"Kome bude dat kakav poklon, ako ima imetka, neka uzvrati na njega, a ako nema, neka se zahvali riječima. Onaj ko to učini - zahvalnik je, a ko to prikrije - nezahvalnik je." (Ebu Davud, 4808)

"Kome nešto bude dato, pa to spomene, time mu se zahvalio, a ako ga prekrije - nezahvalnik je." (Ebu Davud, 4809)

'Allahov Poslaniče, ensarije su pokupili sve nagrade.' On reče: 'Nisu, ukoliko se budete molili Allahu za njih i ukoliko im budete zahvaljivali.' (Ebu Davud, 4807)

"Nije zahvalan Allahu onaj koji nije zahvalan ljudima." (Ebu Davud, 4806)

"Došla je neka žena Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kazala: 'Allahov Poslaniče, trebam nešto od tebe.' On joj reče: 'Majko tog i tog, sjedi na koju hoćeš stranu sokaka da bih mogao sjesti pored tebe.' Sjela je, a pored nje je sjeo i Vjerovjesnik, s.a.v.s., i ispunio joj je njenu potrebu." (Ebu Davud, 4813)

"Sve treba polahko raditi, osim djela za Budući svijet." (Ebu Davud, 4805)

"Uistinu je Allah blag i voli blagost, i pruža za blagost ono što ne daje za grubost." (Ebu Davud, 4802)

"Kome bude uskraćena blagost - uskraćeno mu je svo dobro." (Ebu Davud, 4804)

"Bijah u delegacij i plemena Benu Amir koja je išla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Rekli smo mu: 'Ti si naš gospodar.', a on kaza: 'Gospodar je Allah.' Rekosmo: 'Ti si najvredniji i najmoćnij i među nama.' On reče: 'Kažite šta želite, ali neka vas ne zavodi šejtan.'" (Ebu Davud, 4801)

"Neki čovjek je došao Osmanu i počeo ga u lice hvaliti. Mikdad b. el-Esved je uzeo zemlje i bacio mu u lice. Kazao je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Kada sretnete hvalioce, bacite im prašinu u lice.'" (Ebu Davud, 4799)

''Ja garantiram kuću u predgrađu Dženneta onome koji se kloni rasprave i ako je u pravu. Garantiram kuću u sredini Dženneta onome koji se kloni laži, makar i u šali, a garantiram kuću u najvišem dijelu Dženneta onome koji bude imao lijep moral." (Ebu Davud, 4795)

"Neće ništa (od djela vjernika) na Mizanu biti teže od lijepog morala." (Ebu Davud, 4794)

"Vjernik će lijepim moralom dostići stepen onoga koji dobrovoljno posti i noći provodi u ibadetu." (Ebu Davud, 4793)

"Ono što je doprlo do ljudi od govora prvih objava poslanstva jeste: 'Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš.'" (Ebu Davud, 4792)

"Neki čovjek je zatražio dozvolu da uđe kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Loš li je ovo sagovornik.' Pošto je ušao, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sa njim razgovarao sa osmijehom. Pošto iziđe, rekoh: 'Allahov Poslaniče, kada je zatražio dozvolu za ulazak, rekao si: 'Loš li je ovo sagovornik.', a kada je ušao, sa njim si sa osmijehom razgovarao.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: Aiša, Allah ne voli neuljudnost i neučtivost." (Ehu Davud je upitan o Vjerovjesnikovim riječima: "Loš li je ovo sagovornik.", pa je rekao: "To je bilo dopušteno samo Vjerovjesniku, s.a.v.s.") (Ebu Davud, 4789)

"Nisam vidio da se neko primakao Vjerovjesniku, s.a.v.s., da bi mu nešto kazao, a da je on odmakao glavu, sve dok se ovaj ne bi odmakao od njega. Niti sam vidio da se iko rukovao sa Allahovim Poslanikom s.av.s. a da je on prvi pustio ruku." (Ebu Davud, 4788)

"Vjernik je lahkomislen i plemenit, a pokvarenjak je prevarant i podlac." (Ebu Davud, 4785)

"Kada bi čuo da je neko nešto rekao, Vjerovjesnika, s.a.v.s., ne bi govorio: 'Zbog čega je taj i taj tako i tako rekao?', nego bi kazao: 'Zbog čega ljudi tako i tako govore."' (Ebu Davud, 4783)

''Allahovom Vjerovjesniku, s.a.v.s., je naređeno (da lijepo postupa) da prašta ljudima greške (propuste)." (Ebu Davud, 4782)

"Ukoliko se neko rasrdi, a stoji, neka sjedne. A ukoliko ga srdžba ne prođe, onda neka legne."