Allahov Poslaniče, hoćeš li da ti napravim nešto na čemu ćeš sjediti? Ja imam slugu stolara."
Ako hoćeš." – odgovorio je.
Ona je, potom, naredila (slugi) napraviti minber. I kada je bio petak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je na taj minber koji mu je načinjen, pa je panj palme kod njega, na kome je on ranije držao govor, zaplakao da se skoro raspukne. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potom je sišao, uzeo ga i prislonio uza se, a on poče jecati kao što jeca dijete kada se ušutkuje dok se ne umiri.
Plakao je zbog onog što je slušao od učenja zikra (Kurana, spominjanja Allaha)." – rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Neki ljudi su došli Sehlu ibn Sadu da ga pitaju za minber, pa je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poručio jednoj ženi da naredi svome sluzi koji bijaše stolar da mu napravi nekoliko drvenih dasaka na koje će sjedati kada svijetu drži govor. Ona mu je naredila da to napravi od tamariskovog (tarfa) drveta. Kada je to uradio, ona ga je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On je naredio, pa se to postavilo (u džamiji) i on je na njemu sjedio."

Čuo sam Sehla ibn Sada, radijallahu anhu, kada je rekao: Jedna žena donijela je ogrtač (Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem). A znate li šta je to ogrtač (burda)? – upitao je Sehl.
Da. To je mantil sa izvezenim krajevima. – odgovoreno mu je.
Ta žena je rekla Allahovom Poslaniku: Allahov Poslaniče, ovo sam otkala svojom rukom da ti ga obučem.
I kako mu je bio potreban, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je uzeo i kasnije među nas izašao njim ogrnut.
Potom je jedan od prisutnih rekao: Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, ogrni me njim!
Hoću. – odgovorio je on.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zatim seo na tom sijelu, a onda se vratio kući, smotao ogrtač i poslao mu ga.
Poslije toga ljudi su prigovorili tom čovjeku: Nisi dobro uradio što si mu ga zatražio. Ti si sigurno znao da on ne odbija nikoga ko mu što zatraži.
Allaha mi ja sam mu ga zatražio da mi bude kefin kada umrem.
I on mu je kasnije i bio kefin."

Jedan krojač pozvao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na jelo koje je za njega pripremio. S Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, otišao sam i ja na to jelo. Pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (domaćin) je primakao kruh i čorbu u kojoj je bilo bundeve i komadića mesa. Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako traži bundevu po ćasi. Od tada sam stalno volio bundevu."

U predislamsko doba bio sam kovač i imao sam kod Asa ibn Vaila svoje potraživanje, pa sam mu otišao da ga naplatim."
Neću ti ga dati" – rekao je on – sve dok ne napustiš vjerovanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."
Neću ga napustiti dok te Allah ne usmrti i potom budeš proživljen." – rekao sam.
Pa ostavi me dok umrem i budem proživljen. Tada će mi biti dati imetak i djeca, pa ću ti isplatiti." – rekao je on.
Potom je objavljeno: Vidje li onog što niječe naše dokaze i kaže sigurno će mu biti dati imetak i djeca? Zna li on tajnu ili je od Allaha uzeo obećanje?!"

Allah je Mekku učinio svetom i nije dozvolio (borbe u njoj) nikome prije mene, a niti ikome poslije mene. Meni ju je dozvolio samo jedan čas. Njena trava neće se kositi, njeno drveće potkresivati (sjeći), ni njen lov razgoniti, a niti uzimati u njoj izgubljena stvar osim od onog koji će je obznaniti."
Potom je Abbas ibn Abdil-Muttalib rekao: Osim izhira za naše zlatare (kovače) i za krovove naših kuća?"
Osim izhira." – kazao je (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem).
Zatim je Ikrime rekao: Znaš li što je to rastjerivanje lovine Harema? To je da je otjeraš iz hlada, a ti se spustiš na njeno mjesto."
Abdul-Vehab je rekao prenoseći od Halida: "... za naše kovače i naše grobove."

Imao sam ja jednu postariju devu od mog dijela ratnog plijena (s Bedra). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao mi je tu devu iz (državne) petine. Kada sam se htio oženiti Fatimom, kćerkom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dogovorio sam se sa kujundžijom iz plemena Kajnuka da pođe sa mnom da donesemo izhira kojeg sam naumio prodati nekom od zlatara (kovača) i time se pomoći u pripremi gozbe za svoju svadbu."

