"One noći kada se Allahovom Poslaniku, a.s., iz harema Kabe desilo Noćno putovanje (Isra) došle su mu, dok je on u Mesdžidul-haramu spavao, tri osobe a bilo je to prije nego što mu je počela silaziti Objava pa je jedna od njih upitala: Koji je od ovih on?, druga je rekla: Onaj koji je najbolji među njima, a treća je kazala: Uzmite najboljeg od njih! Te noći on (Poslanik) ih nije vidio, ali ih je, prema onome što je vidjelo njegovo srce, vidio druge noći. (Njegove oči spavaju, ali mu srce ne spava. I u ostalih vjerovjesnika oči spavaju, ali im srca ne spavaju.) Oni mu nisu ništa govorili, nego su ga ponijeli i spustili kod vrela Zemzem. Zatim ga je prihvatio Džibril, rasporio mu tijelo od grla do sredine grudi i ispraznio mu grudi i utrobu. Sve je to oprao svojom rukom vodom s vrela Zemzem, očistivši tako njegovu nutrinu. Potom mu je donesen zlatni leđen u kojem je bio zlatni ćup napunjen imanom i mudrošću, pa je melek time ispunio njegove grudi i krvne sudove njegova grla, a onda mu je zatvorio tijelo. Zatim se Džibril s njim popeo na dunjalučko nebo i zakucao na jedna nebeska vrata. Stanovnici tog neba upitali su ga: Ko je to?, a on je odgovorio: Džibril. A ko je s tobom?, upitali su zatim. Sa mnom je Muhammed, odgovorio je Džibril. A je li on poslanik?, opet je upitao neko. Da, odgovorio je Džibril. Tada oni rekoše: Izvolite, i dobro nam došli! Stanovnici neba obradovali su mu se, iako oni ne znaju šta Allah namjerava (postići) s njim na Zemlji sve dok ih On ne obavijesti o tome. Muhammed, a.s., je na dunjalučkom nebu našao Adema. Tada mu Džibril reče: Ovo ti je otac, pa mu nazovi selam! On mu je nazvao selam, a Adem je, uzvrativši, dodao: Izvoli, i dobro došao, sine! Divan li si ti sin! Zatim je na dunjalučkom nebu ugledao dvije rijeke kako teku, pa je upitao: Koje su ovo rijeke, Džibrile? Ovdje izviru Nil i Eufrat, odgovoro mu je. Džibril ga je potom vodao po tom nebu, pa su naišli pored treće rijeke, a nad njom se uzdizao dvorac od bisera i topaza. Dotakao ju je rukom, pa je primijetio da je od miomirisa. Šta je ovo, Džibrile?, upitao je. Ovo je Kevser, koji tvoj Gospodar čuva za tebe, odgovorio mu je on. Zatim se s njim popeo na drugo nebo, pa su ga meleci pitali isto što i na prvom: Ko je to?, a on je odgovorio: Džibril. A ko je s tobom?, upitali su, pa je on odgovorio: Muhammed, a.s. Da li je njemu poslana Objava?, upitali su opet. Da, odgovorio je Džibril. Tada oni rekoše: Izvolite, i dobro nam došli! Nakon toga s njim se popeo na treće nebo, pa su mu rekli isto što i na prvom i na drugom. Potom se s njim popeo na četvrto nebo, pa su mu i tu isto rekli. Popeli su se, onda, na peto nebo, pa su im i tu isto rekli. Zatim se Džibril popeo s njim na šesto nebo, pa su mu i tu isto rekli. Na kraju se s njim popeo na sedmo nebo, pa su mu i na sedmom nebu to isto rekli. Na svakom su nebu bili neki poslanici, a on im je navodio imena. Ja sam od toga zapamtio da je Idris bio na drugom, Harun na četvrtom, a nisam zapamtio ime poslanika koji je bio na petom (nebu). Ibrahim je bio na šestom, a Musa na sedmom nebu zato što je Allah s njim (izravno) razgovarao. Tada je Musa rekao: Gospodaru moj, nisam ni pretpostavljao da ćeš iznad mene ikoga uzdići. Zatim se Džibril s njim popeo još više samo Allah zna koliko dok nisu došli do Sidretul-muntehaa. Onda se Silni Gospodar moći približio tako da je bio blizu njega koliko dva luka ili još bliže. Tada mu je Allah, između ostalog, obznanio dužnost za njegov ummet: pedeset namaza u toku dana i noći. Nakon toga on se spuštao dok nije došao do Musaa, pa ga je on zadržao i upitao: Muhammede, šta ti je Gospodar tvoj propisao? Propisao mi je pedeset namaza u toku dana i noći, odgovorio mu je. Tvoj ummet neće to moći, zato se vrati, neka Gospodar tvoj olakša i tebi i njima!, reče mu Musa. Vjerovjesnik se, a.s., tada okrenuo Džibrilu, tražeći, činilo se, na taj način njegovo mišljenje, pa mu je on dao znak u smislu: Da, ako želiš! Džibril je onda s njim ponovo otišao do Silnoga, koji još bijaše na Svome mjestu. Tada Mu Poslanik, a.s., reče: Gospodaru moj, olakšaj nam, jer moj ummet ovo neće moći!, pa mu je Allah broj namaza smanjio za deset. Zatim se on opet vratio do Musaa, ali ga je on opet zadržao. Musa ga je tako stalno vraćao njegovom Gospodaru dok broj nije spao na pet namaza. Pa i tada ga je Musa zadržao i rekao mu: Muhammede, tako mi Allaha, ja sam sinove Israilove, tj. svoj narod, nagovarao na nešto što je bilo manje od toga, ali su oni bili slabići i nisu to prihvatili. A pripadnici tvoga ummeta imaju još slabija tijela, srca, snagu, oči i uši, pa se zato opet vrati, ne bi li ti Gospodar tvoj još više olakšao! Svaki put Vjerovjesnik, a.s., okretao bi se prema Džibrilu da mu i on pomogne, a on nijednom nije bio protiv toga. Tako se on s njim popeo i peti put, pa je Vjerovjesnik rekao: Gospodaru moj, moj ummet ima slaba tijela, srca, uši, oči i snagu, pa nam zato još olakšaj! Tada ga je On zovnuo: Muhammede! Odazivam Ti se, i Tebi sam na usluzi!, odazvao Mu se on. Moja se riječ ne mijenja, reče mu On, u odnosu na ono što sam ti propisao u Majci Knjige (Levhi-mahfuzu). Svako dobro djelo računat će ti se deset puta više, pa pošto je u Majci Knjige zapisano pedeset, obaveza ti je pet namaza. Vjerovjesnik se, a.s., opet vratio Musau, pa ga je on upitao: Šta si uradio? On mu je odgovorio: Olakšano nam je: za svako dobro djelo računat će nam se deset. Musa na to reče: Tako mi Allaha, ja sam nagovarao sinove Israilove na nešto što je bilo manje od toga, ali to oni nisu prihvatili! Vrati se svome Gospodaru, neka ti još olakša! Tako mi Allaha, o Musa, reče mu Allahov Poslanik, a.s., stid me je Gospodara zato što sam Mu mnogo puta išao! Onda silazi, u ime Allaha!, reče mu on. Nakon toga (Poslanik) se probudio u Mesdžidul-haramu." (Buhari)
