Enese, zaista ljudi biraju gradove za stanovanje, a između tih gradova ima jedan koji se zove Basra ili Busajra. Ako budeš prolazio pored njega ili išao u taj grad, izbjegni slanu zemlju (močvaru), dio koji se zove Kela, pijacu i mjesta gdje se nalaze njihovi namjesnici. Idi u njena predgrađa, jer će se u njoj desiti strašan potres i katastrofa. Zanoćit će kao ljudi, a osvanut će kao majmuni i svinje." (Bilježi Ebu Davud)

Izašli smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na put, pa je na našim jahalicama i devama vidio tkanine u kojima je bilo crvenih vunenih konaca, te je rekao: 'Vidim li ja da vas je crvenilo nadvilo?!' Zbog njegovih riječi smo što brže ustali, zbog čega nam je nekoliko deva pobjeglo, a zatim smo skinuli tkanine s jahalica." (Bilježi ga Ebu Davud.)

Ibn Omer se dopisivao s prijateljem iz Šama, pa mu je jednom prilikom napisao: 'Saznao sam da si rekao nešto negativno u vezi sa sudbinom (kaderom). Ni slučajno da meni pišeš o tome, jer sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: 'U mom umetu pojavit će se ljudi koji će negirati sudbinu.''" (Hadis bilježi Ebu Davud, 4613.)

Kaderije (indeterministi) su medžusije ovoga umeta! Ako se razbole, ne obilazite ih; a ako umru, ne idite im na dženazu!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 4691.)

Svaki umet ima medžusije (vatropoklonike), a medžusije ovoga umeta jesu oni koji negiraju određenje (kader). Kad neko od njih umre, nemojte ići na njegovu dženazu; kada je neko od njih bolestan, nemojte ga posjećivati! Oni su Dedžalova skupina! Allahovo pravo je da ih pridruži Dedžalu." (Hadis bilježi Ebu Davud, 4692.)

Ne družite se s onima koji raspravljaju o sudbini, i nemojte s njima uopće razgovarati!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 1088.)

Allahov Poslaniče, a šta je s djecom vjernika?' On reče: 'Ono što i s njihovim očevima.' Upitala sam: 'Allahov Poslaniče, zar bez bez ikakvih djela?!' On reče: 'Allah najbolje zna šta bi njihova djeca činila da su poživjela.' Ponovo sam upitala: 'A šta je s djecom mnogobožaca?' Reče: 'Ona imaju status svojih roditelja.' Rekla sam: 'Zar bez ikakvih djela?!' On reče: 'Allah najbolje zna šta bi djeca mnogobožaca činila da su poživjela.'" (Hadis bilježi Ebu Davud, 2712.)

Ubada ibn es-Samit svome sinu je rekao: 'Sinko moj, nećeš okusiti suštinu vjerovanja (imana) sve dok ne budeš uvjeren u to da te nije moglo mimoići ono što te snašlo, a niti te moglo snaći ono što te mimoišlo. Ja sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad kaže: 'Prvo što je Allah stvorio bilo je pero, kojem je rekao: 'Piši!' 'Šta da pišem, Gospodaru?', upitalo je ono, a Gospodar mu reče: 'Piši sudbine svih stvari sve do Sudnjega dana!' Sinko, čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako još kaže: 'Onaj ko umre ne vjerujući u to nije moj sljedbenik.'" (Hadis bilježi Ebu Davud, 4700.)

Došao sam Ubejju ibn Ka'bu i rekao mu: 'Snašla me neka sumnja u određenje (kader), pa reci mi nešto o kaderu, možda će Allah otkloniti sumnju iz moga srca!' On odgovori: 'Da Allah hoće kazniti stanovnike nebesa i Zemlje, kaznio bi ih ne čineći im nepravdu. A kad bi im se htio smilovati – pa oni Njegovu milost ne mogu zaslužiti djelima. Da podijeliš zlata koliko brdo Uhud na Allahovom putu, Allah to od tebe ne bi primio sve dok ne povjeruješ u određenje i ne budeš uvjeren u to da te nije moglo mimoići ono što te je snašlo, a niti te moglo snaći ono što te mimoišlo. Ako umreš vjerujući u nešta drugo, a ne u to, ući ćeš u Vatru!' Potom sam otišao Abdullahu ibn Mesudu, pa mi je isto to rekao. Otišao sam i kod Huzejfe ibn el-Jemanija, pa mi je i on to rekao. Također sam otišao Zejdu ibn Sabitu, a on mi reče da je isto to ashabima rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s." (Hadis bilježi Ebu Davud, 4699.)

"Bili smo na dženazi na kojoj je bio i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Beki'il-garkadu. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je sjeo, a u ruci mu bijaše štap. Njime je čeprkao po zemlji, a onda je podigao glavu prema nebu i rekao: 'Svakoj osobi je odredeno njeno prebivalište u Džehennemu ili u Džennetu, i napisano je li sretnik ili nesretnik.' Neki čovjek upita: 'Allahov Vjerovjesniče, hoćemo li se onda osloniti na to što nam je određeno i prestati sa trudom, pa ko bude predodređen da bude sretnik, on će biti među sretnicima, a ko bude predodređen da bude nesretnik, on će biti među nesretnicima? On reče: 'Ne, nego se trudite, a svakome će biti olakšano ono što mu je predodređeno. Ko bude predodređen da bude sretan, njemu će biti olakšano činjenje djela koje čine sretnici, a ko bude predodređen da bude nesretnik, njemu će biti olakšano činjenje djela koje čine nesretnici.', a potom je proučio: Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim - njemu ćemo Džennet pripremiti; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim - njemu ćemo Džehennem pripremiti. (El-Lejl, 5-10)" (Ebu Davud, 4685)

"Adem i Musa su se prepirali, pa Musa reče: 'Adem e, ti si naš praotac; pogriješio si i izveo si nas iz Dženneta.' Adem će na to: 'Musa, zar me ti, koga je Allah odabrao da sa Njime govori i kome je Tevrat Svojom rukom napisao, koriš zbog djela koje sam počinio, a koje mi je Allah propisao da počinim četrdeset godina prije nego me je stvorio?' Tako je Adem u polemici nadvladao Musaa." (Ebu Davud, 4692)

"Ibn Omer je u Šamu imao prijatelja sa kojim se dopisivao. Jednom prilikom mu je napisao: 'Do mene je doprlo da si nešto govorio u vezi sudbine. Nemoj o tome meni pisati. Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je kazao: 'Među mojim sljedbenicima će se pojaviti narodi koji će nijekati sudbinu."' (Ebu Davud, 4605)