Kad Allah čovjeku odredi jedan stepen, pa ga on ne dostigne, onda ga Allah iskuša u njegovom tijelu, imetku ili njegovoj djeci i dā mu strpljenja da to izdrži, dok tako ne dostigne stepen koji mu je Uzvišeni Allah prije odredio." (Ebu Davud 3090)

Ko u našoj vjeri uspostavi nešto što u nju ne spada, to treba odbaciti." (Buhari, Muslim i Ebu Davud)

Meni je data Knjiga i uz nju njoj slično. Doći će do toga da sit čovjek na svome minderu..."

Abdurrahman b. Amr es-Sulejmi i Hadžer b. Hadžer vele da su došli Irbadu, a on je bio jedan od onih o kojima je objavljeno: '...niti onima koji ti dođu da im osiguraš jahaću životinju...'Rekli smo: 'Došli smo da te posjetimo, obiđemo i od tebe nešto prenesemo.' On je rekao: 'Klanjao je Božiji Poslanik s nama jednog dana, pa nam se okrenuo licem i uputio nam rječit savjet od kojeg su oči suzile, a srca strepjela, pa je neki čovjek rekao: 'Božiji Poslaniče, kao da je ovo savjet nekoga ko se oprašta? Šta nam oporučuješ?' On reče: 'Oporučujem vam da budete bogobojazni i da slušate i pokoravate se, makar se radilo o etiopijskom robu. Ko bude od vas živio nakon mene, vidjet će mnogo razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta mojih upućenih halifa. Držite ga se, zagrizite ga dobro. Čuvajte se novouspostavljenih stvari, jer je svaka novouspostavljena stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda.''" (Ebu Davud i Tirmizi)

Kad čovjek čini blud, iman (vjerovanje) izađe iz njega i bude kao oblačak iznad njega, pa ako se prođe, iman mu se vrati." (Ebu Davud i Hakim.)

Tri stvari spadaju u osnove imana: ostavljanje na miru (pošteđivanje) onoga ko kaže: 'La ilahe illallah'; ne treba ga proglašavati nevjernikom zbog nekog grijeha, niti izopćavati iz islama zbog nekog djela. Džihad traje od kada me poslao Allah pa sve dok se posljednji pripadnici ovog umeta ne budu borili protiv Dedžala; ne može ga dokinuti nepravda nepravednoga, niti pravda pravednoga. Tu je (kao treća stvar) i vjerovanje u određenje." Prema Albaniju hadis je slab. (Ebu Davud)

...a muhadžir je onaj ko napusti ono što Allah zabranjuje." (Buhari, Ebu Davud i Nesai)

Ko bude volio u ime Allaha, mrzio u ime Allaha, davao u ime Allaha i uskraćivao u ime Allaha, taj je upotpunio iman." (Ebu Davud.)

Ko bude činio tri stvari osjetio je okus imana: ko bude robovao jedino Allahu i bude znao (priznavao) da nema boga osim Allaha, bude draga srca davao zekat svake godine, a ne bude davao oronulu, šugavu, bolesnu niti lošu koja daje malo mlijeka, već srednje vrijednosti, jer vam Allah ne traži najbolje iz imetka, niti vam naređuje da date najgore." (Ebu Davud.)

Rekao sam: 'Božiji Poslaniče, moja majka oporučila je da za nju oslobodim roba vjernika. Imam crnu robinju Nubijku, hoću li je osloboditi?' 'Zovi je.' Pozvao sam je, i došla je, pa je rekao: 'Ko ti je Gospodar?' 'Allah.' 'Ko sam ja?' 'Allahov poslanik.' 'Oslobodi je, ona je vjernica.'" (Ebu Davud i Nesai.)

'Ko su izaslanici?' '(Iz plemena) Rebia.' 'Dobro došlo izaslanstvo, ne doživjeli poniženje, niti se pokajali!' 'Dolazimo ti, a između nas i tebe je oblast nevjernika iz plemena Mudar. Možemo ti doći samo u nekom od svetih mjeseci, pa nam izdaj jasnu naredbu da o njoj izvijestimo one koji su ostali i da, zahvaljujući njoj, uđemo u Džennet.' Naredio im je četiri stvari, a zabranio četiri. Naredio im je da da vjeruju samo u Jedinog Allaha. Rekao je: 'Znate li šta je vjerovanje u Allaha?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' 'Svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post u ramazanu i davanje petine ratnog plijena.' Zabranio im je dubba, hantem, muzeffet i nekir. Rekao je: 'Zapamtite ovo i izvijestite one koji su ostali iza vas.' Ešedždž je Abdul-Kajsu rekao: 'Ti imaš dvije osobine koje voli Allah: blagost i staloženost.'" Vrste posuda u kojima su stavljali hurme i grožđe da dođe do vrenja, tj. zabranio im je nebiz kad se pretvori u alkohol.

Doista će Allah ovom umetu svakih stotinu godina slati onoga ko će obnoviti vjeru." (Bilježi Ebu Davud, 4291.)

Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bit će mu sagrađena kuća u dnu Dženneta; ko je napusti kad je u pravu, bit će mu sagrađena u sredini Dženneta; ko se pak bude lijepo ophodio, bit će mu sagrađena kuća u vrhu Dženneta." (Predanje bilježi Ebu Davud, 4800.)

Muhammedovi, s.a.v.s., ashabi pričali su nam da su noću putovali s njime, pa je jedan od njih zaspao, a drugi su povukli uže koje je nosio, i on se prepao. Vjerovjesnik, s.a.v.s., tada je rekao: Nije dozovoljeno muslimanu da prepadne drugog muslimana!" (Predanje bilježi Ebu Davud, 5004.)

Među ensarijama bio je jedan šaljivdžija. Dok je jednom prilikom pričao ljudima i nasmijavao ih, Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je štapom, koji je bio u njegovoj ruci, bocnuo u slabinu. Dozvoli da uzvratim, Božiji Poslaniče!, rekao je on, i Poslanik mu je rekao: Uzvrati! Ali, na tebi je košulja, rekao je on, a ja na sebi nisam imao košulje! Vjerovjesnik, s.a.v.s., zadigao je svoju košulju, a on ga je zagrlio i počeo ljubiti po struku. To je ono što sam želio, Božiji Poslaniče!, rekao mu je." (Predanje bilježi Ebu Davud, 5224.)

O ti dvouhi!", dakle šaleći se s njime. (Predanje bilježe Ebu Davud, 5002, i Tirmizi, 1992.)

Jednoga dana pozvala me je moja majka, dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sjedio u našoj kući. Ona je rekla: Dođi, da ti nešto dam! On ju je upitao: Šta mu želiš dati? Želim mu dati hurmu, odgovorila je, pa on reče: Da mu nisi ništa dala, bila bi upisana u lažljivice." (Hadis bilježi Ebu Davud)

Koliko je samo velika prevara da govoriš svome bratu nešto za što on misli da govoriš istinu, a zapravo mu lažeš!" (Hadis bilježi Ebu Davud)

Teško onome koji govori da bi svojim govorom nasmijao ljude. Teško njemu i teško njemu!" (Hadis bilježe Ebu Davud, 499, i Tirmizi, 2315.)

Kada čovjek slaže, melek se od njega udalji milju zbog ružnog smrada kojim zaudara djelo koje je uradio." (Hadis bilježe Ebu Davud, 4990, i Tirmizi, 2315.)