"Aiša je, radijallahu anhu, o slučaju kada je potvorena pričala: Kada, izvjesno vrijeme, ništa nije bilo objavljivano, Allahov je Poslanik, a.s., pozvao Aliju b. Ebu-Taliba i Usamu b. Zejda, radijallahu anhu, da se posavjetuje s njima i čuje njihovo mišljenje o tome da li da se rastavi od svoje žene. Usama mu je ukazao na moja poznata dobra svojstva, dok je Alija rekao: Allah te nije time stavio u iskušenje, jer ima mnogo žena i osim nje. Upitaj djevojku (robinju), ona će ti iskreno reći. On ju je onda i upitao: Jesi li vidjela išta (kod Aiše) što kod tebe izaziva sumnju? Nisam vidjela ništa (posebno), osim što je ona mlada žena, pa (joj se događalo da) zaspi kod tijesta svojih ukućana, te dođe domaća životinja i pojede ga, odgovorila je ona.
Nakon toga on se popeo na minber i rekao: Ko će mi pomoći protiv čovjeka koji je uznemiravajući moju porodicu uznemirio i mene? Tako mi Allaha, ja o svojoj porodici znam samo dobro!" Tada je kazao kako je Aiša nevina. Ebu-Usama prenosi od Hišama. (Buhari)

"Vjerovjesnik, a.s. je, rekao: Klanjajte (dva rekata) prije akšamskog farz-namaza! Ponavljajući to treći put, dodao je: Ko želi!, bojeći se da to ljudi ne bi uzeli sebi u obavezu." (Buhari)

"Čuo sam Džabira b. Abdullaha kada je ljudima koji su bili s njim rekao: Mi, ashabi Allahovog Poslanika, a.s., izgovorili smo telbiju samo za hadž, bez umre." Ata kaže da je Džabir također rekao: "Vjerovjesnik, a.s. je, stigao (u Meku) ujutro četvrtog dana zul-hidžeta. Kada smo i mi stigli, Vjerovjesnik, a.s. je naredio nam je da skinemo ihrame rekavši: Skinite ihrame i sastanite se sa svojim ženama!" Ata kaže da je Džabir još rekao: "On im to nije stavio u obavezu, nego im je samo dopustio da se s njima sastanu. On je čuo da smo mi, kada je ostalo još pet (noći) do Arefata, rekli: Naredio nam je da prilazimo svojim ženama, pa ćemo doći na Arefat, a iz naših će spolnih organa izlaziti mezija!" pa je, kaže Ata, Džabir pokazao svojom rukom i počeo mrdati (a potom nastavio): "Tada je Allahov Poslanik, a.s., ustao i rekao: Vi znate da sam ja od vas najbogobojazniji, najiskreniji i najvredniji, pa ipak, da nemam ovih kurbana, skinuo bih ihrame, kao što ih i vi trebate skinuti! Oni su onda skinuli ihrame, a Poslanik, a.s., reče: Da sam prije na umu imao ovo što sada imam, ne bih bio potjerao kurbane sa sobom! Tada smo poskidali ihrame i tako iskazali poslušnost i pokornost." (Buhari)

Dođite da vam dam da napišete pismo nakon kojeg nećete zalutati! Tada Omer reče: Vjerovjesnika, a.s., je savladala bolest. Imate Kuran, i Allahova knjiga nam je dovoljna! Ali oni koji su tu bili podvojiše se i sporječkaše. Neki od njih rekoše: Donesite (ono što je potrebno) da vam Allahov Poslanik, a.s., izdiktira pismo nakon kojeg nećete zalutati! Drugi rekoše isto što i Omer. Nakon što su se razjedinili i razgalamili kod Vjerovjesnika, a.s., on povika: Odlazite od mene!" Ubejdullah kaže da je Ibn-Abbas znao govoriti: "Zaista je šteta, i to prava šteta, što je njihova razjedinjenost i galama spriječila Allahovog Poslanika, a.s., da im d da napišu to pismo!" (Buhari)

"Učite Kuran dokle god su vam u njemu složna srca, a kada se raziđete, onda odustanite od toga!"
Ebu-Abdullah kaže da je Jezid b. Harun prenio od Haruna Avera, ovaj od Ebu-Imrana, on od Džundeba, a ovaj od Vjerovjesnika, a.s... (Buhari)