Zaista oni koji posredstvom Allahovog govora i svojih (lažnih) zakletvi kupuju malu vrijednost..."

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: Zaklinjanje doprinosi prodaji robe, ali umanjuje bereket."

Vidio sam svoga oca kada je kupio roba koji je znao činiti hidžamu, pa sam ga za to upitao, a on reče: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je novac od (prodanog) psa i novac od hidžame. On je zabranio i tetoviranje i onoj koja to radi i onoj kojoj se to radi, i zabranio je da neko uzima kamatu i da je drugom plaća, a slikara je prokleo."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: Vidio sam u noći (Miradža) dva čovjeka (meleka). Došli su mi i izveli me do u Svetu zemlju. Potom smo išli i došli do jedne rijeke od krvi. U njoj je stajao jedan čovjek. Bio je u sredini te rijeke, a na sredini rijeke drugi čovjek pred kojim je mnogo kamenja. Onaj čovjek što je u rijeci je krenuo da izađe, ali onaj ga gađa kamenom u usta i time ga vrati gdje je bio. I kada bi god onaj htio izaći, on bi ga gađao kamenom u usta i on bi se vratio gdje je i bio.
Ko je to? – upitao sam.
Onaj što ga vidiš u rijeci, jeste čovjek koji je jeo kamatu. – odgovorio je melek."

Svijetu će sigurno doći vrijeme kada čovjek neće gledati odakle je stekao (uzeo) imovinu; da li iz dozvoljenog ili nedozvoljenog (poslovanja)."

Čuo sam Ebu Halila da prenosi od Abdullaha ibn Harisa, on od Hakima ibn Hizama, radijallahu anhu, a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
Kupac i prodavac imaju pravo izbora (prihvatiti ili ne prihvatiti kupoprodaju) dok se nisu međusobno rastali. – ili je rekao: sve dok se međusobno ne rastave, pa ako su bili međusobno iskreni i jedan drugom sve objasnili, bit će im u njihovoj trgovini bereket, a ako su što ukrali i jedan drugog lagali, umanjit će im se bereket u njihovoj trgovini."

Mi smo se opskrbljivali (iz društvenog skladišta) sakupljenim datulama, a to je bila mješavina raznih vrsta datula i prodavali smo dva saa za jedan sa (bolje vrste). Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: Ne (mijenjajte) dva saa za jedan, niti dva dirhema za jedan dirhem!"

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: Kupac i prodavac imaju pravo izbora (da prihvate ili ne prihvate kupoprodaju) dok se nisu rastavili, ili je rekao: sve dok se ne rastave, pa ako su bili iskreni i međusobno sve razjasnili, bit će obojici bereket u njihovoj kupoprodaji, a ako su što jedan drugom ukrali i slagali, umanjit će im se bereket u njihovoj kupoprodaji."

Jedan trgovac davaše svijetu robu na priček, pa kada bi vidio siromaha, rekao bi svojim momcima: otpišite mu dug, pa će, možda, i Allah nama oprostiti."
I Allah mu je, zaista oprostio.

Meleki su primili (susreli) dušu jednog čovjeka od naroda koji je bio prije vas i upitali: Da li si uradio kakvo dobro?
Naređivao sam svojim momcima da daju robu na odgođeno plaćanje i da otpišu dug (oprost) čak i bogatom.
I oni su snizili njemu odgovornost."
Ebu Malik je rekao da prenosi od Ribija da kaže: Ja sam bogatom snižavao cijenu, a siromahu otpisivao dug (opraštao)."
U drugom senedu Ebu Malika slijedi Šube, prenoseći od Abdul-Malika, a on od Ribija.
Ebu Avane je rekao da prenosi od Abdul-Malika, a on od Ribija, da je rekao: "Bogatog sam čekao, a siromahu otpisivao dug (opraštao)."
A Nuajm ibn Ebu Hind prenosi od Ribija da je izjavio: "Od bogatog sam (ponuđeni mi) novac primao, a siromahu otpisivao dug (opraštao)."

Allah se smilovao čovjeku koji je blag kada prodaje i(ili) kupuje, i(ili) kada naplaćuje (potraživanje)!"

Da neko od vas uprti breme drva na svoja leđa, bolje je nego da od koga zatraži milostinju, i da zavisi od toga da li će mu je neko dati ili ne."

Zaista Davud, alejhis-selam, nije jeo nego samo od svojeručne zarade."