)', potom pljucnite na lijevu stranu tri puta i zatražite zaštitu od šejtana." (Bilježi Ebu Davud.)

Da je sluga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., umro i ostavio nešto, ali nije ostavio ni djeteta niti bližeg roda, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Dajte njegovu ostavštinu čovjeku iz njegovog sela." (Ebu Davud, 2902)

Ljudi će se stalno pitati dok neko ne rekne: 'Eto, Allah je ovo stvorio, a ko je stvorio Allaha?' Ko osjeti nešto takvo, neka rekne: 'Vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika.'" (Bilježe Buhari, Muslim i Ebu Davud.)

Ko iza sebe ostavi nemoćne, to je moja briga, ako ostavi imetak, to pripada njegovim nasljednicima. Ja sam nasljednik onome ko nema nasljednika, dajem odštetu za njega i nasljeđujem ga." (Ebu Davud, 2899)

Šejtan dolazi nekome od vas i govori: 'Ko je stvorio ovo?'; 'Ko je stvorio ono?', dok ne rekne: 'Ko je stvorio tvoga Gospodara?' Kad dotle dođe, neka kod Allaha zatraži zaštitu od šejtana i neka prestane odgovarati." (Bilježe Buhari i Muslim.)

Ja sam preči svakom vjerniku od njega samoga, pa ko ostavi dug ili gubitak treba se meni obratiti, a ko ostavi imetak – to pripada njegovim nasljednicima. Ja sam zaštitnik onome ko nema zaštitu, nasljeđujem njegov imetak i rješavam njegove probleme. I daidža je zaštitnik onome ko nema drugog zaštitnika, nasljeđuje njegovu imovinu i rješava njegove probleme." (Ebu Davud, 2900)

Neki čovjek došao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., sa svojim robom i rekao: Kupio sam ovoga i oslobodio ga, pa šta kažeš? Poslanik, s.a.v.s., reče: On je tvoj brat i štićenik. A šta misliš o druženju s njim?, upita. Poslanik reče: Ako ti bude zahvalan, to je dobro za njega, a loše za tebe, a ako ti bude nezahvalan, onda je to dobro za tebe, a loše za njega. Upitao je: A šta misliš o njegovu imetku? Poslanik reče: Ako umre, a nema srodnika, ti ćeš ga naslijediti." (Darimi, 1960/1961, 3055)

Neka žena oslobodila je svoga roba, a zatim umrla. Iza sebe je ostavila svoga sina i brata, a potom je umro i njen rob. Njezin sin je otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., kao i njen brat radi spora oko njegovog (od roba) nasljedstva, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nasljedstvo pripada njenom sinu, a njen brat upita: Allahov Poslaniče, da je njen rob učinio kakvo zlodjelo, na kome bi bila odgovornost? Na tebi, reče Poslanik." (Darimi, 1959/4, 3052)

Pitala sam Aišu o ženi u hajzu na čiju odjeću ode krvi, pa je rekla: 'Neka je opere, a ako ostane traga, neka to mjesto promijeni (oboji) s nešto žute boje." (Ebu Davud)

Zaželjela je h. Aiša da kupi jednu robinju, oslobodi je i stara se nad njom. Njena rodbina je to odobrila uz uvjet da zadrži pravo nad njom. To je spomenula Poslaniku, s.a.v.s., pa joj je rekao: Tu nemaš nikakve zapreke, jer nasljedstvo pripada onome ko oslobodi roba." (Muslim, 1504)

Starateljstvo (briga) ide najstarijem muškom nasljedniku, a žene ne nasljeđuju starateljstvo, osim oslobođenih robinja ili onoga koga one oslobode." (Rezin)

Neka je žena došla Vjerovjesniku, a.s., i rekla: 'Nekoj od nas krv od mjesečnice dospije na odjeću, pa šta da radimo s njom?' On reče: 'Ostruži je, pa istrljaj vodom, potom isperi pa klanjaj u njoj.'" (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža i Malik)

Da je biskala (pregledala) glavu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a kod njega su bile i žena Osmana b. Affana i grupa muhadžirki koje su se žalile na svoje stanove koji su im bili potijesni, a još iz njih bivaju izgonjene, pa je tada Poslanik, s.a.v.s., naredio da žene muhadžirke imaju pravo nasljeđivanja kuća, pa kad je umro Ibn Mesud, njegova žena je naslijedila kuću u Medini. (Ebu Davud, 3080)