Buharija

HADIS

Pričao nam je Mekki b. Ibrahim, prenoseći od Ibn-Džurejdža, on od Ataa, a ovaj od Džabira da je rekao... Ebu-Abdullah kaže da mu je pričao Muhammed b. Bekr, prenoseći od Ibn-Džurejdža, a on od Ataa da je kazivao:

"Čuo sam Džabira b. Abdullaha kada je ljudima koji su bili s njim rekao: Mi, ashabi Allahovog Poslanika, a.s., izgovorili smo telbiju samo za hadž, bez umre." Ata kaže da je Džabir također rekao: "Vjerovjesnik, a.s. je, stigao (u Meku) ujutro četvrtog dana zul-hidžeta. Kada smo i mi stigli, Vjerovjesnik, a.s. je naredio nam je da skinemo ihrame rekavši: Skinite ihrame i sastanite se sa svojim ženama!" Ata kaže da je Džabir još rekao: "On im to nije stavio u obavezu, nego im je samo dopustio da se s njima sastanu. On je čuo da smo mi, kada je ostalo još pet (noći) do Arefata, rekli: Naredio nam je da prilazimo svojim ženama, pa ćemo doći na Arefat, a iz naših će spolnih organa izlaziti mezija!" pa je, kaže Ata, Džabir pokazao svojom rukom i počeo mrdati (a potom nastavio): "Tada je Allahov Poslanik, a.s., ustao i rekao: Vi znate da sam ja od vas najbogobojazniji, najiskreniji i najvredniji, pa ipak, da nemam ovih kurbana, skinuo bih ihrame, kao što ih i vi trebate skinuti! Oni su onda skinuli ihrame, a Poslanik, a.s., reče: Da sam prije na umu imao ovo što sada imam, ne bih bio potjerao kurbane sa sobom! Tada smo poskidali ihrame i tako iskazali poslušnost i pokornost." (Buhari)

ARAPSKI

حَدَّثَنَا الْمَكِّيُّ بْنُ إِبْرَاهِيمَ، عَنِ ابْنِ جُرَيْجٍ، قَالَ عَطَاءٌ قَالَ جَابِرٌ. قَالَ أَبُو عَبْدِ اللَّهِ وَقَالَ مُحَمَّدُ بْنُ بَكْرٍ حَدَّثَنَا ابْنُ جُرَيْجٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي عَطَاءٌ، سَمِعْتُ جَابِرَ بْنَ عَبْدِ اللَّهِ، فِي أُنَاسٍ مَعَهُ قَالَ أَهْلَلْنَا أَصْحَابَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي الْحَجِّ خَالِصًا لَيْسَ مَعَهُ عُمْرَةٌ ـ قَالَ عَطَاءٌ قَالَ جَابِرٌ ـ فَقَدِمَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم صُبْحَ رَابِعَةٍ مَضَتْ مِنْ ذِي الْحِجَّةِ فَلَمَّا قَدِمْنَا أَمَرَنَا النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم أَنْ نَحِلَّ وَقَالَ " أَحِلُّوا وَأَصِيبُوا مِنَ النِّسَاءِ ". قَالَ عَطَاءٌ قَالَ جَابِرٌ وَلَمْ يَعْزِمْ عَلَيْهِمْ وَلَكِنْ أَحَلَّهُنَّ لَهُمْ فَبَلَغَهُ أَنَّا نَقُولُ لَمَّا لَمْ يَكُنْ بَيْنَنَا وَبَيْنَ عَرَفَةَ إِلاَّ خَمْسٌ أَمَرَنَا أَنْ نَحِلَّ إِلَى نِسَائِنَا فَنَأْتِي عَرَفَةَ تَقْطُرُ مَذَاكِيرُنَا الْمَذْىَ قَالَ وَيَقُولُ جَابِرٌ بِيَدِهِ هَكَذَا وَحَرَّكَهَا فَقَامَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ " قَدْ عَلِمْتُمْ أَنِّي أَتْقَاكُمْ لِلَّهِ وَأَصْدَقُكُمْ وَأَبَرُّكُمْ وَلَوْلاَ هَدْيِي لَحَلَلْتُ كَمَا تَحِلُّونَ فَحِلُّوا فَلَوِ اسْتَقْبَلْتُ مِنْ أَمْرِي مَا اسْتَدْبَرْتُ مَا أَهْدَيْتُ ". فَحَلَلْنَا وَسَمِعْنَا وَأَطَعْنَا.