"Kako to da pitate sljedbenike Knjige o nečemu, a vaša Knjiga, koja je objavljena Allahovom Poslaniku, a.s., posljednja je (objava)?! Slobodno je čitate, jer nije krivotvorena. Upravo ona govori vam da su sljedbenici Knjige krivotvorili Allahovu knjigu i izmijenili je, te da su je oni svojim rukama pisali, govoreći kako je to od Allaha, kako bi za nju dobili ono što malo vrijedi! Zar vas znanje koje je došlo (Kuran i sunnet) ne sprečava da njih pitate? Ne, tako mi Allaha, mi nismo nikoga od njih vidjeli da pita za ono što je objavljeno vama!" (Buhari)

"Sljedbenici Knjige čitali bi Tevrat na hebrejskom jeziku i prevodili ga muslimanima na arapski, pa je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Nemojte ni potvrđivati ni proturječiti sljedbenicima Knjige, nego recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu..." (Buhari)

"Čuo sam Muaviju kad je, govoreći jednoj skupini Kurejševića u Medini i spomenuvši Kaba Ahbara, rekao: On je bio jedan od najpouzdanijih sljedbenika Knjige koji prenose, ali smo mi, i pored toga, provjeravali ima li tu laži." (Buhari)

"Jedna je ensarijka došla Allahovom Poslaniku, a.s., i obratila mu se određenim povodom, pa ju je on naputio šta će uraditi. Tada ona upita: Allahov Poslaniče, a šta ako te ne nađem? Ako ne nađeš mene, otiđi Ebu-Bekru!, reče joj on." Humejdi (u svojoj verziji) dodaje riječi Ibrahima b. Sada: "Vjerovatno je mislila na smrt." (Buhari)

"Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Ko pojede bijelog ili crvenog luka neka nam se ne približava (ili je rekao: ... neka ne dolazi u džamiju) i neka ostane u svojoj kući! Njemu je jednom bila donesena zdjela (Ibn-Vehb kaže tanjir) u kojoj je bila prigotovljena zelen. Kada je osjetio neugodan miris, upitao je o čemu se radi, pa mu je saopćeno koje je povrće unutra. Tada on reče: Prinesite mu ga!, pa su ga prinijeli jednom ashabu koji je bio s njim. Kada je vidio da to jelo ni on ne želi jesti, (Poslanik, a.s.,) reče mu: Jedi ti, jer ja razgovaram s onima s kojima ti ne razgovaraš!" (Buhari)

"Umm-Hufejd b. Haris b. Hazn poklonila je Vjerovjesniku, a.s., masla, sira i bodljorepih guštera. Vjerovjesnik, a.s., je zatražio da se ta hrana donese, pa je donesena i pojedena na njegovoj sofri. Vjerovjesnik, a.s., nije ju jeo, jer mu nije prijala. Da je to bilo zabranjeno (jesti), ne bi se našlo na njegovoj sofri, niti bi on rekao da se to jede." (Buhari)

"Jedna je žena upitala Vjerovjesnika, a.s., kako će se okupati nakon menstruacije, pa joj je on rekao: Uzmi krpu namirisanu mošusom, pa se njome očisti! Kako ću se njome očistiti, Allahov Poslaniče?, upita ona, a on joj odgovori: Očisti se! Kako ću se njome očistiti, Allahov Poslaniče?, opet upita ona, a on joj ponovo odgovori: Očisti se!" Aiša dalje kaže: "Ja sam shvatila šta želi Allahov Poslanik, a.s., pa sam je privukla sebi i podučila je." (Buhari)

"Konji pripadaju trojici: jednome su nagrada, drugome zastor, a trećem grijeh. Što se tiče onoga kome će oni biti nagrada, to je čovjek koji ih drži za borbu na Allahovom putu i napasa ih na svojoj livadi ili bašči. Što god oni popasu svezani užadima na toj livadi ili bašči, to se čovjeku ubraja u dobra djela. Ukoliko pokidaju konopce i otrče preko jednoga ili dva brežuljka, njemu se za njihove stope i balegu računaju dobra djela. A ako bi došli do rijeke i napojili se iz nje, njemu se, iako nije imao namjeru da ih tu napoji, i to računa u dobra djela. Konji su takvom čovjeku nagrada. Čovjeku koji ih drži kako bi uz pomoć pošteno stečene zarade živio, a ne zaboravlja ni Allahove obaveze u njihovim vratovima i leđima, oni su zaštita. A čovjeku koji ih drži iz oholosti i licemjerstva oni su samo grijeh." Zatim su Allahovog Poslanika, a.s., upitali o magarcima, pa je rekao: "O njima mi Allah ništa nije objavio, osim ovoga jedinstvenog i općeg ajeta: Onaj koji bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga; a onaj koji bude uradio i koliko trun zla vidjet će ga!" (Buhari)

