Enciklopedija hadisa

Čuvajte se mesa, jer meso izaziva ovisnost poput alkohola."

"Neki Iračanin poklonio Ibn Omeru, r.a., neku smjesu. Kad ga je Omer, r.a., upitao za što se koristi, Iračanin mu je odgovorio: 'Koristi se kad ti je stomak prepun hrane.' Na to je Ibn Omer, r.a., rekao: 'Tako mi Allaha, toliko i toliko je vremena prošlo otkako se nisam zasitio, to mi ne treba.'"

'Da li si čuo da Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranjuje da se puše u piće?' 'Da', odgovori Ebu Seid, r.a., i dodade: 'Jedan čovjek rekao je Vjerovjesniku, s.a.v.s.: 'Ja ne mogu utoliti žeđ u jednom dahu, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Udalji čašu od svojih usta i uzmi daha.' Čovjek je na to rekao: 'Onda ću vidjeti trunje u vodi?' Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Onda je prospi.'"

Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad bi pio, pio bi u tri navrata, pa kad bi primakao posudu ustima, spomenuo bi Allahovo ime, a kada bi je udaljio, zahvalio bi Allahu. Činio je to tri puta.

Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se pije s otvora mješina, pa je neki čovjek, nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., to zabranio, ustao u noći i otvorio mješinu, te je iz nje prema njemu izašla zmija.

Alija, r.a., došao je do mjesta zvanog Bubu Rahabe i pio je stojeći, a zatim rekao: 'Zaista sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako radi ono što sam ja uradio.'"

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio mi je troje: da ne spavam dok ne klanjam vitr-namaz, post tri dana od svakog mjeseca i da klanjam duha (namaz)."

"Ko isposti ramazan i poslije njega šest dana ševala, to je kao da je postio cijelu godinu."

"Nema dana u kojima je Allahu draže da Mu se čini ibadet, kao što su deset dana zul-hidždžeta. Dobrovoljni post u svakom od njih je ravan dobrovoljnom postu jedne godine, a dobrovoljni namaz u svakoj njegovoj noći je ravan dobrovoljnom namazu u noći Lejletul-kadra."

"Nisam vidjela da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada postio (prvih) deset dana (mjeseca zul-hidždžeta)."

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se ašura posti desetog dana (muharrema)".

"Ašura je bio dan koji su Kurejšije postili u vrijeme džahilijjeta, a postio ga je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Pošto se preselio u Medinu on ga je i dalje postio i naredio je svijetu da ga posti. A kada je propisan ramazan, ramazanski post je postao obaveznim a (post na Dan) ažure je ostavljen na volju. Ko je htio (i dalje) ga je postio a ko je htio napustio ga je."

"Postom Dana ašure, nadam se, Allah će oprostiti (grijehe onome ko posti) za godinu dana koja je ispred njega."

Upitan je Ibn Omer o posta na Arefata pa je kazao: "Obavio sam hadždž sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga on nije postio; sa Ebu Bekrom, pa ga ni on nije postio; sa Omerom, ni on ga nije postio; sa Osmanom, ni on ga nije postio. I ja ga ne postim i ne naređujem (da se posti), niti zabranjujem."

"Sulejman je rekao: Noćas ću obići devedeset žena, i svaka će mi roditi po jednog konjanika koji će se boriti na Allahovom putu! Njegov mu drug reče: Reci: Ako Bog da!, ali on to ne reče. Sve je žene obišao, ali je samo jedna od njih ostala trudna. Rodila je muško dijete s jednom nogom i jednom rukom. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, da je rekao: Ako Bog da!, svi bi se (oni) borili na Allahovom putu."

"Došao sam do njega (Vjerovjesnika, a.s.), a on je u hladu Kabe govorio: Oni su na gubitku, tako mi Gospodara Kabe! Oni su na gubitku, tako mi Gospodara Kabe! A šta je sa mnom? Vidi li se u meni nešto? Šta je sa mnom?, upitao sam se. Potom sam sjeo kod njega, ali nisam mogao šutjeti: snašlo me je ono što je Allah htio. Allahov Poslaniče dao bih za tebe i i oca i majku! ko su oni?, upitah. To su oni koji imaju najviše imetka, osim onih koji kažu: Ovako i ovako!, reče on."

"Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, da znate ono što ja znam, mnogo biste plakali, a malo se smijali!"

"Allahov je Poslanik, a.s., unajmio radnika koji mu je nakon obavljenog posla došao i rekao: Allahov Poslaniče, ovo je vaše, a ovo je poklonjeno meni! Tada mu je (Poslanik, a.s.,) odgovorio: A da si sjedio kod kuće sa svojom majkom, vidio bi da li bi ti išta bilo poklonjeno ili ne! Nakon toga Allahov je Poslanik, a.s., poslije večernjeg namaza, ustao, izgovorio šehadet, izrekao hvalu Allahu, dž.š., onako kako Njemu dolikuje, i rekao: Šta je s radnikom kojeg smo mi zaposlili, pa nam je on došao i rekao: Ovo je vaš rad (vaše), a ovo je poklonjeno meni! Da je on (kojim slučajem) sjedio u kući svoga oca i svoje majke, vidio bi da li bi mu išta bilo poklonjeno ili ne. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, niko od vas neće (od zekata) bilo šta otuđiti, a da neće doći na Sudnji dan noseći to na vratu. Ukoliko to bude bila deva, doći će s njom, a ona će rikati; ukoliko to bude bila krava, doći će s njom, a ona će mukati; ukoliko to bude bila ovca, doći će s njom, a ona će blejati. Ja sam dostavio!" Ebu-Humejd dodaje: "Zatim je Allahov Poslanik podigao svoju ruku tako da smo mogli vidjeti dlake ispod njegova pazuha. Ovo je zajedno sa mnom od Vjerovjesnika, a.s., čuo i Zejd b. Sabit, pa ga pitajte."

"Recite mi jesu li (plemena) Eslem, Gifar, Muzejna i Džuhejna bolja od Temima, Amira b. Sasae, Gatafana i Eseda, (koji su) propali i izgubili? Da, odgovorili su. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ona su bolja od ovih! (reče Vjerovjesnik, a.s.)."

"Dva su čovjeka podigla parnicu kod Allahovog Poslanika, a.s., te jedan je od njih dvojice reče: Presudi nam po Allahovoj knjizi! Drugi, koji je bio učeniji, reče: Može, Allahov Poslaniče, presudi nam po Allahovoj knjizi, ali mi dopusti i da kažem! Govori!, reče mu Poslanik, a.s. Moj je sin radio kao najamnik kod ovog čovjeka i počinio blud s njegovom ženom. (Malik kaže da asif znači edžir) Pošto je on smatrao da moga sina treba kamenovati, ja sam njegovo kamenovanje iskupio s dvije stotine ovaca i jednom robinjom. Potom sam pitao učenjake, i oni su me obavijestili da moga sina treba izbičevati sa stotinu (udaraca) i protjerati ga na godinu dana, a da ženu ovog čovjeka treba kamenovati! Allahov Poslanik, a.s., na to reče: Da, tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, presudit ću vam po Allahovoj knjizi! Što se tiče tvojih ovaca i tvoje robinje, (njih treba) tebi vratiti. Poslanik, a.s. je, presudio, pa je momku koji je počinio blud udareno stotinu udaraca bičem i bio je protjeran (iz tog mjesta) na godinu dana. (K tome) Unejsu Eslemiju naređeno je da ode kod žene ovog drugog i zatraži njeno priznanje (da je počinila blud). Nakon što je priznala, on ju je kamenovao."