Jedan čovjek je vodio goveče, a potom ga uzjahao i udario, te ono reče: Nismo stvoreni za ovo, nego smo stvoreni za oranje.
– Neka je slavljen Allah – rekoše ljudi – goveče govori!
– Ja vjerujem u to – reče (Resulullah, alejhis-selam) – ja, Ebu Bekr i Omer.
A njih dvojica nisu bila tu (izjavio je prenosilac).
I dok je jedan čovjek bio kod svojih ovaca, vuk je iznenada napao i odnio jednu ovcu. Ovaj ju je tražio, i kad je bio skoro spasio, vuk mu je rekao: A koga ona ima na Dan divljači, dan u kome ona neće imati drugog pastira osim mene?"
– Neka je slavljen Allah – rekoše ljudi – vuk govori!
– To vjerujemo – reče on – ja, Ebu Bekr i Omer.
A njih dvojica nisu bila tu.
I pričao nam je Alija, njemu Sufjan od Misara, on od Sada ibn Ibrahima, ovaj od Ebu Seleme, on od Ebu Hurejre, a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, slično ovom.