"Kada vladar donosi odluku i vlastitim naporom dođe do rješenja te pogodi, imat će dvostruku nagradu. A ako, donoseći odluku, vlastitim naporom dođe do rješenja pa pogriješi, imat će jednu nagradu." (Jezid b. Abdullah) kaže: "Kada sam ovaj hadis ispričao Ebu-Bekru b. Amru b. Hazmu, on mi je rekao da mu je to isto ispričao i Ebu-Selema b. Abdur-Rahman, prenoseći od Ebu-Hurejre." (Buhari)

"Allahov je Poslanik, a.s., poslao jednoga čovjeka iz (plemena) Benu-Adi i postavio ga za namjesnika u Hajberu. Taj mu je čovjek (poslije) donio datula, a Allahov je Poslanik, a.s., upitao: Jesu li sve hajberske datule ovakve? Nisu, tako mi Allaha! Mi, Allahov Poslaniče, uzimamo sa ovakvih hurmi za dva saa pomiješanih hurmi, odgovori on. Na to mu Allahov Poslanik, a.s., reče: Nemojte tako raditi, nego (uzimajte) istu količinu za istu, ili prodajite jedne, pa za taj novac kupujte druge datule! Isto postupajte i s vagom!" (Buhari)

"Doći će Nuh na Sudnji dan, pa će biti upitan: Jesi li dostavio (Objavu)?, a on će odgovoriti: Da, Gospodaru moj! Zatim će biti upitan njegov narod: Je li vam dostavio? Oni će odgovoriti: Nama nijedan poslanik nije došao! Tada će (Nuh) biti upitan: Ko su ti svjedoci?, pa će on odgovoriti: Muhammed i njegov ummet! Potom ćete doći vi, pa ćete posvjedočiti." Nakon toga Allahov je Poslanik, a.s., proučio: "I tako smo od vas stvorili središnju (pa je rekao: pravednu) zajednicu, da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude svjedok protiv vas." (Buhari)

"Dok smo jednom bili u džamiji, izišao je Allahov Poslanik, a.s., i rekao nam: Krenite ka židovima! Zaputili smo se s njim, i kada smo stigli do Midrasove kuće, Vjerovjesnik, a.s., istupi i zovnu ih riječima: Skupino židova, primite islam, bit ćete spašeni! Dostavio si nam, Ebu-Kasime!, rekoše oni, na što im Allahov Poslanik, a.s., uzvrati: To je ono što želim: primite islam, bit ćete spašeni! Već si nam dostavio, Ebu-Kasime!, rekoše oni opet, a onda im Allahov Poslanik, a.s., ponovo reče: To je ono što želim! Zatim im je i po treći put ponovio isto, a onda rekao: Znajte da zemlja pripada Allahu i Njegovom Poslaniku! Ja imam namjeru da vas iselim iz ove zemlje, pa ko od vas ima nešto imetka neka ga proda! U protivnom, znajte da zemlja pripada Allahu i Njegovom Poslaniku!" (Buhari)

"Kazivao je Alija b. Ebu-Talib, radijallahu anhu, da je njemu i Fatimi, radijallahu anhu, kćerki Allahovog Poslanika, a.s., došao (jedne noći) Allahov Poslanik, a.s., i upitao ih: Zar ne klanjate?" Alija dalje pripovijeda: "Ja sam mu odgovorio: Allahov Poslaniče, naše su duše u Allahovoj ruci, pa kada On hoće da nas probudi (radi klanjanja noćne nafile), On to i učini!" "Allahov se Poslanik, a.s., nakon tih njegovih riječi vratio, ne rekavši mu ništa. Dok je odlazio, Alija je čuo kako se on udario po svome bedru i proučio: ... ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja!" Ebu-Abdullah kaže: "Za onoga koji ti dođe noću kaže se tarik; et-tarik označava zvijezdu, dok riječ sakib znači onaj koji svijetli. Tako se, npr., kaže: Ukreši plamen palitelju (svijeća)! (Eskib nareke lil-mukidi!)." (Buhari)

"Čuo sam Vjerovjesnika, a.s., kako na drugom rekatu sabah-namaza, nakon što je podigao glavu s rukua, uči dovu: Allahu, Gospodaru naš, Tebi pripada zahvala! A zatim: Allahu moj, učini prokletim toga i toga, i toga i toga! Tada je Uzvišeni Allah objavio: Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici." (Buhari)

"Pričao je Vjerovjesnik, a.s., kako je, kada je bio na konaku u Zul-Hulejfi, sanjao da mu je rečeno: Zaista si ti u blagoslovljenoj dolini!" (Buhari)