Pred Sudnji dan će se pojaviti ljudi, koji će miješati dunjalučka dobra s vjerom. Bit će pred drugima umiljati poput janjadi, njihove riječi će biti slađe od šećera, a njihova srca će biti vučija. Tada će Allah, dž.š., reći: - Zar Mene misle varati ili prema Meni drski biti? Kunem se Sobom da ću takvima kušnje poslati u kojima će i najobazriviji od njih smeten biti!

Kada umre dijete roba, Allah upita Svoje meleke: Uzeli ste život djetetu Moga roba? Oni će odgovoriti: Da. On će upitati: Uzeli ste plod srca njegovog? Oni će odgovoriti: Da. On će ponovo upitati: Što je rekao Moj rob? Oni će odgovoriti: Hvalio Te i govorio: Svi smo mi Allahovi i Allahu se vraćamo!" Tada će Allah reći: Podignite kuću Mome robu u Džennetu i nazovite je kuća zahvale!

Kome sam oduzeo oba oka, a on se strpio, računajući na nagradu, jedina naknada kojom sam zadovoljan za to je Džennet.

Zaista Allah Uzvišeni kaže: Kada sam uzeo Svome robu oba oka na dunjaluku, nije mu ostala nijedna druga nagrada osim Dženneta.

Muhammede, da li znaš oko čega se međusobno spori najuzvišenija grupa? – Odgovorio sam da znam. On je rekao: - O iskupima, a to je: boravak u mesdžidu poslije namaza, koračanje nogama prema džematu i propisno uzimanje abdesta kada je to teško. Ko to čini živi sretno i sretno će umrijeti, tako da od njegovih loših djela neće ostati ništa, kao na dan kada ga je majka rodila.

Zatim reče: Muhammede, kada klanjaš reci: Gospodaru moj, molim Te da dobra djela činim, a da ostavim činjenje loših i da volim siromahe. Kada Ti naumiš da nekom od Svojih robova pričiniš štetu, Ti mi od Sebe smrt pošalji, kako kušnjom ne bih bio zaveden. Reče On: Stepeni se postižu širenjem selama, hranjenjem gladnog i noćnim namazom, kada drugi svijet spava.

'Ko nanese štetu muslimanu, Allah će mu nanijeti štetu, ko oteža muslimanu, Allah će mu otežati.'"

Ko god osramoti svog brata za grijeh, neće umrijeti dok ne bude iskušan tim grijehom.*

Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman.

Najviše što će ljude uvoditi u Džennet je bogobojaznost i lijepo ponašanje.

Vjerovjesniku, s.a.v.s., donesena je posuda u kojoj su bile svježe hurme, pa je rekao da se pod ajetom: ...lijepa riječ jeste kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu, ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi...", misli na palmu, a da se pod Allahovim, dž.š., riječima: A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka", misli na gorku tikvicu. (Oba predanja bilježi Tirmizi, 3119.)

Ko ne za hvaljuje ljudima nije zahvalan ni Allahu." (Hadis bilježi Tirmizi, 1954.)

Kome bude dat kakav poklon, ako ima imetka, neka uzvrati na njega, a ako nema, neka se zahvali riječima, jer je onaj ko to učini zahvalan, a onaj ko to ne učini nezahvalan. Onaj ko se nagizda nečim što nije njegovo sliči onome koji obuče košulju i ogrtač klevete." (Hadis bilježe Tirmizi, 2034, i Ebu Davud, 4813.)

Kome bude učinjeno kakvo dobro pa rekne onome koji mu je to učinio: Allah te dobrim nagradio!, on se time najpotpunije zahvalio." (Hadis bilježi Tirmizi, 2035.)

Oni koji se budu voljeli radi Moga veličanstva, imat će minbere od svjetlosti, a njima će zavidjeti vjerovjesnici i šehidi." (Hadis bilježi Tirmizi, 2390.)

Voli svoga prijatelja umjereno, jer možda će te jednoga dana zamrziti; a i svoga neprijatelja mrzi umjereno, jer možda će ti jednoga dana prijatelj postati!" Tirmizi smatra da se ove riječi pripisuju Vjerovjesniku, s.a.v.s. (Bilježi Tirmizi, 1997.)

Ništa neće od vjerničkih djela na Sudnjem danu biti teže na mizanu od lijepog ahlaka. Uzvišeni Allah prezire onoga koji izgovara bestidne riječi." (Hadis bilježi Tirmizi, 2002.)

Od vas najdraži i meni najbliži na Sudnjem danu bit će onaj koji bude imao najljepši ahlak. A meni najmrži i najdalje od mene na Sudnjem danu bit će brbljivci, podrugljivci i rezmetljivci među vama. Prisutni upitaše: Allahov Poslaniče, poznati su nam brbljivci i podrugljivci, a ko su razmetljivci? To su oholi, odgovori on." (Hadis bilježi Tirmizi, 2018.)

Polagahnost (staloženost) je od Allaha, a žurba od šejtana." (Hadis bilježi Tirmizi, 2012.)

Neće se kod nekoga pojaviti bestidnost, a da ga neće ukaljati; niti će se kod koga pojaviti stid, a da ga neće ukrasiti." (Hadis bilježi Tirmizi, 1974.) Hasen garib

Stid i čednost u govoru ogranci su imana, a bestidan i nekontroliran govor dio je licemjerstva." (Hadis bilježi Tirmizi, 2027, koji još navodi (tumačeći izraze korištene u hadisu): El-Ijju je umjerenost u govoru, el-bezzau bestidan govor, a el-bejjanu je nekontrolisan govor poput govora nekih hatiba koji veoma opširno govore hvaleći ljude u onome čime Allah nije zadovoljan.")