U nekom narodu koji je bio prije vas bio je neki kralj koji je imao svoga sihirbaza. Kad je ostario, rekao je kralju: 'Ostario sam pa mi zato dovedi jednog dječaka da ga podučim sihru.' Idući ka sihirbazu dječak je sreo nekog pobožnjaka čije je propovijedi slušao. On je tako, idući sihirbazu, svraćao kod pobožnjaka, a kad bi došao sihirbazu, on ga je tukao, pa se požalio pobožnjaku na njega. On ga je posavjetovao: 'Kad se bojiš sihirbaza reci: 'Zadržala me je porodica', a kad se bojiš porodice, reci: 'Zadržao me sihirbaz.'' I dok je tako jednom išao putem, naišao je na jednu ogromnu životinju koja je blokirala ljudima put. Rekao je: 'Danas ću znati da li je bolji pobožnjak ili sihirbaz.' Uzeo je kamen i rekao: 'Gospodaru moj, ako je to što radi pobožnjak draže Tebi od onoga što radi sihirbaz, ubij ovu životinju, tako da se svijet može slobodno kretati.' Bacio je kamen i ubio životinju, a svijet se normalno nastavio kretati. Kad je došao pobožnjaku, i rekao mu šta se dogodilo, on mu je rekao: 'Dječače, ti si sada bolji od mene, jer si dostigao stupanj koji vidim. A ako budeš stavljen na muke, nemoj govoriti o meni.' Dječak je liječio slijepe i gubave, a liječio je svijet i od ostalih bolesti. Za to je čuo iz kraljeve svite kralju najbliži čovjek koji je bio oslijepio. Donio mu je mnogobrojne poklone i rekao: 'Sve što je ovdje tvoje je ako me izliječiš.' On mu je rekao: 'Ja ne liječim nikoga, Allah je Onaj Koji liječi. Ako budeš vjerovao u Allaha, uputit ću dovu Allahu, dž.š. da te izliječi.' Čovjek je povjerovao u Allaha, dž.š., i Allah, dž.š., vratio mu je vid. Kad je došao kralju i sjeo kod njega, kao što je i prije sjedio, kralj ga je upitao: 'Ko ti je vid vratio?' Odgovorio je: 'Moj Gospodar.' On mu je rekao: 'Zar ti imaš drugog gospodara osim mene?' On mu je rekao: 'Moj Gospodar i tvoj Gospodar je Allah.' On ga je počeo mučiti, dok mu nije rekao za dječaka, pa su ga doveli k njemu, pa mu je kralj rekao: 'Dječače, čuo sam da su tvoje vradžbine toliko jake da liječiš slijepe i gubave i još mnogo toga.' On mu je rekao: 'Ja ne liječim nikoga. Onaj ko liječi jeste Allah, dž.š.' On ga je počeo mučiti, dok nije rekao za pobožnjaka. Kad su ga doveli, rekao mu je: 'Napusti svoju vjeru.' Međutim, on je to odbio, a kralj je zatražio da se donese testera i da mu se stavi na vrat, pa ga je presjekao, a dvije njegove polovice pale su na zemlju. Poslije toga doveli su dječaka, i on mu je rekao: 'Napusti svoju vjeru.' Međutim, on je odbio, pa ga je on predao svojim ljudima i rekao: 'Idite s njim na to i to brdo, pa ako ne ostavi svoju vjeru, bacite ga u provaliju.' Kad su se popeli s njim na vrh planine, on je rekao: 'Gospodaru moj, sačuvaj me od njihovog zla.' Brdo se zatreslo, te su oni su popadali, a on se vratio kralju. On ga je upitao: 'Šta su uradili tvoji krvnici?' On je rekao: 'Allah me je spasio od njih.' On ga je predao skupini svojih ljudi i rekao: 'Vodite ga i ukrcajte ga na brod. Kad dođete na sred mora ako ne napusti svoju vjeru, vi ga bacite u more.' Oni tako i učiniše, a on reče: 'Gospodaru moj, sačuvaj me od njih.' Brod se prevrnuo, i oni su se utopili, a on se vratio kralju. Kralj ga je upitao: 'Šta su uradili tvoji pratioci?' On je rekao: 'Allah me je spasio.' Zatim je rekao kralju: 'Ti me nikada nećeš moći ubiti dok ne učiniš ono što ti ja kažem.' Kralj ga je upitao: 'A šta je to?' Odgovorio je: 'Sakupit ćeš svijet na jednom otvorenom prostoru, a zatim ćeš me svezati za drvo. Zatim ćeš uzeti strelicu iz mog toboca, i kad zategneš tetivu, reci: 'U ime Allaha, dječakovog Gospodara', a zatim odapni Kad to uradiš, ubit ćeš me.' Kralj je okupio svijet na jednom mjestu, svezao dječaka za drvo i uzeo strijelu iz njegova toboca. Zatim je stavio strijelu u luk i rekao: 'U ime Allaha, dječakovog Gospodara', a zatim odapeo strijelu koja ga je pogodila u sljepoočnicu. Stavio je ruku na mjesto gdje ga je pogodila strijela na sljepoočnici, a zatim umro. Svijet je povikao: 'Vjerujemo u dječakovog Gospodara!' Zatim je došao kralj, i neko mu je rekao: 'Vidje li da se, Boga mi, desi tebi ono što si zabranjivao, pa svijet povjerova.' Naredio je da se iskopaju rovovi pored puta i da se u njima zapali vatra, a zatim je rekao: 'Ko ne ostavi svoju vjeru bacite ga u vatru ili neka uđu u nju.' Tako je i učinjeno, pa je došla i neka žena s djetetom koja je oklijevala da uđe u vatru, a dijete joj je reklo: 'Majko, strpi se, zaista si ti na Pravom putu.'" (Bilježi Muslim)
